UrbanObserver

Utorak, 17 Juna, 2025

Tomašević dobio više glasova i od Bandića

Tomislav Tomašević (foto Sanjin Strukić/PIXSELL)

Uspješniji od Tomaševića i Možemo! bio je samo Franjo Tuđman koji je nosio listu HDZ-a u devedesetim godinama kad se gradonačelnik birao u Skupštini, ali on je imao sasvim druge namjere i na kraj pameti nije mu bilo da upravlja Zagrebom 

Tomislava Tomaševića i njegovu zeleno-lijevu koaliciju okupljenu oko platforme Možemo! čeka uistinu veliki posao. Golemi uspjeh u Zagrebu trebat će opravdati, jer nikako nije isto kritizirati iz opozicijskih klupa i imati ne samo kvalitetna rješenja za ogromne probleme koji muče grad, nego i pronaći ljude koji će ih znati provesti.

Rezultat koji su ostvarili zaista je impresivan. Toliko impresivan da je veliko pitanje bi li Miroslavu Škori u drugom krugu i Bog mogao pomoći, kao što je zazvao u nedjelju navečer nakon što se provukao ispred Jelene Pavičić Vukičević iz Stranke rada i solidarnosti. Mada, kao usputna konstatacija koju je sinoć u ulozi političkog komentatora spomenuo i Boris Jokić, nitko ne shvaća zašto bi Bog baš njemu pomagao.

Rezultat je toliko impresivan da ga nitko – pa ni svemogući Milan Bandić – do sada nije uspio ostvariti. Tomašević je, naime, u prvom krugu dobio 147.631 glas, odnosno 45,15 posto, a koalicija oko 17.000 manje pa imaju 40,8 posto. Otkad se gradonačelnici biraju direktno na izborima, a ne u Skupštini, nitko nije uspio u prvom krugu dobiti toliko glasova. Najbliži je bio pokojni Bandić 2009. godine sa 146.021 glasom, ali i 30.000 birača s pravom glasa više nego 2021. i 2013. kada je praktički na vrhuncu moći dobio 142.646 glasova. Uspješniji od Tomaševića i Možemo! bio je samo Franjo Tuđman koji je nosio listu HDZ-a u devedesetim godinama, ali on je imao sasvim druge namjere i na kraj pameti nije mu bilo da postane gradonačelnik.

Uspjeh je, dakle, fascinantan. Uz golemi trud i napor koji su bez sumnje uložile članice i članovi koalicije da osmisle platformu i aktivizam zamijene političkim djelovanjem sa svim njegovim specifičnostima, u ovim izborima pomogao im je dobar moment. Upravo ono što prethodne jake „treće snage“ poput ORaH-a i Laburista nisu imale. Uz to je, naravno, bitnu ulogu imala fokusiranost na bitne teme i izbjegavanje izravnog ideološkog sraza koji bi „možemovcima“ samo štetio, budući da bi odbio dio birača, a bez njih ni približno ne bi ostvarili ovakav rezultat koji nije veliki samo u Zagrebu.

Platforma Možemo! je, na primjer, zajedno sa svojim partnerima iz također nekadašnje aktivističke udruge Srđ je Grad, u Dubrovniku osvojila 14,2 posto glasova, što ih je svrstalo na drugo mjesto, odmah iza HDZ-a. U Splitu će biti također važan faktor u Gradskom vijeću s 9,5 posto glasova. U koaliciji sa SDP-om ušli su i u Gradsko vijeće Šibenika, u Korčuli su to uspjeli samostalno. U Puli su osvojili 16,8 posto, u Pazinu 32, 9 posto. Tamo će njihova kandidatkinja Suzana Jašić u drugi krug gradonačelničkih izbora. Praktički gdje god su se pojavili s listom, mogli su računati na barem solidan rezultat koji je u Zagrebu gotovo plebiscitaran, s obzirom da su pobijedili u 16 od 17 gradskih četvrti, dosegnuvši u pojedinima poput Donjeg Grada i Trešnjevke sjever natpolovične rezultate, a gotovo nevjerojatno zvuči da su odnijeli pobjedu i u dosadašnjim HDZ-ovim i Bandićevim utvrdama poput Sesveta i Dubrave.

Nije čudno da je takav ishod gotovo pa u plač otjerao SDP-ovog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Joška Klisovića. Ta je stranka već odavno trebala napraviti korijenite promjene i posvetiti više pažnje ideološkom repozicioniranju, a ne kadroviranju, ali to je već druga priča.

Možemo! će se sada naći i na puno žešćem udaru političkih protivnika, s obzirom da sve ozbiljnije koračaju i prema nacionalnom političkom vrhu. Uostalom, tko upravlja Zagrebom ima cijeli niz mogućnosti da se iskaže, s obzirom na ne samo najveći proračun u državi, nego i gomilu marifetluka i lopovluka koji su obilježili protekle decenije u vladanju glavnim gradom. Zato ćemo iduća dva tjedna biti prisiljeni slušati gluposti poput one Škorine o “ekstremnim ljevičarima“. Tako to valjda ide. Za dobrim konjem uvijek se praši.

Portal Novosti

Povezane vijesti

Završetak jednog divnog prijateljstva

  Kada se prizor raščisti od svih bizarnih detalja kojima nas zasipa stroj za proizvodnju spektakla, kada se uklone psilocibinske gljive i pedofilske tajne, ketamin...

ŽUTA MINUTA – Autogol bez principa

Ilustracija Jelena Žilić Fijasko predstave s hapšenjem opozicionog lidera Milana Miličevića, ozbiljan je autogol Dodikovog režima i jak poen za opoziciju u Republici Srpskoj. Poen,...

Popular Articles