, doprinjela je da se u Bosni i Hercegovini tokom protekle godine još više razvije i ojača svoje prisustvo još jedna teška bolest – korupcija. Dok je nepoznata bolest za jedne bila strah i neizvjesnost, za druge je bila prilika. Više od 400 javnih nabavki u Bosni i Hercegovini koje su bile aktivne tokom protekle godine u vrijeme najveće epidemiološke krize, obavljeno je putem pregovaračkog postupka bez obavijesti.){kind=link}
Premijer Vlade FBiH, Fadil Novalić na ročištu u aferi “Respiratori”
Bolest uzrokovana koronavirusom (COVID-19), doprinjela je da se u Bosni i Hercegovini tokom protekle godine još više razvije i ojača svoje prisustvo još jedna teška bolest – korupcija. Dok je nepoznata bolest za jedne bila strah i neizvjesnost, za druge je bila prilika. Više od 400 javnih nabavki u Bosni i Hercegovini koje su bile aktivne tokom protekle godine u vrijeme najveće epidemiološke krize, obavljeno je putem pregovaračkog postupka bez obavijesti.
Umjesto prilike za hitnu nabavku opreme koja je bila neophodna, ova mogućnost je poslužila da se u našoj zemlji dogode najveće korupcijske afere na čiji se konačan sudski epilog i dalje čeka. Osnovno pitanje koje se nameće tokom ovih godinu dana je da li je pandemija pojačala korupciju, ili je ona oduvijek prisutna u tolikoj mjeri, a da su afere od prošle godine samo podsjetile da ona i dalje uništava bh. društvo.
NAIVNOST POJEDINACA
Novinar magazine Žurnal, Amarildo Gutić, rekao je za Udar da korupcija nije povećana tokom pandemije, naročito kada se govori o javnom nabavkama, već da je samo zbog pitanja općeg zdravlja i povećane senzibilnosti javnosti, bila više etablirana.
– Samo su naivni pomislili da će vlast i sa njima povezani akteri u koruptivnim radnjam barem na trenutak smanjiti takve aktivnosti, koje su odavno postale svakodnevnica ovog društva – rekao je Gutić.
Prema Indeksu percepcije korupcije koji Transparency International svake godine objavljuje kao globalno najpriznatiji indikator rasprostranjenosti korucpije u javnom sektoru, Bosna i Hercegovina se u 2020. godinoj svrstala među zemlje svijeta u kojima se stanje najviše pogoršava i dobila je najlošiju ocjenu od 2012. godine.
–BiH je prema posljednjem izvještaju rangirana na 111. mjestu od 180 država, dok je 2012. bila na 72. mjestu, a od tada bilježi konstatan pad – rekao je za Udar Damjan Ožegović, viši istraživač u Transparency Internationalu.
On smatra da su društvo i javni sektor u Bosni i Hercegovini duboko ogrezli u korupciju, a vanredne okolnosti prouzrokovane pandemijom su samo dale zamaha još većim zloupotrebama situacije u kojoj smo se našli.
–Institucije paralizovane korupcijom, prioritet su stavile na beskrupuloznu pljačku javnih sredstava, na uštrb osiguranja adekvatne zdravstvene zaštite – rekao je on.
To “mračno lice” korupcije, o kojem govori Ožegović, čini se da se najbolje ogledalo u aferi “Respiratori”. Ona je obilježila čitavu prošlu godinu, a javnost još uvijek nije dobila konačni sudski epilog u kojem se između ostalih sudi i premijeru Federacije BiH, Fadilu Novaliću.
Novinarka i aktivistica, Rubina Čengić, smatra da je upravo afera “Respiratori” samo “vrh ledenog brega” od kog se ne vidi povećanje plata, zaduživanja, poticaji, razne nabavke…
Ona kaže da je javnost bila fokusirana na brojeve oboljelih i umrlih, mediji su radili s pola kapaciteta i uz to i oni bili fokusirani na bolest, usljed pandemije pojavile su se neke potrebe koje nisu bile planirane i pod okriljem njih se moglo uraditi mnogo toga nepotrebnog i nezakonitog. Institucije su radile u nekom čudnom usporenom režimu ili nisu ni radile, a pojedine su zloupotrijebile mehanizme pomoći i podrške za smanjenje posljedica pandemije.
–Ograničenja uspostavljena usljed pandemije i smanjena sloboda kretanja su ograničili pristup informacijama i rad pojedinih institucija i sve to sigurno ima svoje posljedice po interese javnosti koje je u ovom trenutku nemoguće sagledati u cjelini, pa ćemo ih još dugo sabirati – rekla je Rubina.
SA ILI BEZ KORONE – KORUPCIJA JE TU
Period pandemije je bio naročito obilježen netransparentim i nerazješnjenim nabavkama medicinske opreme. Ovi kao ni brojni drugi slučajevi korupcije u kojim kriminalni trag vodi do samog vrha vlasti, a koji su potresali bh. javnost do danas nisu dobili epilog, što je dodatno urušilo ionako gotovo nepostojeći kredibilitet pravosuđa i povjerenje javnosti.
–Pravosuđe je umjesto beskompromisnog doprinosa rješavanju problema korupcije, postalo i samo gorući i najveći problem bh. društva – rekao je Damjan Ožegović iz TIBiH.
Rubina Čengić, naša sagovornica, kaže da je korupcije u BiH bilo i s pandemijom i bez nje, a da je samo košmar koji je nastao usljed pandemije i vanrednih mjera, stvorio maglu kroz koju su malverzacije možda bile manje vidljive.
–Bili smo manje fokusirani na njih ili ih je bilo više, pa su najvidljivije ne samo najkrupnije, nego životno najvažnije poput tih respiratora, ali ako korupciju posmatramo u širem značenju – mislim da ćemo još dugo sagledati šta se sve događalo u periodu netom iza nas. Usporen rad sudova, smjene vlada, reforme koje vlasti vode bez dovoljnog upliva javnosti ili pod pritiskom straha za zdravlje i život – smatra Rubina.
S druge strane, u periodu kada smo mi bili manje fokusirani, novinari su, čini se, radili sa mnogo većom pažnjom nego inače, jer ne treba zabraviti da je dobar dio novinara u onakvim okolnostima itekako dobro radio svoj posao.
Novinar Žurnala, Amarildo Gutić, upravo govori da je zahvaljujući medijima koji nisu „zaspali“ tokom pandemije i reakcije javnosti koja je konačno pokazala veći interes za ono na što mediji (poput Žurnala) godinama već ukazuju, u centar pažnje došla korupcija i sve afere koje su sinonim njene štetnosti.
–Nezajažljivi pojedinci su pak vidjeli priliku da brzo, bez tendera, enormno profitiraju, posebno oni koji do tada nisu imali priliku za tako nešto. Zato su se i pojavile „neke nove firme“ koje su preko noći bez bilo kakvog kredibiliteta postale eksperti za nabavku medicinske opreme, a pojedini funkioneri su se ponašali kao pojedinci u ratno vrijeme kada niko nije pitao kolika je cijena za odbranu, samo u ovom slučaju od virusa – rekao je Gutić.
On je objasnio da je korupcija tokom pandemije postala veća samo u onoj mjeri jer su se pojedini medicinski artikli, prema samovoljnim tumačenjima, mogli nabavljati bez tendera i oni su to shvatili ili tako predstavljali da to znači da mogu plaćati bez obzira na visinu cijene i boniteta dobavljača:
–Uporedo, ništa se ona nije smanjila u svim drugim segmentima i itekako je, bez obzira na pandemiju, korupcija zadržala nivo. Bez kontrolnih institucija, a tu mislim na tužilaštva pa i policiju koji kao da izbjegavaju takve predmete, ona će biti sve veća i veća i sve pogubnija.
Iz TIBiH su podsjetili da BiH nema adekvatnu politiku ni strategiju za borbu protiv korupcije, a zakonski okvir već godinama čeka na potpunu i sveobuhvatnu rekonstrukciju, što nedvosmisleno naglašava i Evropska komisija među 14 prioriteta za dobijanje kandidatskog statusa.
NOVINARI NE SPAVAJU
Odsustvo napretka i direktne blokade unapređenja zakonskog okvira za sprečavanje sukoba interesa, finansiranja političkih partija, zaštite zviždača, javnih nabavki samo potvrđuje potpunu zarobljenost države i institucionalnog okvira. U ovakvim okolnostima novinari mogu biti samo još više motivisani i raditi na temama koje u potpunosti otkrivaju i demistifikuju ulogu vlasti i njihove partnera u konstantnoj proizvodnji krupcije.
Amarildo Gutić kaže da se njegov posao i posao njegove redakcije – magazin Žurnal – nije razlikovao u „obično“ i najteže vrijeme pandemije.
Kaže da je možda samo bio olakšan u segmentu jer su pojedinci, konačno revoltirani onim što nadležni iz vlasti i institucija rade, a to su koruptivne radnje povezane sa zaustavljanjem pandemije i liječenja od Covida, više dostavljali informacije o nezakonitostima, shvativši na primjerima iz pandemije kolike su razmjere korupcije i beskrupuloznosti onih u njenom lancu.
Izvor: Dalibor Tanić, Portal Udar