Pitate me za crkvu na Tjentištu? Je li legalna? Je li na crno podignuta? Legalna je taman onoliko koliko ona u Konjević Polju, kod nane Fate u dvorištu.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
Braćo Srbi, upravo smo zadali još jedan udarac našim neprijateljima. A neprijatelji su svi osim Rusa, pa i oni kad popiju dakle, svi. Evo, postavili smo kamen temeljac za hram posvećen Svetom velikomučeniku Prokopiju. I to gdje, braćo Srbi? U Dolini heroja na Sutjesci. Par stotina metara od spomenika. U centru centra Nacionalnog parka. Tako se to radi, braćo Srbi!
Legalnost od Fate do Srebrenice
Mnogi nam zamjere da nelegalno podižemo hram. Ali, kad je to našoj presvetoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi trebala dozvola ovozemaljskih vlasti? Jesmo li čekali nekakvu dozvolu da uđemo u dvorište Fate Orlović i sagradimo crkvu? Nismo i nećemo. Ne može nama određivati ovaj svijet šta ćemo raditi na, ovaaj, ovome svijetu. A i treba malo zapeti, izborna je godina. Treba pomoći našem svjetovnom rukovodstvu da se održi tu gdje jeste. Jer samo jak Milorad Dodik će omogućiti našoj crkvi jako djelovanje i nove bespravne ovozemaljske gradnje. Jak Dodik je uveo vjeronauku u srednje škole, a i na fakultete će ako Bog da, pa će naši crkveni oci, koji su oslobođeni plaćanja ovozemaljskog poreza, moći proširiti spisak svojih vancrkvenih djelatnosti, blago nama.
Jer, nije lako održavati parohiju, popadiju, desetak audija i prateću svitu. I zato, gdje god nađeš zgodno mjesto, ti crkvu posadi. Od Konjević Polja i Fatine zemlje, do Srebrenice poviše mezarja. Neka bude i inat- crkva, samo neka se obrće.
Sveti Partizan Prokopije
A što se tiče spomen krsta, ponad koga će biti izgrađen hram Svetog Prokopija, pa to je posve logično! Za početak ide krst, da zapišamo teritoriju, što bi rekli zlobmici, a potpomBože zdravlja i crkva ima de se podigne. Jer, ko je najzaslužniji za pobjedu onih “naših”, 1943, ko se najsrčanije borio u Bici na Sutjesci, nego Sveti Prokopije. Taj je sam na svojim plećim izblokirao operaciju Švarc. Kakav crni Sava Kovačević, kakvih crnih 3000 izginulih Dalmatinaca?! Oni su nevažni u poređenju sa velikomučenikom Prokopijem. On je bio taj koji je jurišao, goloruk na 120 hiljada njemačkih vojnika. On je stao i raskrilio se pred 300 štuka i mesrešmita u birišućem letu. Lično Prokopije Sveti.
A i ti Dalamtinci što su poginuli, pa šta! Neka im se sad kosti u spomen-kosturnici rotiraju dok slušaju pojanje naših popova. Neka vide ko su pravi pobjednici Bitke na Sutjesci. Kakav Tito, kakav Sava, kakav Koča, kakvih preko 7 hiljada ubijenih. To je ništa. To su goli ateisti ili u najboljem slučaju slabovjerci. Jer, da su vjernici bili bi sa ustašama ili četnicima, a ne sa Titovim ateistima Da su pravi vjernici, Bogu bi se molili ida ih skloni od Vermahta ili bi barem u Londonu kralju prali noge, namjesto što su stali ispred najjače pješadije na svijetu.
I vi nevjernici ateistički, koji mislite da je podizanje crkve na Tjentištu nešto strašno, nešto što predstavlja početak srknavljenja NOB-a, varate se. Mi smo odavno počeli rušiti i fabrikovati vaše simbole. Udarili smo i krstinu na Kozari pored spomenika, takođe. Spomenik palim partizanima na Šehitlucima smo preimenovali u spomenik palim Krajišnicima. Ma, preimenovali smo i cijelo brdo. Nisu to više Šehitluci, nego Banj Brdo. A narod šuti. Narod odobrava i klima glavom. Pobjeda je naša, crvena bando! Možda smo mi crkvena banda, ali smo pobijedili!
Tamjana i ekstazija
A najveća pobjeda? Znate li šta je najveća pobjeda? Najveća pobjeda je što predstavnici boračkih organizacija iz RS-a, predstavnici Partizana počinju svoja okupljanja pjevajući “Bože pravde”, iste one “Bože pravde”, protiv koje su se borili, dok su je četnici pojali. Predstavnici tih i takvih boračkih organizacija mašu zastavom Republike Srpske, tvorevine koja nema veze sa bitkama na Sutjesci, Kozari ili Neretvi. E tako se fabrikuje povijest! Tako se zatomljava istorija i od fikcije pravi nekakva realnost po lokalnoj mjeri.
Pa će onda crkva pored spomenika na Tjentištu biti šlag na torti revizionizma, koji traje sve vrijeme.
I ne samo to, od sada će se djeca na onom festivalu u Dolini heroja moći Bogu moliti, kako i dolikuje. Malo Boga, malo ekstazija i Bog te veselio. A ne kao do sada, da bez blagodslova snimaju spotove u podnožju ateističkog spomenika. Lijepo u crkvu, pa brojanicu, svetu vodicu, malo tamjana i sve po redu.
Pitate me za crkvu na Tjentištu? Je li legalna? Je li na crno podignuta? Legalna je taman onoliko koliko ona u Konjević Polju, kod nane Fate u dvorištu. Crna je taman onoliko kao ona kod srebreničkog mezaraja. Etična je taman onoliko koliko i “Bože pravde” među Partizanima i njihovim potomcima. Ljudska je taman onoliko koliko krstina koja se bije sa spomenikom na Kozari.
No, na koncu, sve će to narod pozlatiti, progutati i za vlast aminovati. Na svoju sramotu, sramotu svojih predaka i svoga potpomstva.
Kada već fabrikujemo, a fabrikujemo, treba se podsjetiti one stare partizanske, sa Svetim Prokopijem u akciji:
“Skraja Bosne i mora, zna ga zemlja sva
svud se slavom pročuo Sveti Prokopije…
Vodio je brigade preko polja, gora,
razgonio je bande mrskih zlotvora…
Hej-haj, hej-haj Sveti Prokopije…
Huči, teče Sutjeska, pliva krv po njoj,
divizija svečeva bije ljuti boj…
Tudje horde proklete nadiru kroz noć,
juriš moji junaci, mi moramo proć’…
Hej-haj, hej-haj – mi moramo proć’…
Što to huči Sutjeska u taj pozni sat,
mrtav kraj nje ležaše slavni Svetac…
Hej-haj, hej-haj – slavni Svetac…”
Kako vam ovo zvuči? Znam, odvratno. Kao što je odvratna ideja o gradnji crkve na Tjentištu.