Srijeda, 15 Aprila, 2026

Meša Selimović: Strah

Meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo.

Nadvijen je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož.

Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom.

Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude.

Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.

Meša Selimović

Povezane vijesti

SOPSTVENA SOBA I SOPSTVENA KIRIJA – Može li se živjeti od pisanja?

Fedor Marjanović; Foto: Sanja Sabadaš Svojevremeno je Virdžinija Vulf u eseju Sopstvena soba pisala kako bi žena, ako bi željala da se ostvari kao pisac,...

Emil Sioran: Potpuno nezadovoljstvo

Foto: Google

Koje bi prokletstvo moglo biti nad glavom onih koji se nigdje ne osjećaju dobro? Ni sa suncem niti bez sunca, ni s ljudima a niti bez njih.

Popular Articles