Foto: Milkica Milojević/Impuls
„Srbi nisu genocidan narod“. Ogroman bilbord s ovom porukom zatećiće vas na glavnom gradskom trgu, kada, od drevne Stambol kapije, kročite u centar Niša. A taj trg pamti masovne studentske proteste, uključujući i kultni „Studentski edikt“, održan u martu 2025.
Piše: Milkica Milojević
Poruka „Srbi nisu genocidan narod“ vrišti na neboderu, u kojem stanuju jedna moćna strana banka i jedna, takođe moćna i takođe strana, kockarnica.
Foto: Milkica MIlojević/Impuls
Urbani pejsaž upotpunjuju još dva upečatljiva detalja: bilbord na kojem se oglašava botoks po povoljnim cijenama te poslovnica „stabilne, jake i sigurne“ Alta banke, koju, nakon stečaja, čuvaju policajci s dugim cijevima.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Dobro, to sa botoksom na sniženju je jasno. Reklama ko reklama pa ko voli nek izvoli.
Jasno je i da je iz Alta banke opljačkano skoro pola milijardi evra: znaju to i ptice na grani, kako u Nišu, tako i u drugim gradovima Srbije.
Ali, ko to kaže, ko to laže da su Srbi genocidan narod? I ko je, i zbog čega, postavio bilbord u kojem to na sav glas demantuje?
– Što mene pitate? Znate vi to bolje od mene! Vi, koji niste iz Niša, znate sve – veli ljutiti penzioner, koji je očigledno prepoznao moj „stranjski“ naglasak i izdajničku ijekavicu.
Pa nastavlja da veze.
– Podržavam ja studente, ali prave studente, a ne ove… Digli se, dokoni, na predsjednika, a predsjednika treba poštovati, kao oca. Uostalom, nikad se u Nišu nije bolje živjelo. Vidite koliko se gradi, koliko stanova ima – kaže.
Na pitanje, koliko ti stanovi koštaju, i može li mlad čovjek u Nišu kupiti bar garsonjeru, ima spreman odgovor.
– Nemam pojma koliko košta kvadrat niti me to interesuje. Moja žena i ja smo dobili stan od preduzeća, još za vrijeme Jugoslavije, nama dosta – veli ovaj veteran.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Eto, sve su prilike da sam, već na prvom koraku svoje niške priče, nabasala na „matoro gunđalo“.
Kako mi reče jedan lokalni poznavalac prilika, takoreći analitičar amater, Nišlije se dijele na dvije grupe: na „matora gunđala“ koja ne vole došljake, mačke i glasnu muziku, a naročito mrze promjene, i na drugu, ne nužno mlađu, armiju otvorenih i srdačnih ljudi, koji bi „dušu dali za merak“.
A poseban merak im je da se dignu protiv nepravde!
Koja je grupa brojnija?
– Pogledajte rezultate izbora i sve će vam biti jasno – kaže moj niški „analitičar“.
Filozofski fakultet Niš – Foto: Milkica Milojević/Impuls
Rezultati izbora svjedoče da su Nišlije pomele Aleksandra Vučića i SNS. U svim gradskim opštinama studenti su pobijedili, nadmoćno: s više od 60 odsto glasova.
I nije da su se Nišlije digle tek 25. oktobra. I raniji lokalni izbori su pokazali šta južnjaci misle o Vučićevoj vladavini. SNS je jedva skrpio klimavu većinu u gradskoj vlasti, uz pomoć manjinskog odbornika fantomske Ruske stranke.
– Sad je najvažnije da se što prije održe lokalni izbori. Ne smijemo im dozvoliti da mjesecima uništavaju dokumentaciju o korupciji, koja je grad zavila u crno – kaže mladi Nišlija, kojeg smo zatekli na trgu.
On tvrdi da je jasno, iako to nije javno rečeno, ko je, mjesec dana pred izbore, postavio sporni bilbord.
– Čuj, Srbi nisu genocidan narod, a ko kaže da jesu! To su oni nas htjeli da predstave kao izdajnike, ali nije im ta priča prošla. Nije narod baš toliko blesav – veli ovaj mladi „meraklija“.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Niš, grad bogate istorije, koja seže do antičkog doba, grad muzike, kafana, dobrog roštilja… ovih dana blista na novembarskom suncu. Energične Nišlije željno iščekuju uspostavljanje nove vlasti, a kako i ne bi, kada će u Narodnoj skupštini Srbije imati čak 23 poslanika, od čega je 21 sa Studentske liste. Jeste da Niš ima skoro 250.000 stanovnika i više od 227.000 upisanih birača, ali rezultat je ipak impresivan.
Troje poslanika, koji će u utorak položiti zakletvu u Narodnoj skupštini Srbije, dolazi s niškog Filozofskog fakulteta.
– Ponosni smo na svoje profesore. Vršili su neviđene pritiske na njih, tri mjeseca im nisu davali plate, ali oni su istrajali – kaže jedna studentkinja niškog Filozofskog.
