Wednesday, November 27, 2024

Eva ili Lilith

Svako malo propituje se pravo na prekid trudnoće. Dakle, svako malo iz kamena ispuže neko zlo što smatra da je Eva ono što planeti treba.

Piše: Inga Peterlin

Eva kao topla, sigurna utroba iz koje će izaći nasljednik. Eva inkubator. Pokrivena i poslušna Eva stvorena da sluša, služi, trpi, radi i po potrebi raširi noge. Eva carica. Eva uzor za sve žene. Eva koza, krava, prokleta kurva, kokoš…
I svako malo, kada se iz šešira umjesto zeca božjom providnošću izvuče pitanje abortusa, pojavi se grupa žena što se Evi nasmije u lice. U tim ženama Lilith spava. Dama koja je odlučila reči zbogom savršenom Adamu i raju. Prokleti ženski demon koji je, eto, odlučio da spava s nekim tamo posrnulim anđelima. Lililth koja leti noću i otima klince i dušu. I bitka za spas čovječanstva može započeti.

Muškarci u haljinama, što vlastitu djecu ne priznaju, sa oltara žestoko braneći Evu kreću u boj sa ženom što djecu ubija, sa samim đavolom, sa Lilith. U isto vrijeme seronje što su za kuću odabrale Evu, jer tako im je sigurnije i lakše, a sa strane tu i tamo ipak požele Lilith, na ulicama, po tevejcu i u birtijama arlauču o pravu zametka na život. Istog onog zametka što će jednog dana narasti u malo zanovjetalo za kojeg neće plaćati alimentaciju. Toj se vojsci moralnih nakaza pridružuje i četa žena što Evom se nazivaju.
Ma da se razumijemo, ovi prvi što imaju “bogom dan” atribut među nogama, Lilith ne uznemiravaju. Ona takve za doručak smaže. Ali ova četa Eva joj digne živac. Raspizdi je onako temeljito. A razjebat Llilith i nije nešto baš pametno. Eve smatraju kako im križ oko vrata daje pravo na privilegiju da kude i vrijeđaju sve što nije kao one. Tako jadno, tako vjernički. Eh, pa one imaju zaštitu Seronje i samoga boga što njenu mentalnu slabost nagrađuje. Eva si daje za pravo da jebe na suho. Eva je hrabra, mala sponzoruša za sitniš koji joj božjom voljom tu i tamo udijeli seronja kada legne sa njom. Evica, naime, nikada nije pročitala Bibliju. Jer da doista jest, znala bi da žena šuti kada Seronja laprda i da nije, jebiga, lijepo niti poželjno da žena propovjeda. Ili psuje.
Nasuprot takve Eve stoji Llilith.
Crvenokosa sexy sotonka što ubija zametke u teškom trudu i muci napravljene. Lilith je za razliku od Evičice pročitala horor bajku nazvanu Biblijom, Kuranom i Torom. I prestaje biti važno pitanje slobode izbora. Jer ništa neće spriječiti Llilith da sa svojim tijelom i svojim životom uradi što želi.

U ratu koji slijedi jedna je činjenica koja eruptira poput vulkana. Činjenica da je u konačnici Llilith ta koja odlučuje o produžetku vrste. Sva prava Seronje na bolje radno mjesto, na šamar bez sankcija, na izležavanje i bacanje čarapa po dnevnom boravku, e pa sva ta prava padaju u vodu jer Lilith je odlučila reći ne. Jer Llilith ne možeš jebati na suho. Lilith je jednim potezom, jednom rječju odlučila izbrisati licemjerje u osmjehu Eve i Seronje.

Ja sam grešna žena, meni grijeh dobro stoji, ali da ne pretjeram u ovoj osudi – želim reći kako ponekad kraj Lilith stane muškarac koji nema problem sa svojom muškošću, muškarac koji to doista i jest.
Tada im je planeta na dlanu. Ali ako se to i ne desi, Lilith je žena koja je živa, žena što se suncu smiješi i kad sunce spava.
U borbi između Eve i Lilith pobijedit će ona čija sloboda cijenu nema. Ona koja poput Etne eruptira kada joj utrobu dirnu.

Izvor: Kontraportal

 

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles