CRVENI KARTON – Čemu služi Republika Srpska?

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Opet drama epskih razmjera! U Republici Srpskoj je, po hitnom postupku, predložen zakon po kojem bi osigurani pacijenti plaćali paprene participacije za liječenje. Cifre u hiljadama maraka. A onda je na scenu stupio Milorad Dodik i spasio svoj narod. Dirljivo.

Piše: Milkica Milojević

Sve je to već viđeno. Dodik „iksne“, zakon kiksne! To što spomenuti više nije predsjednik Republike, što nije ni na jednoj javnoj funkciji, što je Nenadležnik, ne mijenja stvar. Zna se čija je posljednja!

Dodik objavi: „Očekujem da Vlada povuče prijedlog zakona“. Ko biva, on nije ni luk jeo, ni luk mirisao. A Vlada mu promptno ispuni očekivanja. Dodikova objava jednako je javno pogubljenje nerođenog zakona. I to samo sedam dana prije njegovog usvajanja. Takoreći, spas u zadnji čas. U izbornoj godini.

Sve je to već uhodani obrazac, osim jednog detalja.

Nisu Milorada Nenadležnog, u ovom slučaju, za uši povukli  ni Tramp, ni Putin, ni Vučić, ni visoki predstavnik, ni njemački turista, ni Sud BiH, ni crne liste, ni međunarodni kreditori, ni Brisel.

Postoji osnovana sumnja da je ovog puta podvio rep zbog reakcija – običnih ljudi. A reakcije su bile žestoke.

Ono, jest da su se Draško i drugari raskokodakali da je Dodikovo „iksanje“ njihova zasluga, ali ta priča ne pije vode.

Presudile su „kratke priče“ nepoznatih autora, poznatije kao komentari na portalima i društvenim mrežama.

A komentatori su se baš raspištoljili. Prisjetili su se da mjesecima čekaju običan specijalistički pregled, da su opljačkani i poniženi, da je budžet predsjednika RS 70 miliona KM i da je Rašid Sardarov ladno uzeo skoro 300 miliona, dok u bolnicama pacijenti skapavaju bez lijekova, da ih godinama zamajavaju pričama o političkom Sarajevu i odlazećem Šmitu, da su „velike srbende“ uništile fabrike u kojima su Srbi i drugi narodi i narodnosti zarađivali hljeb. A neki su čak poručivali da valja „uzeti puške u ruke i rastjerati bagru“, ili „zapaliti Skupštinu“ ako usvoji narečeni zakon.

Jedan je komentar posebno znakovit. Citiramo:

„Ovo više nema smisla, Sarajevo treba biti glavni grad pa i nas Srba, prihvatiti BiH u cijelosti, ukinuti Republiku Srpsku, jer ne služi ničemu!“

Hej, brate Srbine, daleko ti ode! Ono jest da je Sarajevo glavni grad svih građana BiH, pa i Srba, ali otkud ti ideja da Repubika Srpska ne služi ničemu i da je, daleko bilo, treba ukinuti!

Ne treba ukinuti Republiku Srpsku, nikako.

Republika Srpska služi, vrlo dobro, već decenijama.

Republika Srpska služi onima koji valadaju njome.

U kojoj bi to drugoj državi, paradržavi, teritoriji, recimo, Petar Đokić bio ministar bez ograničenja mandata: malo ministar rada, pa industrije, pa ministar energetike i rudarstva, a bio je u igri i za ministra policije. Bio je i predsjednik Narodne skupštine. Naprosto, čovjek se u sve razumije. Pravi engleski đak.

Ne služi Republika Srpska samo Đokiću, on je tek jedan egzemplar. O ministrima raznim, tokom kratke ali živopisne istorije Vlade Republike Srpske, mogao bi se jedan solidan roman složiti, ali ne služi Republika Srpska samo ministrima, koji bi, ako ćemo o korijenu riječi, trebalo da budu sluge narodne.

Republika Srpska služi i svojim predsjednicima. Da li je poznato da je ijedna republika u istoriji imala istovremeno i „vječitog predsjednika“ i v.d. predsjednicu i šest kandidata za predsjednika te iste republike.

Republika Srpska služi, vjerno, i svojim milionerima, poznatim po sentenci „samo me ne pitaj za prvi milion“.

Repubika Srpska služi čestitim poslodavcima, koji horski vrište čim se spomene povećanje minimalca za pedesetak evra, a koji su samo u prošloj godini, prema zvaničnim podacima, u ovoj siromašnoj zemlji i devastiranoj privredi, „zaradili“ rekordne 4,3 milijarde KM dobiti.

Ne dirajte mi Republiku Srpsku! U kojoj bi drugoj državi, paradržavi, teritoriji, biznismeni mogli zaraditi milione na pečenju kifli i krojenju gaća.

Republika Srpska služi i čestitim neimarima koji, preko lokalnih političara, prekrajaju regulacione planove da bi zidali zgrade u kojima kvadrat stana s pogledom na komšijino kupatilo košta kao usred Beča.

Republika Srpska služi političkom Sarajevu, koje je Republici Srpskoj krivo za sve. I koje, po principu „ja tebi, ti meni“  telali o ukidanju Republike Srpske.

Republika Srpska služi Aleksandru Vučiću, kao pomoćni alat za održavanje i njegovanje diktature.

Republika Srpska služi Vladimiru Vladimiroviču Putinu, da ubaci klip u točkove BiH i Balkana. Tek da se nađe.

Republika Srpska služi bjelosvjetskim lobistima, koji u Banjaluci uzimaju milione za besmislice, koje više nikom ne mogu prodati.

Republika Srpska i njen devastirani zdravstveni sistem služe političkim moćnicima – da bi se, narodnim parama, mogli liječiti u mrskom inostranstvu.

Republika Srpska služi Svetlani Ceci Ražnatović, udovici ratnog zločinca i mafijaša, pardon, srpskoj majci, da se o trošku naroda vozika avionom Republike Srpske.

Republika Srpska služi onom čije se ime ne spominje uzalud, isto da se vozi narodnim parama u narodnom avionu na razne proslave i derneke.

Republika Srpska je poslužila i da se prvi pilot gore pomenutog aviona, inače poznat kao drčan i samouvjeren tip, iznebuha, uoči Đurđevdana, samoubije. I da ga sahrane za vikend, nakon iznenađujuće brze i efikasne istrage. I da ga do ponedjeljka svi zaborave, kao da nikad letio nije.

Republika Srpska služi opskurnim graditeljima solarnih elektrana i malih hidrocentrala.

Republika Srpska služi velikim trgovinskim lancima, da ovdje prodaju smeće, koje niko drugi neće.

Republika Srpska služi slovenačkim, austrijskim, italijanskim, njemačkim i inim kapitalistima, da olako dođu do jeftine i kvalitetne radne snage.

Republika Srpska služi vlasnicima privatnih fakulteta, koji upisuju očigledno nepismene studente, čak i nakon što izgube licencu.

Republika Srpska služi visokim predstavnicima, da opravdaju svoje postojanje i svoje basnoslovne plate.

Republika Srpska služi republičkosrspkoj reprezentaciji u političkom Sarajevu: da opravdaju svoje bezobrazno velike plate, a ne rade ništa. Osim što povremeno blokiraju odluke, koje bi bile u interesu građana.

Republika Srpska služi urušavanju ionako krhkog ugleda BiH u svijetu.

Republika Srpska služi utemeljenju novog tipa političara. U kojoj bi se drugoj državi, paradržavi, teritoriji, bogataški sin, koji godinama nije položio ispit na osnovnim studijama, mogao vinuti do gradonačelnika najvećeg grada i pretendenta na najviše državne funkcije.

Republika Srpska služi za utemeljenje nove socijaldemokratije. U kojoj bi drugoj državi, paradržavi, teritoriji, u jednoj socijaldemokratskoj partiji liderstvo se moglo prenositi sa oca na sina, kao da je u pitanju neka srednjevjekovna kneževina.

Republika Srpska služi njegovanju lika i djela ratnih zločinaca, pardon, srpskih nacionalnih heroja.

Republika Srpska služi targetiranju izdajnika i stranih plaćenika u liku istraživačkih novinara i branilaca ljudskih prava.

Republika Srpska služi zaboravu, pa danas niko ne zna kako su rušene džamije i ko je koga vozio u crvenom kombiju. Pa su danas svakakvi na visokim funkcijama u Republici Srpskoj i razni pisci pišu svoje verzije istorijskih događaja iz devedesetih, a Centar za istraživanje rata i ratnih zločina Republike Srpske ćuti.

Republika Srpska služi novoj verziji antifašizma, po kojoj su jedino Srbi antifašisti, iako bi to neki zlobnici nazvali neofašizmom.

Ima toga još, vjerovatno.

Ali, i ovo što je, onako odokativno, nabrojano, dovoljno je za odbranu Republike Srpske.

A da li će građani Republike Srpske, osiguranici javnog Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, plaćati hiljade maraka za participaciju, i tako ostvariti američki san: da pravo na život i zdravlje imaju samo bogataši, koji mogu platiti liječenje?

Vjerovatno hoće. Poslije izbora. Kad ovaj sadašnji, ili neki drugi vrhovni komandant Republike Srpske, zadrijema na lovorikama. I zaboravi, ili „zaboravi“ da objavi spasonosni tvit.

Jer, Republika Srpska služi vrhovnom komandantu i njegovom tvitanju, pardon, iksanju.

Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.

Impuls

Prije nego odete…

Vjerujemo da znanje i informacije ne smiju biti privilegija, već pravo svih. Naš cilj je služiti vama i graditi povjerenje kroz istinito izvještavanje. Ako cijenite to što radimo, podržite rad Impulsa malom donacijom. Vaš doprinos nam pomaže da ostanemo nezavisni i dostupni svima.