, koja je ovaj mandat provela u opoziciji.){kind=link}
Foto: Fena
Do općih izbora u Bosni i Hercegovini je ostalo malo više od godinu i već je uočljivo da je krenulo političko pozicioniranje za njih, u čemu naravno prednjači Stranka demokratske akcije (SDA), koja je ovaj mandat provela u opoziciji.
Piše: Gordan Duhaček
Stranka Bakira Izetbegovića ne bi podnijela još četiri godine opozicije, SDA je organizacija kojoj treba vlast da bi opstala, pa ne čudi što smo od njenog lidera ovih dana mogli čuti i pohvale na račun suparničkog, najvećeg rivala – Socijaldemokratske partije (SDP).
KAKO JE IZETBEGOVIĆ ODJEDNOM “PROGLEDAO” PREMA SDP-u
“Cijenimo i SDP. To je najmoćnija ljevičarska stranka, ona ne treba biti isključena iz spektra ovako kako je isključena SDA. Po mogućnosti, cijenimo i njih, ne cijenimo ove politike koje sada vode, ali oni su utemeljeni u narodu. A onda ćemo vidjeti da li oni, da li neko drugi. Zavisi kakvu podršku dobiju od naroda i glasača”, rekao je nedavno Izetbegović za televiziju USK, nakon stranačkog skupa u Bužimu.
Otkud odjednom toliko poštovanje Izetbegovića juniora za SDP?
Dva su razloga. Prvi je što SDA treba koalicijske partnere ako nakon sljedećih izbora želi opet doći na vlast u Federaciji BiH, kao i na državnom nivou, a njihov trenutni priljepak Demokratska fronta (DF) u tom smislu, očito su procijenili, neće biti od velike koristi.
DF je po svojoj prirodi svađalačka i destruktivna stranka, koja se također profilirala kao najveći neprijatelj Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), što za SDA komplicira sastavljanje buduće vladajuće većine na entitetskom nivou u FBiH. DF-u pak nitko iz Republike Srpske nije po volji, pa su prepreka i uspostavljanju vlasti na državnom nivou, u kojoj SDA itekako želi sudjelovati.
Povrh toga, Željko Komšić na sljedećim izborima ne može biti kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH – mora pauzirati jedan mandat nakon dva uzastopna u ovoj instituciji – čime DF gubi svojeg najjačeg predizbornog aduta. U tom smislu za SDA ne bi bilo teško šutnuti DF i ponuditi postizbornu koaliciju SDP-u. Vlast je slast, pa i ako ju moraš dijeliti sa SDP-om.
Što nas dovodi do drugog razloga, a to je da je cilj Izetbegovića i SDA razbiti trojku, odnosno koaliciju SDP – Narod i pravda (NiP) – Naša stranka (NS). Dok su zajedno, kakvi god bili, predstavljaju političku opasnost za SDA i njene namjere povratka na vlast. Pojedinačno baš i ne. Zato Izetbegovićhvali SDP, dok istovremeno napada predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića, a njegovi stranački pobočnici, poput Harisa Zahiragića, mitraljiraju po Našoj stranci u svakoj prilici.
Moguća koalicija SDA i NiP-a nakon izbora predstavljala bi salto mortale za obje stranke, s obzirom na animozitet među njima i sve što su jedni o drugima rekli, a isto vrijedi i za Našu stranku, za koju bi suradnja sa SDA predstavljala smrtnu presudu u političkom smislu. Njeni glasači to nikad ne bi oprostili.
Zato SDA-u SDP predstavlja najbolju postizbornu koalicijsku opciju, između ostaloga i zato što ima i snaga u toj nominalno ljevičarskoj stranci kojima takav savez ne bi smetao. Dapače, priželjkuju ga.
BEĆIREVIĆU SE OTVORA PUT ZA JOŠ JEDAN MANDAT
Javnost u BiH već može pogoditi da bi se SDP-ovi kadrovi poput Zukana Heleza, nedavno izabranog za zamjenika predsjednika SDP-a, Benjamine Karić, Irfana Čengića, i sličnih dobro uklopili u SDA, te da su u SDP-u više igrom karijernog slučaja, nego zbog nekih jasnih ideoloških uvjerenja. Bit će zanimljivo pratiti kako će se u vezi takve suradnje pozicionirati Denis Bećirović, koji želi još jedan mandat u Predsjedništvu BiH, ali mu sigurno ne bi bilo mrsko da SDP potrči u zagrljaj SDA, s obzirom na to da je on i mentalno i ideološki već tamo.
