Ilustracija Jelena Žilić
Prošle sedmice društvene mreže i medije obišla je fotografija iz Bistrice. Na njoj, na makadamu, sjedi žena naslonjena dlanovima na zemlju i prekrštenih nogu. Oko nje se nalaze kamioni. Sunce visoko na horizontu obasjava predio. Ona se ne brani od sunca, ona svojim tijelom brani prolazak mašina prema zemljištu na kojem niče ilegalan rudnik uglja. Ona brani svoj dom.
Piše: Jelena Jevđenić
Još, ne tako davne 2012. godine Banjalučanin Željko Vulić je vodio borbu s vlastima i kumovima te iste vlasti, braneći svoje dvorište. Vulić se tada suprostavio opasnim ljudima koji mogu i koji su navikli da kupe sve. Ne i njega. Iste te godine, mještani Fojnice su danonoćno čuvali rijeku Željeznicu na kojoj su zaustavili izgradnju minihidroelektrane. Nekoliko godina poslije žene u Kruščici su odbranile istoimenu rijeku na identičan način. Sada se isti film odvija u Bistrici. Mještani neprekidno stražare i čuvaju svoj dom.
Odavno je jasno da je samo pitanje dana kada će doći u vaše dvorište da mešetare. Doskora su imali i po neki papir, odnosno dozvolu, pa su tako rovarili i usput su „sređivali“ ostale dozvole. U Bistrici investitor nema ništa. Osim moćnike s vlasti iza sebe.
Uvidjevši da se mještani ne šale, zadnjeg dana juna, investitor ilegalnog rudnika u Bistrici, Drvo-export, oglasio se saopštenjem. Nigdje drugdje, doli na ATV-u.
Kao i uvijek kada se narod pobuni korumpirana vlast ima propise kako djelovati. Iz Drvo eksporta u svom saopštenju su se koristili priručnikom vlasti u RS „kako da odbranite svoje nelegalno i kriminalno profitersko djelovanje“, te su prozvali ekološke organizacije, aktiviste i medije rušiteljima RS finansiranim sa zapada i iz Federacije. Ništa novo.
Već u samom naslovu pozvali su institucije sa zahtjevom da spriječe nezakonito ponašanje mještana. Cirkus u startu. Premda, pravi festival apsurda i laži počinje kada ističu „nepobitne činjenice“, doslovno navodim.
Pa možemo da krenemo redom.
– Drvo eksport je pribavio sva tražena mišljenja i saglasnosti u dosadašnjem toku procedure i uredno ih dostavio nadležnim organima; Pokretanje procedure ne znači da ima pravo i da kopa. To je samo jedan korak u nizu ka pribavljanju dozvola. Drvo eksport nema koncesioni ugovor niti bilo kakav pravni osnov za to što radi.
– Drvo Eksport će i u nastavku procedure poštovati zakonski redoslijed poteza; Laž! Drvo eksport i dalje radi na lokalitetu Bistrica iako je Skupština opštine Prijedor donijela zaključak da se obustave sve aktivnosti.
– Drvo Eksport je u cijelosti isplatio sve mještane koji su prodali zemlju našem preduzeću; Iako je moguće da je isplatio neke mještane, Drvo eksport je zaboravio da nije vlasnik cijelog zemljišta. Božo Marić koji je kupovao zemlju od Bistričana s pričom da će otvarati etno selo za Impuls je komentarisao da je tu zemlju iznajmio Drvo eksportu. Uvidom u katastar vidljivo je da je više od pedeset posto zemljišta u vlasništvu mještana i javnog dobra, od kojih je oko 2,5 hektara u vlasništvu svih građana.
– Drvo Eksport je već počeo da zapošljava mještane na pripremnim poslovima; Ovo je tačno, ali je takođe i ilegalno. Drvo eksport nema lokacijske uslove, odnosno dozvole, tako da ne smije ni pripremne radove izvoditi.
– Samo po osnovu koncesione naknade na dva lokaliteta u Gradu Prijedoru Drvo Eksport bi trebalo da uplati preko 8,1 milion КM od čega 70% pripada lokalnoj zajednici, a 30% Republici Srpskoj; Ovdje nije jasno kojom matematičkom radnjom se došlo do ovakve cifre. Pa da pokušamo to razriješiti. Prema procjenama iz prethodne procjene studije uticaja, Drvo eksport planira za 4 i po godine eksploatisati 90 hiljada tona lignita. Prema važećim pravilnikom, cijena za sirovinu lignit je 2, 60 maraka po toni. Kada to sve saberemo ukupna cijena je 230 hiljada maraka koncesione naknade za sve četiri i po godine rudarenja. Toliko će para investitor uplatiti u budžet. S druge strane, trenutna prodajna cijena lignita je 115 eura po toni. Kada se sabere sve, za četiri i po godine, Drvo eksport će u Bistrici profitirati oko 20 miliona maraka. Što se tiče navoda „čega 70% dobiti od koncesione naknade pripada lokalnoj zajednici, a 30% RS“ je još jedna obmana. U praksi se pokazalo da je obrnuto. Samo 30 posto ide lokalnoj zajednici, a 70 posto entitetu.
– Drvo Eksport odlučno demantuje laži o „nelegalnoj „eksploataciji” i ističemo da nikakve eksploatacije nema što je utvrdila i republička inspekcija. Mi vršimo pripremu terena, krčenje međa, proširenje i uređenje puteva, što niti je eksploatacija niti je nezakonito; – Laž! U zakonu o rudarstvu i pripremni radovi se smatraju rudarskim radovima za koje treba dozvola koju Drvo eksport nema. Znači, nezakonito je to što rade.
I tu se završavaju „nepobitne činjenice“. Ostatak saopštenja je ponavljanje o plaćenicima, kmečanjem o zapadnim otporašima i apelom na institucije da spriječe mještane da čuvaju svoje domove.
Za istaći je dio gdje prijete da mogu izvesti svojih 500 kamiona i tri puta toliko radnika. Gdje tačno, nisu naveli.
Očigledno imaju dozvolu da prijete i dozvolu da nelegalno kopaju. Samo s jednog mjesta se ta dozvola dobija.
Ali i Bistričani imaju samo jedan dom. I sudeći po odlučnosti i hrabrosti ne misle odustati. Pa makar sjedili na sred puta ispred 500 kamiona.
Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
Autor: Impuls