Ilustracija Jelena Žilić
Cirkus dolazi u naš mali grad! Ovako u Bosni i Hercegovini i ove godine izgleda predizborna kampanja. Karavani koji ove sezone obilaze naša sela i gradove, nude do sada neviđena čuda. Predizborni artisti na svakom mjestu se trude da zabave narod, uz sve manje hljeba a više igara.
piše: Miljan Kovač
A u cirkusu se, kao što znamo, svašta može vidjeti. Tako se jedan kandidat vladajuće stranke iz Zvornika hvali kako je visok dva metra. Istina, ima u nas izobilje dvometraša ali ovome se ukazala prilika da zasjedne u parlament i tamo valjda bez merdevina mijenja sijalice. Bilo bi, valjda to hoće reći, neke koristi od njega, ako bude izabran.
Pod predizbornim šatrama nastupaju muškarci od čelika, žene od gume, a neki su vidjeli i zmaja. Ali pravog cirkusa ne bi bilo bez mečke.
Zato je ove godine, a sve u cilju predizborne zabave, lider vladajuće partije u RS odlučio da se i sa ovom opasnom životinjom poigra. Narodski rečeno, Milorad Dodik je odlučio da malo „čačka mečku“, ali ne onu bijelu rusku nego pravu njemačku.
U sred predizborne kampanje odlučio je zaigrati na sve ili ništa, uskraćujući agreman novoimenovanom ambasadoru Njemačke u Bosni i Hercegovini i time navukao gnjev ove evropske sile, ne samo na sebe, nego na čitavu državu kojoj se prijeti sankcijama.
O Dodikovoj odluci da u Predsjedništvu BiH, za razliku od dva druga člana, glasa protiv dodjele agremana njemačkom ambasadoru, pozivajući se na „vitalni nacionalni interes“, izjasniće se i Skupština Republike Srpske.
Da bi ovakva odluka dobila potrebnu podršku za nju bi moralo glasati dvije trećine poslanika. U ovom trenutku, čini se da će se do te dvotrećinske većine teško doći. Ali sve je moguće, pa i to da je opozicija konačno shvatila da ne treba glumiti Dodika nad Dodikom iskazivanjem tzv. „nacionalnog jedinstva“.
Potvrda Dodikovog veta u Skupštini bila bi ravna smrtonosnom udarcu za ovaj entitet. S druge strane njeno odbacivanje Dodik bi bez sumnje predstavio kao izdaju nacionalnih interesa od onih koji ga nisu podržali. Ipak, u očima gladnog puka što predizborno-cirkuske šatre puni njemu bi porasla krila „nacionalnog heroja“, pa neka košta koliko košta, jednom su u četiri godine izbori. A koštaće bez sumnje puno. Samo je pitanje koga će više koštati, Dodika ili RS, jer Njemačka neće preći preko ovakvog ponižavanja. To je bar sigurno.
Na ovaj način lider SNSD-a još jednom dokazuje da je opasan hazarder. Njegova igra na (ne)sreću, međutim, sve više liči na igru sa mečkom iz koje se teško izlazi na nogama. Svjestan je on toga, ali izbora, pred opasnosti od gubitka izbora, nema. Iz godine u godinu, upornim kockanjem i entitetom i državom, a posebno narodom čijim se liderom voli zvati, ulozi a sa njima i rizici su rasli proporcionalno rastu apetita za što duže ostajanje na vlasti.
Kako kockari na kraju završavaju nikome nije nepoznanica. Nepoznanica je kolika će konačna cijena koju će platiti oni koje je založio u ovoj igri. Zato on i ovaj put igra na još jednu kartu. I opet je u pitanju medvjed, onaj ruski kome će sred kampanje potrčati u zagrljaj direktno u Moskvu. Slikanje sa Putinom, nekad uspješno, nekad neuspješno, Dodiku je i do sada donosilo dobar dio glasova kod onog dijela biračkog tijela koje je željno hljeba još više igara. A svakoj igri nekada dođe kraj, igra između dva medvjeda ne ostavlja baš puno šansi igraču.
Opozicija koja je ovaj put, čini se, shvatila da bi čikanje Njemačke moglo biti pogubno, morala bi zauzeti i jasan stav prema njegovoj ruskoj avanturi.
Trčanje u zagrljaj Putinu, naročito u trenutku kada je ruski autokrata suprotstavljen čitavom demokratskom svijetu, nije ništa manje opasna igra po Republiku Srpsku od sukobljavanja s Njemačkom. Ako bi ovo jasno saopštili javnosti i javno osudili Dodikovo približavanje Putinu, koje već šteti RS, u opoziciji bi rizikovali gubitkom podrške putinofilskog dijela biračkog tijela. Međutim, bez rizika nema ni dobitka pogotovo ne u situaciji kada je Dodik spreman da rizikuje sve, uključujući i RS, što upravo radi. Ulozi su na stolu, prihvatiti opasnu igru ili se ponašati odgovorno prema onima kojima se obećava bolji život pitanje je za opoziciju.
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls