FITZGERALD BEZ CENZURE: Zbirka neobjavljenih priča “I’d Die for You“ pisca predstavlja u novom svjetlu

Više od osam decenija od nastanka, neobjavljena djela F. Scott Fitzgeralda ugledaće svjetlost dana narednog proljeća. Knjiga “Umro bih za tebe” obuhvata pripovjetke za koje pisac tridesetih godina prošlog vijeka nije uspio da nađe izdavača zbog “kontroverznosti tema”, čudnog i “neočekivanog” izbora protagonista i stila.

Zbirka koja će se pojaviti u aprilu sačinjena je od priča napisanih sredinom i krajem četvrte dekade prošlog vijeka. Izdavač objašnjava da su se one tematski i stilski razlikovale, odnosno odstupale od onog što su tadašnji urednici očekivali od autora kultnog “Velikog Getsbija”. On obećava čitaocima “do sad nepoznatog Fitzgeralda” – kontroverzne teme, mlade junake, beskompromisne opise karaktera i autentične, životne dijaloge bez cenzure.

– Ne želeći da unosi izmejne i prilagođava priče zahtjevima i očekivanjima tadašnjih izdavača, Fitzgerald se radije opredijelio za to da rukopis ostane neobjavljen, čak i u periodima krize i besparice, i trenucima kada mu je bila potrebna pažnja publike – objašnjava američki izdavač zbirke.
Naslovna priča “Umro bih za tebe” smještena je u doba koje je Fitzgerald proveo u planinama Sjeverne Karoline, tonući u alkoholizam, dok je njegova supruga Zelda boravila u obližnjem sanatorijumu. Izdavač otkriva i da su junaci jedne od priča holivudska zvijezda i filmska ekipa, smješteni u planinsko okruženje – dakle, pripadnici svijeta u kome će i sam pisac uskoro živjeti. Naime, Fitzgerald se, zahvaljujući ugovoru sa studiom MGM, preselio u Holivud 1937, tri godine prije prerane smrti u 44. godini.

Pripovjedač Tomas Volf pisao je 1936. godine svome bratu Fredu o “jadnom, očajnom, nesrećnom čovjeku velikog talenta koji utapa u piću i traći ga samosažaljevajući se i plačući nad svojim neuspjesima – čovjeku čije je ime Scott Fitzgerald, kog njujorška štampa bezočno predstavlja u svoj njegovoj bijedi i potonuću.

Fitzgerald za života nije bio priznat kao istinski talentovan pisac, tek rijetki su ga gledali kao ozbiljnog autora. Napisao je četiri romana, peti ostavio nedovršen, i 178 kratkih priča. Svrstavan je u “izgubljenu generaciju” dvadesetih godina prošlog vijeka, sa Hemingvejem, Vulfom, Foknerom, T. S. Eliotom. Јoš u mladosti je odlučio da prestane da piše mjuzikle, te kratke priče za humorističke magazine, jer nije želio da zabavlja ljude, već da im priđe na “prihvatljiviji” način, kako je jednom izjavio.
Danas je poznatiji nego što bi to ikad mogao da zamisli, a prema mišljenju mnogih autora, i najbolji pisac 20. veijka.

Stvarajući “Velikog Getsbija”, Fitzgerald je osmislio jednog od najtragičnijih junaka svjetske književnosti i najbolji američki roman 20. vijeka. Roman jedva da je bio primijećen među čitaocima i kritikom, iako je po objavljivanju 1925. godine dramatizovan za Brodvej, kasnije i za film.

Tek poslije Drugog svjetskog rata, “Getsbi” je istinski otkriven i prihvaćen, kao i u njemu opisana Ficdžeraldova iskrena i nevesela slika Amerike.

(Global CIR/Agencije)