A nedaleko od Filozofskog fakulteta, u jednoj od kultnih niških kafana, vode se zanimljivi razgovori. Prisluškujemo.
– Čuj, ostao sam bez ičeg, propao sam. Može li se šta uraditi – govori jedan stasiti pedesetogodišnjak svom sugrađaninu, ispisniku.
– Kako nemaš ništa, imaš pare, jebi ga – veli ovaj.
– Ma pusti to, pare budu i prođu, a i nisu to neku pare, ako ćemo pravo – odgovara Nišlija u nevolji. Sagovornik ćuti.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Biće da preletači trče počasni krug. I traže nove sponzore.
Ali, nije Niš samo kafana i samo akademija. Kao i u svakom južnjačkom gradu i ovdje se bitne stvari dešavaju na pijaci. A niška pijaca je impresivna: puna boja, mirisa i živopisnih karaktera.
– Šta smo riješili na izborima? Nismo riješili ništa! Evo se spremaju se otkazi, silan će narod ostati bez posla – veli gospođa koja prodaje paprike i sočan južnjački paradajz.
Ko će ostati bez posla? U kojim preduzećima? Ne zna. Hoće li otkaz dobiti neko od članova njene porodice?
– E, moji neće! Moji su zaposleni u Željeznici i Pošti, njima niko ne može ništa – kaže.
Eto, još jedno matoro gunđalo, koje vjeruje svemu što čuje na Informer televiziji.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Ljubiša Pešić (63), novopečeni penzioner, koji posluje na susjednoj tezgi, ne vjeruje nikom.
– Šta očekujem od nove vlasti? Da podigne cijene placarine na pijaci, kao i svaka prethodna vlast. Kvadrat tezge ovdje je najskuplji na svijetu: plaća se godišnje, mjesečno i dnevno, sve u svemu, ja za 2 metra tezge plaćam 350 evra mjesečno. Za 200 evra u Nišu možeš da nađeš pristojan lokal, sa uračunatom vodom i odvozom smeća – vajka se Ljubiša.
Ipak, nije se opredijelio za lokal, na pijaci se, sve su prilike, može zaraditi više. On prodaje proizvode sa svog malog imanja na periferiji Niša, a ponešto otkupi i od komšija. Tegla domaćeg ajvara kod njega košta 11 evra, vijenac suvih paprika najmanje 5 evra. Pa ti računaj!
– Nisam išao na studentske proteste niti na mitinge SNS, imam ja preča posla – veli Ljubiša.
A da li je prečeg posla imao i 25 . oktobra?
– Glasao sam, naravno. Na dan izbora nema važnijeg posla od tog- kaže Ljubiša, uz zagonetan osmijeh u stilu „pogodi koga sam zaokružio“.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
– Slušajte, ona što hoda sa nanogicom i što ima stanove po Grčkoj, ona bivša gradonačelnica Dragana Sotirovska, uvukla je u igru naivne momčiće iz Niša i oni će završiti u zatvoru. Zar to nije nepravda – kaže Ljubiša, iako ga ništa o tome nismo pitali.
Na 50-ak kilometara od Ljubišine tezge i od Niša, drugi je najveći grad juga Srbije, Leskovac. A u Leskovcu je na posljednjim izborima pobijedio Vučićev SNS, kao i u susjednim gradovima Vranju i Prokuplju.
Istina, pobjeda je bila tijesna, ali ipak…
„Paprikari“ iz Leskovca, šarmantnog grada od oko 100.000 stanovnika, poznati su kao, hajde da kažemo, vješti trgovci.
U rodnom mjestu čuvene leskovačke mućkalice, Vučićev SNS ima, nadomak gradskog trga, impresivne prostorije s rezervisanim parking mjestima. Ipak, taj je parking uglavnom prazan.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Uprkos tome što su glasali „pogrešno“, Leskovčani opušteno čekaju uspostavljanje nove vlasti.
– Radujemo se, sve će biti dobro, sve će doći na svoje mjesto, vjerujete – veli Leskovčanka, koju smo zatekli na gradskom trgu.
A njeni sugrađani, koji vrijeme prekraćuju u kafani, raspredaju ko bi trebalo da „kupi stan u Beogradu“ za svaki slučaj, a kome „nikakve kombinacije ne mogu pomoći“.
– E, jesu studenti napravili posao, svaka im čast! Ne znam ko ih je organizovao i od koga su uzeli pare, ipak to ne može bez malo para, ali kapa dole – kaže sredovječni Leskovčanin, redovni gost jedne od gradskih kafana.
– Čekajte, u čemu je štos?
Štos je u tome što je u gradskom središtu Leskovca pobijedila Studentska lista, dok su za Vučića glasala okolna sela.
Ipak se na jugu Srbije kuva nešto ozbiljno, mnogo ozbiljnije od mućkalice i ajvara.
Impuls