Nakon što je polovinom jula ove godine Sud BiH odbio žalbe SNSD-a, kuglica je odlučila da peti mandat u Klubu srpskog naroda u Domu naroda PS BiH pripadne Nenadu Vukoviću iz PDP-a, čime je SNSD spao na tri mandata, postala je pravosnažna.
Piše: Denis Čarkadžić
Zahvaljujući proceduralnim magijama političkog sistema u BiH, Snježana Novaković Bursać još uvijek je tu, ali to će se riješiti.
Nakon žrijeba uslijedile su stidljive, reklo bi se, samo za javnu upotrebu izrečene “prijetnje” od strane dijela vladajuće koalicije koja dolazi iz Sarajeva, da bi, eto, sada mogli i razmotriti smjenu aktuelnog saziva Vijeća ministara, pogotovo ako se “opstrukcije” nastave. Opstrukcije, koje nikad nisu ni prestajale, nastavljane su naravno, ali su “prijetnje” vrlo brzo utihnule.
Jedina suštinska izmjena koju je ovakav razvoj situacije donio je da, putem glasanja u Kluba Srpskog naroda, SNSD više neće moći blokirati stavljanje na dnevni red bilo koje tačke.
Uzimajući u obzir lične i stranačke odnose i interese, te dosadašnji odnos spram učešća u vlasti, iako je to matematičkim, tj. formalno sada moguće, vjerovatnoća da ovaj saziv Vijeća ministara neće dočekati oktobar 2026. godine proporcionalna želji ostatka koalicije da ugrozi svoje pozicije u vlasti.
To se ubrzo pokazalo i dokazalo usvajanjem državnog Budžeta za 2024. godinu. Kakav je budžet, posebna je tema, ali jedinstvo koje je tu iskazala vladajuća koalicija i nakon “promjene snaga” u Domu naroda trebalo bi da je dovoljan dokaz da niko unutar koalicije, pa ni njen sarajevski dio, nije ni pomišljao na smjenu aktuelnog saziva Vijeća ministara.
I Dodik to zna, te se i ponaša kao neko ko to zna, kao neko ko je siguran da iz pravca Sarajeva neće zapuhati nikavi po njega nepovoljni vjetrovi.
Jer, koliko god delegata imao, šta god da radio, “Trojci” na pamet neće nikada pasti da ozbiljno inicira ponovnu podjelu karata na državnom nivou, odnosno da ugrozi svoje fotelje koje sada ima i sve što one nose.
“Ozbiljno” bi značilo da se prethodno povedu ozbiljni razgovori sa potencijalnim novim partnerima, ustanovi nova većina, programski minimum, i krene u realizaciju.
S obzirom da je izborna godina, ono čemu bi možda mogli svjedočiti je fingiranje tog procesa u nekom momentu pred izbore što bi i sarajevskoj i banjalučkoj strani sigurno donijelo koji glas više, dok bi istovremeno i jedna i druga strana mirno spavale znajući da će se nakon 6.10.2024. godine sve zaboraviti, a čvrsto partnerstvo nastaviti.
Inače, kada smo kod kampanje za Lokalne izbore 2024. godine u kontekstu “Trojka” – SNSD, ona ide odlično. Loptice se nabacuju na dnevnoj bazi, kako na relaciji Banja Luka -Sarajevo, tako i na liniji Sarajevo-Beograd, što smo imali priliku gledati i slušati i ranije, samo što su sa sarajevske strane bili neki drugi igrači.
Na kraju, jedini koji će zbog SNSD-ovog pada sa četiri na tri delegata u Domu naroda BiH profitirati je, pogađate-Dragan Čović. Upravo je Čović taj koji jedini, ako zaista to bude želio, bez problema može probrati neku novu većinu na državnom nivou, a koja ne bi uključivala SNSD.
Naravno, ne treba gajiti iluzije da će HDZ BiH tek tako izmaći stolicu svom dugogodišnjem strateškom partneru, a koji je istovremeno i dugogodišnji strateški partner Zagreba, dobrog dijela EU ali i šire.
Ali, ne treba imati ni iluzije da će Dragan Čović, onakav kakav je, činjenicu da se, kada je američkim sankcijama dobrano uzdrmani Dodik u pitanju, on pita hoće li SNSD biti u državnoj vlasti ili ne, tom istom Dodiku tu i tamo skupo naplatiti.
Dakle, da zaključimo, imati tri ili četiri delegata iz RS-a u Domu naroda BiH definitivno nije isto, osim kada je sigurnost sarajevskih ministarskih fotelja u pitanju.