Četvrtak, 26 Marta, 2026

Artur Rembo – Moje boemstvo

Moje boemstvo

Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
– Bijah Palčić-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa – sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela – stopu pored srca!

Povezane vijesti

Mark Tven: O radu i igri (Otrovne misli)

Foto: Google

Iz poslovnih razloga moram održavati vanjske znakove zdravog razuma.

Između vetra i strasti: kako nova ekranizacija „Orkanskih visova“ reinterpretira književni klasik

Orkanski visovi, ilustracija Roman Orkanski visovi već gotovo dva veka inspiriše čitaoce, ali i filmske autore koji iznova pokušavaju da prenesu njegovu mračnu, strastvenu i...

Popular Articles