Dragi moj dnevniče,
Izvini, oprosti, što se nismo izvjesno vrijeme družili. Sreća, nije me dotakla ova korona, ali vjeruj – nije nimalo lako bježati i sakrivati se od nečega što ne vidiš.
Piše: Zoran Vrbaslija-Studenac
Zasada, vještim „manevarskim“ potezima uspio izbjeći susret sa dotičnom „damom“. I neka tako ostane. Ispisujem ove redove prvih dana 2021, ali najradije bih da sam 2020. prespavao.
Moj dnevniče,
Bježeći od korone, bježao sam i od političara. Na vrh glave došli sa izborima. Lokalnim. Biva da su građani birali svoje predstavnike koji će zastupati njihove interese. Priča nešto mlađa od piramida, ali još uvijek šuplja ko`švajcarski sir. Koliko god bježao od političara i predizborne kampanje, bilo je teško i naporno. Mada ih je korona zajebala, nije bilo šatora, hrane, pića, sa dozom straha sam otvarao paštetu. Da slučajno neko od njih ne iskoči. Privremeno, iz ishrane izbacio paštetu, na mesni narezak ni pomisliti. I tako prođoše izbori.
Dragi moj dnevniče,
I na kraju ovog kratkog obraćanja da ti nešto zvanično saopštim. Nisam političar da obećavam nešto što (ne)mogu ispuniti, ali časna pionirska riječ – ozbiljno razmišljam da definitivno iz upotrebe i prehrane izbacim paštete, mesne nareske i slične prehrambene artikle. Zdravije i pametnije, jer izgleda, ovi se navadili k'o dijete kada se popne na trešnju. Opet iskaču kao da žele oboriti svjetski rekord u disciplini „skačem i obećavam ono što sam već obećao“.
Autor: Impuls