U Aktauu se Kaspijsko more povuklo za oko 100 metara (Agnieszka Pikulicka-Wilczewska)
Prema istraživanju, nivo Kaspijskog mora vjerojatno će pasti i do 18 metara te bi do kraja vijeka moglo izgubiti i do 34 posto površine.
Piše: Agnieszka Pikulicka-Wilczewska
Tokom djetinjstva, majka Adilbeka Kozybakova uvijek je u frižideru držala teglu kavijara jesetre.
Svaki dan bi ga kašikom stavljala na male komadiće hljeba i maslaca za njega i njegovu braću i sestre. Vjerovala je da će ih kavijar održati u dobrom zdravlju.
Kozybakovu se to nije svidjelo.
Bilo je slano i “mirisalo na more“, rekao je Kozybakov, ekolog, sada 51-godišnjak.
Odrastao je u Aktauu, gradu u zapadnom Kazahstanu, na obali Kaspijskog mora.
Ali sada, više od 40 godina kasnije, s nostalgijom se prisjeća spomenutog porodičnog rituala. U trgovinama u Aktauu danas više nema prirodnog kavijara. Jesetre su ugrožena vrsta zbog prekomjernog lova i degradacije njihovog staništa. A, uskoro bi i more moglo nestati.
Ekolog Adilbek Kozybakov (Agnieszka Pikulicka-Wilczewska)
Pad vode od čak 10 metara
Prema istraživanju objavljenom u listu Nature u aprilu, nivo Kaspijskog mora vjerojatno će pasti i do 18 metara te bi do kraja vijeka moglo izgubiti i do 34 posto površine.
Pad vode od čak pet do 10 metara može poremetiti ključne ekosisteme u tom području, uključujući staništa endemskih kaspijskih tuljana i jesetre, navodi se u istraživanju.
Za stanovnike poput Kozybakova, koji je član civilnog savjetodavnog tijela za okoliš pri Ministarstvu ekologije, to je jasno godinama.
“Ne moramo provoditi nikakve studije da bismo znali da se more smanjuje. To je vidljivo golim okom”, rekao je Kozybakov za Al Jazeeru.
Smješteno između Rusije, Kazahstana, Turkmenistana, Irana i Azerbejdžana, Kaspijsko more je najveća svjetska kopnena vodena površina, dio “Centralnog koridora” – najbrže rute iz Kine u Evropu koja zaobilazi Rusiju i glavni izvor nafte i plina.
Mnogi se boje da bi Kaspijsko more moglo podijeliti sudbinu obližnjeg Aralskog jezera, smještenog između Kazahstana i Uzbekistana, koje se počelo smanjivati 1960-ih jer su Sovjeti rijeke koje ga opskrbljuju intenzivno koristili za navodnjavanje polja pamuka.
Trenutno zauzima samo 10 posto svoje izvorne površine, a njegov pad imao je ogroman utjecaj na lokalni ekosustav i zdravlje ljudi.
Kao i u slučaju Aralskog jezera, problemi Kaspijskog mora ili kako ga mnogi nazivaju najvećeg jezera na Zemlji nisu uzrokovani samo klimatskim promjenama.
‘Zagađeno naftnim kompanijama’
Volga, najveća i najduža evropska rijeka koja se nalazi u Rusiji, izvor je 80 do 85 posto kaspijske vode.
Prema riječima stručnjaka, rusko upravljanje vodama utjecalo je na more.
„Tokom godina Rusija je izgradila mnogo brana i rezervoara za vodu na Volgi i koristila njenu vodu za poljoprivredu i industriju. Kao rezultat toga, mnogo manje vode ulazi u Kaspijsko more“, rekao je Kozybakov za Al Jazeeru.
„Prije stotinu godina, jesetra bi živjela mnogo desetljeća, a niko je ne bi dirao. Narasla je do ogromnih veličina koje možemo vidjeti na fotografijama. Danas populaciju jesetre uništavaju krivolovci, a njen okoliš zagađuju naftne kompanije.“
Sa tri glavna naftna polja u Kazahstanu, otkrivena u sovjetsko doba, upravljaju strane kompanije.
U februaru ove godine, Vadim Ni, advokat za zaštitu okoliša iz Kazahstana koji stoji iza kampanje “Spasimo Kaspijsko more”, odlučio je tužiti vladu svoje zemlje.
Tvrdi da su ugovori države potpisani s multinacionalnim naftnim i plinskim firmama držani u tajnosti, što onemogućuje utvrđivanje njihovog stvarnog utjecaja na okoliš oko Kaspijskog mora.
Devedesetih godina Kazahstan je stekao neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza. Kada je postalo jasno da se njegove rezerve nafte i plina mogu vaditi i transportirati u druge zemlje, velike energetske kompanije i njihovi advokati pohrlili su u zemlju kako bi osigurali poslove.
Pregovarali su o ugovorima s kazahstanskom državom kako bi bili podložni međunarodnom privatnom pravu, osiguravajući da detalji poslova ostanu povjerljivi. Kao rezultat toga, u slučaju sukoba između potpisnika, međunarodni arbitražni sudovi morali bi rješavati sporove.
Ni je rekao da je to nepravedno i protivno međunarodnom pravu, prema Aarhuškoj konvenciji, koja osigurava otvoreni pristup informacijama o okolišu.
„Naftne kompanije ne žele smanjiti prihode i povećati odgovornost za okoliš. Iako često provode istraživanja okoliša kako bi demonstrirale dužnu pažnju, postoji razlog za pitanje objektivnosti i pouzdanosti tih rezultata, s obzirom na njihove osobne interese“, rekao je Ni.
„Osim toga, raspravljamo o energetskoj tranziciji i njemačkim ulaganjima u vodikovu energiju na Kaspijskom moru. Ali to će biti zelena energija za Evropu, ne za nas. Vodik zahtijeva ogromnu količinu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, a mi ćemo se morati nositi s otpadom i onečišćenjem vode“, rekao je za Al Jazeeru.
Sud nije htio pokrenuti tužbu
Sud nije priznao slučaj, tvrdeći da nema osnova za pokretanje tužbe. No, Ni je rekao da će, ako njegova žalba ne uspije, nastaviti slučaj u skladu s međunarodnim pravnim sustavom.
U međuvremenu, borba za spašavanje Kaspijskog mora već je počela.
U Aktauu, Kozybakov sarađuje s lokalnom upravom, stanovnicima i udruženjima civilnog društva, a istovremeno podiže uzbunu na nacionalnom nivou pridružujući se ekološkim inicijativama.
„Želimo pokrenuti ova pitanja odozdo kako bismo vladi pokazali da su ljudi zabrinuti“, rekao je Kozybakov.
„Ne samo ekolozi, već i prosječni građani, stanovnici Aktaua koji su ovdje odrasli i koji su zabrinuti za budućnost svoje djece i unučadi.“