Foto: Milkica Milojević/Impuls
Režim Aleksandra Vučića je najubjedljiviji poraz doživio u Novom Sadu, gdje je Studentska lista osvojila više od 63 odsto glasova. U glavnom gradu Vojvodine je i počeo bunt, koji se proširio Srbijom, i nakon dvije godine borbe završio trijumfom studenata.
Piše: Milkica Milojević
Kako je počela „revolucija bez vođe“? O tome svjedoči tužni prizor zatvorene Glavne željezničke stanice, ostaci srušene nadstrešnice, koja je 1. novembra 2024. godine, ubila 16 ljudi, među kojima i četvero djece.
Cvijeće i poruke u pomen stradalima svjedoče o tuzi, koja i danas lebdi nad Novim Sadom. Ali i o svijesti da korupcija ubija.
– Zelenu milju vašu, evo mi koračamo – jedna je od poruka, koju su građani ostavili ispred srušene nadstrešnice.

Foto: Milkica Milojević/Impuls
Protesti, koji su uslijedili nakon tragedije ostaće zauvijek upisani u istoriju Srbije, a posebno Novog Sada. Protestne šetnje, poruka „ruke su vam krvave“, studentski ustanak. Deset dana nakon pada nadstrešnice, svi fakulteti Univerziteta u Novom Sadu bili su u blokadi.
Foto: Slađan Tomić/Ustupljene fotografije
Kada sutra poslanici Narodne skupštine Srbije, održe konstitutivnu sjednicu, počeće i konstituisanje nove „studentske“ vlasti.
I Novosađani, kao i građani drugih gradova u Srbiji, ne kriju radost što su dočekali taj dan. Ali, riječi „pobjeda“ i „oslobođenje“ prati i sjenka gorčine i strepnje. Jer, Novi Sad pamti i nasilje nad studentima i građanima, koje je ovdje bilo posebno brutalno. Pamti i besprizorne poteze komšija, pristalica SNS.
A ima na umu i da će, uz 17 poslanika sa Studentske liste iz Novog Sada u novu skupštinu zasjesti i 12 poslanika SNS, među kojima i Miloš Vučević, Vučićeva desna ruka, bivši predsjednik Vlade Srbije i bivši gradonačelnik Novog Sada.
– Ovdje, u Novom Sadu je sve počelo, ovdje će se i završiti. Znači, nije još gotovo, ima još mnogo toga da se riješi prije nego sudija odsvira kraj – kaže Novosađanin, kojeg smo zatekli na Trgu slobode.
Stvarno, nije gotovo. U Novom Sadu studentski protesti još traju. Istina, nisu tako masovni kao prije izbora 25. oktobra, ali nisu utihnuli.
– Ponesite kišobrane, pištaljke i dobru volju za jutarnje razgibavanje – poručili su jutros studenti u blokadi novosadskog Fakulteta za sport i fizičku kulturu, poznatijeg kao DIF.
Difovci su tražili ostavku dekana Patrika Drida, kadra SNS-a poznatog po korupciji. Ali, i prije nego se prva pištaljka oglasila, Drid je – uhapšen. Revolucionarna pravda, ili pokušaj tužilaca da se dodvore novoj vlasti?
Bilo kako bilo, na prvi pogled mirni, liciderski Novi Sad, ne miruje. Tiha voda vlasti mijenja.
– Sad, kada smo donijeli pobjedu Srbiji, valja da pospremimo i svoju kuću – kaže jedna sredovječna Novosađanka, dok preko Pozorišnog trga hita na predstavu Srpskog narodnog pozorišta.

Foto: Milkica Milojević/Impuls
Uživa se u teatru, ali se uvijek, jednim okom, prati šta se dešava u političkom životu.
– Ne, nije još ništa gotovo. Budno ćemo pratiti šta rade i kako vladaju ovi novi. Neka ne zaborave da smo ih mi doveli na vlast – poručuje mladi Novosađanin, dok, uprkos kiši, biciklom šparta po gradu.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Novinar Zoran Strika za Impuls portal objašnjava da se u Novom Sadu atmosfera još nije slegla, jer su Novosađani, nakon euforije zbog pobjede studenata, „iz jednog iščekivanja prešli u drugo“.
– To što tek treba da se desi je smjena na gradskom i pokrajinskom nivou, gdje još vlada SNS. Iako su na minulim izborima doživjeli ubjedljiv poraz i izgubili legitimitet, naprednjaci se neće lako odreći ovih nivoa vlasti, jer su u igri veliki projekti i veliki novac – kaže Strika.
Podsjeća na veliku izlaznost građana na minulim izborima i na činjenicu da su studenti dobili skoro duplo više glasova od naprednjaka, ali upozorava da i nakon izbora u gradu tinja velika netrpeljivost pripadnika bivšeg režima prema sugrađanima koji misle drugačije.
– Ranije je u Novom Sadu ukupna izlaznost na izborima bila oko 150.000 ljudi, a sada je to bio broj birača koji je glasao za studentsku listu. Naprednjacima, eto, nije pomoglo ni nasilje batinaša, pa ni to što su iz samog vrha SNS Vučićeve pristalice dobile instrukciju da vređaju aktiviste koji odaju počast stradalima na Željezničkoj stanici – priča Strika.
Svoju priču završava stihom iz pjesmu Azre: “Gorki okus nije prava riječ za dvije godine srama”.
Ipak, gorčina i sram, nisu osjećanja koja dominiraju Novim Sadom. Ipak su to ponos, radost i – velika očekivanja.

Foto: Milkica Milojević/Impuls
Impuls









