Iz dnevnika jednog Banjalučanina – “Bljuzga”

Sve bih nekako istrpio, nanose snijega i preko metar, stalno lopatanje, pa i minuse, ali nikako ne mogu “bljuzgu”. “Bljuzgu” koja folira da je snijeg, agregatno stanje gdje je više vode, manje snijega… Ko` loš gemišt gdje u vodi tražite vino…

Piše: Zoran Studenac – Vrbaslija

Dragi moj dnevniče,

Dođe i ova 2017… Jedni je dočekaše skromno sa nadom da će “sutra” biti bolje, ali i sa dozom zebnje ako se drugačije “naredi” da bi moglo biti gore nego što je bilo. Takvih je prvih među jednakima možda i najviše. Manje je onih koji će do “sutra” prepričavati  “vesele dogodovštine” sa dočeka Nove godine, jer “bilo im je ludo i nezaboravno”, pa su spremni o tome upoznavati “širu javnost” sve dok i njima samim ne dosadi. Treća “vrsta”, šuti, “mudro” razmišlja kako je najbolje ćutati dok prvi ne progovore, drugi ne zašute. Jebi ga, šta god to značilo, njima je, čini se najbolje, niti smrde, niti mirišu…

Ipak, doček Nove godine polako “napušta” grad. Ono ispred “Boske” što bi trebalo ličiti na nekakav zimski grad, sve više postaje prazna struktura polujeftine zabave, dok jedan od vlasnika štandova zadovoljno trlja ruke:

-Izgleda došlo je moje vrijeme, pao je prvi snijeg, veli, dok slaže tezgu sa rukavicama, kapama, i sličnim potrepštinama, koje trebaju zaštiti od hladnoće. Kaže, kontao ranije razguliti, ali pade snijeg i pokri brijeg… Jeste… Dok ispisujem ove redove pao je prvi ovozimski snijeg, ali i nije baš pokrio brijeg…

Moj dnevniče,

Prekidoh na nekoliko trenutaka “komunikaciju” s tobom, došao komšija da pita za lopatu, hoće da čisti snijeg, a snijega već toliko da sam se zajeb`o  što dadoh lopatu. Pada, pada, po svemu sudeći, pokriće brijeg, na kraju mogao bi ostati bijel… Bilo bi grehota od komšije “otimati” lopatu, “prirasla” mu za ruke, snijeg pršti na sve strane… Ovaj bi se mogao i zadržati, još ako “ugrije minus”…

Zove me prijatelj… Hajmo, prošetati do Šehitluka, sada je pravo vrijeme, malo da uhvatimo čistog sniježnog zraka. Najljubaznije odbijam, predlažem “šetnju” do naše omiljene kafane, prijedlog se jednoglasno prihvata i pored kafanske peći počinje vječna tema kako ni snijeg nije više kao što je nekada bio… Pada kada mu nije “vrijeme” umjesto da je zavaljao još krajem novembra, pa da znamo na čemu smo, poručuju “eksperti” sa susjednog  stola. Tvrde, ovo je samo početak, vidjećete kada zapada i u proljeće, taman pred Prvi maj, jer nešto se čudno događa u hemisferi… Sniježnu “ekspertizu” nastavlja gost, koji je tek pristigao… Veli, vani postalo “pravo hladno”, a  žena ga poslala kupiti “nekakve zajebancije zbog kojih mora do centra grada po ovom kijametu”… Mjerka da se uvali za ovaj naš sto do peći… Ima stolica viška, ali bez daljnjih opservacija o “snježnim radostima”…

Ipak, lamentiranje o “bespuću banjalučkog snijega” nastavlja glas spikera sa jedne od brojnih radio stanica… “Sniježne padavine nastaviće se i narednih dana, uz niske temperature, a upozoravamo vozače na oprez zbog snijega na kolovozu”… “Gradske saobraćajnice uglavnom su prohodne i komunale službe su na terenu”… Sretan, pa i presretan što nemam auto, jer bih ujutro skoro pa ko`čitav komšiluk proveo da osposobim uz nervozno cupkanje  žene “požuri zakasniću na posao” četverotočkaša… Ali, samo da se ovaj snijeg ne pretvori u “bljuzgu”, prekide me u “sniježnoautomobilskom” razmišljanju prijatelj za stolom… U pravu si, samo da se ne pretvori u “bljuzgu”, konstatujem na njegovo zabrinuto pitanje… Jer  ako se pretvori u “bljuzgu”, biće što bi se reklo, zajebano…

Dragi moj dnevniče

Sve bih nekako istrpio, nanose snijega i preko metar, stalno lopatanje, pa i minuse, ali nikako ne mogu “bljuzgu”. Fucking “bljuzgu”… “Bljuzgu” koja folira da je snijeg, agregatno stanje gdje je više vode, manje snijega… Ko`loš gemišt gdje u vodi tražite vino… Elem, kažu, a neki i tvrde, pozvajući se na naučna istraživanja da je svaka “bljuzga” ko`”bljuzga”, ali ova banjalučka je toliko specifična da je nema nigdje na svijetu… Da bi je eventualno “pobjedili” ili spriječili ne pomažu ni zimske cipele za šta ste iskeširali više od sto, a manje od stopedeset “kermi”. Neće pomoći ni ubijeđivanja trgovca da “waterproof”, natpis na “pelama” može garantovati suhe noge… Banjalučka “bljuzga” lukavo, perfidno, spretno, u trenucima opuštenosti, uvjereni da ste pravilno “investirali” u cipele, dolazi do vaših stopala…

Istraživanja koja su provedena govore da “bljuzga” uvijek napada prva, a nekada, zna biti brža od kobre i za pola sata!!! I kada ste već “ubljuzgani”, nema druge nego samom sebi priznati da ste ispali papak, “uzeli” vas ko`vatale za stotinjak “maruna”, a vi povjerovali da “waterproof ” može značiti otporno na vodu… Šta vam preostaje, nego da na po ulice  “skidate” sa komunalca gumene čizme, ali čovijeku je to ipak HTZ oprema… Da kupite gumene čizme, nema šanse, skoro pa do zadnje marke ostavili ste za onaj “waterproof” koji “popi” više vode nego što neko ima u koljenu… Izgleda jedino preostaje… “Halo, draga moja ženice, imali u podrumu još onih gumenih “Borovo” čizama što sam dobio od komšije kada smo prije nekoliko godina čistili snijeg…” “Pa kako će ih biti, kada si ih bacio u smeće, i rekao da su toliko ružne da ih nikada više nećeš obući, pa makar bile i poplave…”

Impuls