The NewYork Times je 3. veljače 2018. godine objavio da su pomoću LIDAR-a otkriveni ostaci majanske civilizacije u Gvatemali.
Deseci tisuća objekata koje su Maye izgradile prije više od tisućljeća bili su skriveni stoljećima pod gustim šumskim pokrivačem u džunglama sjeverne Gvatemale. Nedaleko od već poznatih znamenitosti, poput visokih hramova drevnog grada Tikala, laserska tehnologija otkrila je oko 60 000 kuća, palača, grobnica, čak i autocestu. Nalazi upućuju na drevno društvo takve gustoće i međusobne povezanosti da su čak i najiskusniji arheolozi ostali zatečeni. Dr. Thomas Garrison, istraživač National Geographica i arheolog na koledžu Ithaca kaže: “Znali smo da će biti više toga, ali obujam otkrivenog je doista zapanjujući.”
Dodao je da LiDAR, osim što mijenja percepciju kulture Maya, predstavlja “radikalnu promjenu” u području arheologije. “Trenutno se baš ne čuje za otkrića u znanosti koja određenu disciplinu okrenu naglavačke”, rekao je, “Uzbudljivo je znati da se to još uvijek može dogoditi.”
U velikoj poplavi tehnoloških otkrića XX. stoljeća pojavilo se jedno koje smatramo važnim posebno istaknuti. Radi se o optičkom mjernom instrumentu (LiDAR) kojim se možemo služiti sa zemlje i iz zraka, pričvršćenim za podnožje zrakoplova. Naziva se i optički ili laserski radar.
LiDAR je kratica za Light Detection and Ranging, što bi mogli prevesti kao svjetlosno zamjećivanje i klasifikacija.
U Kambodži je pod gustom tropskom vegetacijom otkriveno više gradova nedaleko od hramskog kompleksa Angkor Wat. Neki od njih, poput Mahendraparvata, mogu se veličinom mjeriti s glavnim gradom Kambodže, milijunskim Phnom Penhom.
Govoreći u osnovnim crtama, uređaj radi tako da odašilje laserske zrake (npr. iz aviona) prema površini zemlje koje nakon odbijanja registrira optičkim prijemnikom (zrcalom ili teleskopom). Uređaj je povezan sa satelitskim GPS sustavom i računalom.
Pojednostavljeno rečeno, LiDAR laserskim skeniranjem iz zraka – uz naknadnu obradu stručnog tima koji radi na filtriranju podataka, njihovoj digitalizaciji, vektorizaciji te modeliranju – moguće je dobiti 3D sliku strukture tla ispod biljnog pokrova u šumi. Mogućnosti LiDAR tehnologije sve se više prepoznaju u XXI. stoljeću, o čemu govori veliki broj istraživanja i široko područje primjene.
LiDAR se koristi kod topografskih izmjera, određivanja visine vegetacije i količine biomase, izmjera obalnih područja, za praćenje erozije, zaštite od lavina, kod izmjere ledenjaka, pri izradi digitalnih modela gradova i slično.
LiDAR revolucionira arheologiju
LiDAR je razvila NASA početkom 1970-ih za potrebe istraživanja svemira.
Misija Apolla 15 iz 1971. koristila se ranom verzijom LiDAR opreme za mapiranje topografije Mjesečeve površine iz orbite, a znanstvenici su ga poslije upotrebljavali i za proučavanje Marsa i asteroida.
No, arheolozi su pronašli način kako prilagoditi ovu tehnologiju za pronalaženje ostataka drevnih kultura na nepristupačnim mjestima. Tako je početkom 2010. godine pomoću LiDAR-a lociran legendarni Ciudad Blanca, majanski Bijeli Grad u džungli Hondurasa, čije je postojanje bilo predmetom rasprava i nagađanja još od vremena Hernána Cortésa.
Pomoću LiDAR uređaja “skenirane” su goleme šumske površine Gvatemale, Hondurasa, Urugvaja i Meksika. Nalazi su zapanjili i same istraživače. Otkriveno je postojanje tisuća objekata koji su naknadnom analizom prepoznati kao oblici uređenih gradova, putova, nasipa, kanala za navodnjavanje i piramida za koje se do sada nije znalo jer su bili obrasli prašumom. Iako je prašuma prekrivala velika arheološka otkrića, istovremeno je čuvala nalaze.
LiDAR-om su, među brojnim drugima, snimani i arheološki lokaliteti kao što je Angkor Wat u Kambodži 2015. godine gdje je utvrđeno postojanje velikih povezanih urbanih kompleksa kilometrima udaljenih od onoga nazvanog “najvećim religijskim kompleksom”, a sada se pokazalo da je puno veći nego što je to prije smatrano.
Pomoću LiDAR-a otkrivena je 2017. godine i kružna utvrda u Borgringu u Danskoj koja upućuje na osobitosti života Vikinga prije više od tisuću godina.
Neki istraživači, poput arheologa Thomasa Garrisona, vjeruju da će trebati puno vremena da se istraži ono do sada snimljeno LiDAR tehnologijom. LiDAR skeniranje koristi se već 30 godina, a prema nekim grubim procjenama trebat će barem tri puta više godina da bi se istražilo i terenski obradilo sve do sada snimljeno.
Unatoč fantastičnoj tehnologiji još uvijek je potreban čovjek koji mora doći na lokalitet te ga istražiti i povezati otkriće s postojećim spoznajama. Primjenom suvremene tehnologije laserskog skeniranja iz zraka to se može činiti brže i preciznije.
Priredio: Uliks Šimoković