Foto: Nina Subin
Nobelova nagrada za književnost za 2025. godinu dodeljuje se mađarskom autoru Laslu Krasnahorkaiju „za njegovo ubjedljivo i vizionarsko djelo koje, usred apokaliptičnog terora, potvrđuje moć umjetnosti“, saopštio Nobelov komitet.
Po drugi put otkako se od 1901. dodjeljuje Nobelova nagrada za književnost, ovo odlikovanje odlazi u ruke jednog mađarskog književnika. Nakon Imre Kertesza 2002. László Krasznahorkai je drugi mađarski umjetnik kojem se dodjeljuje ova najprestižnija svjetska književna nagrada.
BREAKING NEWS
The 2025 #NobelPrize in Literature is awarded to the Hungarian author László Krasznahorkai “for his compelling and visionary oeuvre that, in the midst of apocalyptic terror, reaffirms the power of art.” pic.twitter.com/vVaW1zkWPS— The Nobel Prize (@NobelPrize) October 9, 2025
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2025. godinu, Laslo Krasnahorkai, se okreće Istoku usvajajući kontemplativniji, fino kalibrisani ton. Rezultat toga je niz djela inspirisanih dubokim utiscima koje su ostavila njegova putovanja u Kinu i Japan, navodi Nobelov komitet.
O potrazi za tajnom baštom, njegov roman iz 2003. godine Északról hegy, Délről tó, Nyugatról utak, Keletről folyó (Planina na sjeveru, jezero na jugu, staze na zapadu, rijeka na istoku, 2022) je misteriozna priča sa snažnim lirskim dijelovima koja se odvija jugoistočno od Kjota.
Djelo ima osjećaj preludija bogatom Seiobo járt odalent (Seiobo There Below, 2013), zbirkom od sedamnaest priča poređanih u Fibonačijev niz o ulozi ljepote i umjetničkog stvaralaštva u svijetu sljepila i prolaznosti. Uz njegov kvintet epova, predstavlja Krasnahorkaijevo glavno djelo.
Knjiga je majstorski prikaz, tokom kojeg se čitalac vodi kroz niz „sporednih vrata“ do neobjašnjivog čina stvaranja, stoji u obrazloženju.
Laslo Krasnahorkai nesumnjivo je jedan od najpoznatijih i najprevođenijih savremenih mađarskih pisaca. Rođen je 1954. u gradu Đula u istočnoj Mađarskoj. Poznat je po teškim i zahtjevnim romanima, često nazivanim postmodernim sa distopijskim i melanholičnim temama.
Nekoliko njegovih djela, posebno njegovi romani Satantango (Sátántangó, 1985) i Melanholija otpora (Az ellenállás 1989) pretvoreni su u igrane filmove mađarskog filmskog reditelja Bele Tara.
Od završetka univerzitetskih studija, Laslo Krasnahorkai se izjašnjava kao samostalni autor. Godine 1985. njegov debitantski roman Satantango postigao je uspjeh i odmah je gurnut u prvi plan mađarskog književnog života. Knjiga je distopijski roman smješten u njegovu domovinu Mađarsku i smatra se njegovim najpoznatijim djelom. Dobio je nagradu za najbolju prevedenu knjigu na engleskom 2013. godine.
Od raspada Sovjetskog bloka, živio je na raznim lokacijama. Godine 1990. godine, prvi put je mogao da provede značajan period u istočnoj Aziji. Oslonio se na svoja iskustva u Mongoliji i Kini u pisanju Zarobljenika iz Urge i Razaranja i Tuge ispod nebesa. Više puta se vraćao u Kinu.
Njegov roman Melanholija otpora dobio je 1993. njemačku nagradu Bestenliste za najbolje književno djelo godine.
Dok je dovršavao roman Rat i rat, putovao je mnogo po Evropi. Američki pjesnik Alen Ginzberg bio je od velike pomoći u dovršavanju djela. Krasnahorkai je neko vrijeme boravio u Ginzbergovom stanu u Njujorku i opisao je pjesnikov prijateljski savjet kao vrijedan u oživljavanju knjige.
Tokom 1996, 2000. i 2005. proveo je šest mjeseci u Kjotu. Njegov dodir sa estetikom i teorijom književnosti Dalekog istoka rezultirao je značajnim promjenama u njegovom stilu pisanja i rasporedu tema. Često se vraćao i u Njemačku i u Mađarsku, ali je takođe proveo neko vrijeme u nekoliko drugih zemalja, uključujući Sjedinjene Države, Španiju, Grčku i Japan, koje su pružile inspiraciju za njegov roman Seiobo járt odalent, koji je osvojio Nagrada za najbolju prevedenu knjigu u 2014.
Krasnahorkai je dobio međunarodno priznanje kritičara. Suzan Sontag ga je opisala kao „savremenog mađarskog majstora apokalipse koji inspiriše poređenje sa Gogoljem i Melvilom”. V. G. Zebald je primetio: „Univerzalnost Krasnahorkaijeve vizije parira onoj Gogoljevih Mrtvih duša i daleko prevazilazi sve manje brige savremenog pisanja.“
Godine 2015. dobio je Međunarodnu Buker nagradu, prvi mađarski autor koji je nagrađen tim priznanjem.
Krasnahorkai je 2013. godine bio gost na Beogradskom sajmu knjiga, a pre tri godine uručena mu je nagrada „Milovan Vidaković“ na svečanom otvaranju 16. Međunarodnog festivala proze PROZEFEST u Kulturnom centru Novog Sada.
Krasznahorkai živi u Budimpešti, Beču i a u posljednje vrijeme u Trstu gdje se, kako piše britanski časopis Magazine u uvodu intervjua s književnikom, „sklonio od režima Viktora Orbana“. Njegova djela su prije nekoliko sedmica uklonjena iz nastavnog plana mađarskih škola.
Krasznahorkai je u Berlinu 2008. gostovao kao profesor na Slobodnom sveučilištu (FU), a za vijest o Nobelovoj nagradi je saznao u Frankfurtu.