Utorak, 12 Maja, 2026

Artur Rembo – Moje boemstvo

Moje boemstvo

Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
– Bijah Palčić-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa – sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela – stopu pored srca!

Povezane vijesti

„Red ćutljivica“ Katerine Kalitko: poezija o ženskom glasu koji se rađa iz tišine

  Zbirka poezije „Red ćutljivica“  donosi snažan pesnički zapis o ličnim i kolektivnim katastrofama, ćutanju i pronalaženju glasa. Izdavačka kuća Arete objavila je zbirku poezije Red...

Robert Frost: Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći

Foto: Google

Šuma je krasna, mračna bez dna,/ Al’ čovjek svoja obećanja zna /I dug mu je put prije sna

Popular Articles