Indikativno je što Izetbegović ostavlja otvorenim pitanje svoje kandidature za Predsjedništvo BiH.
“Ne isključujem mogućnost da kandidujemo nekog mlađeg, neku novu mladu snagu, a takvih SDA ima hiljade. Vidjet ćemo”, rekao je 29. augusta Izetbegović. Drugim riječima, ne isključuje mogućnost da kandidat SDA bude netko tko Bećiroviću neće zadati puno glavobolje, a kako bi se onda otvorio put za postizborno slizavanje SDP-a i SDA.
Uostalom, notorni Ibro Berilo, koji je kao dugogodišnji načelnik Trnova devastirao Bjelašnicu pa onda i uhapšen zbog mita i pogodovanja investitorima, bio je “ugledni” član i SDP-a i SDA! U obje stranke je čak dogurao i do člana Glavnog odbora, što je ipak veća sramota za SDP, nego za SDA.
Kada je u pitanju vlast na lokalnom i kantonalnom nivou, tu imamo više primjera suradnje SDP-a i SDA. Zajedno vladaju, recimo, u Kaknju, a i u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK). Indikativno je što je HDZ treći koalicijski partner u oba slučaja, što bi također mogla biti dobitna koalicijska kombinacija na federalnom nivou nakon sljedećih izbora 2026. Draganu Čoviću sigurno ne bi smetala, on je u dvadeset godina koliko je na čelu HDZ BiH većinu tog vremena proveo u koaliciju sa SDA.
SDA i SDP su zajedno uspostavili vlast i u Goraždu, i to tako što je SDP ostavio NiP i NS u opoziciji, a to bi se nakon sljedećih izbora lako moglo desiti i na višim nivoima vlasti.
NIKŠIĆ NAJVEĆI DOBITNIK BLOKADE AUTOPREVOZNIKA
Ovih dana smo mogli i pratiti kako se SDP ne baš suptilno distancirao od Naše stranke i Edina Forte, njihovog odlazećeg predsjednika koji je ujedno i državni ministar komunikacija i prometa. Blokade prevoznika u organizaciji Konzorcijuma Logistika BiH, a zbog niza neriješenih problema u ovom sektoru, za Fortu se predstavljale značajnu političku blamažu, koju je on samo povećao svojim nemuštim javnim istupima.
U pravu su iz Naše stranke kada su naveli da blokade imaju i svoj politički aspekt, ali su promašili ciljajući na SNSD i SDA kao one koji od njih profitiraju. Ne, najveći politički dobitnik te priče je ispao federalni premijer i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, koji se pokazao kao spasitelj situacije koju Forto nije uspio riješiti.
SDP se tako prije dva dana na svojoj službenoj stranici na Faceboku pohvalio izjavama ljudi iz Konzorcijuma Logistika, koji ističu Nikšića kao ključnog za rješavanje problema prevoznika. Nikšić je, rekli su, “lider koji je cijeli proces pokrenuo”, Nikšić je “ispunio sva naša očekivanja”. Nikšić je maher, Forto je nesposobnjaković – to je poruka koju šalje SDP na račun svog koalicijskog partnera.
U svakom slučaju, SDA poslije izbora na jesen sljedeće godine pod svaku cijenu želi nazad na vlast.
“Ranije sam izjavljivao nećemo sa ovima, nećemo sa onima, i to su bile greške. To ne treba raditi. SDA će nakon izbora biti dominatna stranka i mi ćemo razgovarati sa svima koji dobiju povjerenje građana. To moraju biti ozbiljne stranke i ozbiljni kandidati pošto smo imali neke situacije gdje smo imali pripravnike koji se ne mogu nositi sa političkim veteranima poput Milorada Dodika i Dragana Čovića. To više ne smijemo dozvoliti”, poručio je Izetbegović.
Jedina ozbiljna stranka za razgovor o budućoj vlasti, po kriterijima samog Izetbegovića, je “utemeljeni u narodu” SDP. “Pripravnici” čije sudjelovanje u vlasti “više ne smijemo dozvoliti” su očito Konaković i Forto (odnosno Naša stranka), a sigurno je da bi se i SDA i SDP rado riješili natezanja s političkom sitneži poput Rame Isaka ili Semira Efendića (Stranka za BiH), koji zbog jednog ili dva glasa u parlamentu mogu tražiti cijela ministarstva.
SDA je zapravo otvorila karte i jasno se ponudila SDP-u za postizbornu koaliciju. Odluka je sada na SDP-u.