Najveći efekat kriminalizacije klevete često nije ni sama presuda. Dovoljno je da ljudi povjeruju kako bi zbog iznesenog mišljenja mogli biti izloženi krivičnom postupku, finansijskim troškovima ili drugim pritiscima, pa da od javnog istupanja odustanu i prije nego što progovore
Piše: JaBiHEU
Sloboda izražavanja ne počinje u redakciji niti završava na naslovnici dnevnih novina. Ona pripada svima – i građaninu koji na Facebooku kritikuje rad općine, i studentu koji pokreće inicijativu za promjenu na svom fakultetu, i srednjoškolki koja traži bolje uslove za svoje vršnjake, i aktivistici koja javno upozorava na problem u svojoj lokalnoj zajednici.
Ograničavanje slobode izražavanja zato nije samo problem novinara i medija, nego cijelog društva. Kada građani počnu strahovati od posljedica javno iznesene kritike, manje su spremni propitivati odluke vlasti, tražiti odgovornost institucija i govoriti o pitanjima od javnog interesa. Upravo tada nastupa autocenzura.
Strah od posljedica ne nastaje slučajno. Ne proizvodi ga jedan zakon niti jedna odluka, nego čitav niz pravnih mehanizama koji mogu poslužiti kao sredstvo pritiska. U Bosni i Hercegovini takvi pritisci najčešće uključuju kriminalizaciju klevete, građanske tužbe, uključujući i SLAPP postupke, odluke o javnom redu i miru, ali i druge propise koji mogu ograničiti slobodu izražavanja. Razlikuju se po sadržaju i pravnim posljedicama, ali mogu proizvesti isti efekat – odvratiti građane od javnog govora. Međutim, posljedice takve šutnje ne pogađaju samo pojedinca. Kada građani odustanu od javnog govora, društvo ostaje uskraćeno za informacije, upozorenja i kritike važne za javni interes. Sloboda izražavanja zato nije važna samo zbog prava da se govori, nego i zbog prava svih građana da budu informisani.
Sloboda izražavanja pod sve većim pritiskom
Da se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego o sistemskom problemu, ukazuju i nalazi Studije praćenja napretka I o medijskim slobodama u Bosni i Hercegovini, koju je početkom godine objavio Mediacentar. U studiji se navodi da 2025. godina nije donijela suštinski napredak u zakonodavnim i institucionalnim reformama u ovoj oblasti.
Jedan od autora studije, Mladen Bubonjić, ocjenjuje da se Bosna i Hercegovina u mnogim segmentima kreće unazad.
“Od nekadašnjeg narativa po kojem su zakoni dobri, a implementacija slaba, stiglo se do stanja u kojem su i zakoni postali regresivni ili zastarjeli, a implementacija selektivna i podložna političkim interesima“, istaknuo je Bubonjić, prilikom predstavljanja studije u Sarajevu.
Prema nalazima studije, kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj predstavlja najveći udar na slobodu izražavanja, ali nije jedini problem.
Autori upozoravaju i na korištenje krivičnog i prekršajnog prava koje može ograničiti istraživačko novinarstvo i javnu debatu, političke inicijative usmjerene na kontrolu medijskih sadržaja te izostanak reformi koje Evropska komisija godinama preporučuje u oblasti medijskih sloboda.
Posljedice kriminalizacije klevete
Podaci iz studije potvrđuju ono na što su, mjesecima prije usvajanja izmjena Krivičnog zakona Republike Srpske, upozoravali novinari i organizacije civilnog društva – da posljedice kriminalizacije klevete neće snositi samo mediji. Od augusta 2023. godine, kada su izmjene stupile na snagu, do kraja 2025. godine, javna tužilaštva u Republici Srpskoj zaprimila su 273 prijave za krivična djela klevete i iznošenja ličnih i porodičnih prilika. Samo 47 prijava odnosilo se na medije i medijske radnike.
Među podnosiocima prijava su političari, izabrani i imenovani zvaničnici te drugi nosioci javnih funkcija.
Podaci su potvrdili da kriminalizacija klevete ne pogađa samo novinare, nego mnogo širi krug građana koji javno iznose svoje mišljenje.
Na to je upozorio i novinar Slađan Tomić, koji smatra da se kriminalizacija klevete od samog početka pogrešno posmatra isključivo kao problem medija.
“Izgleda kao da je sve usmjereno protiv medija i novinara, ali zapravo građani su ti koji bi mogli platiti najveću cijenu. I statistika to pokazuje. Najveći broj ovih prijava usmjeren je prema građanima, a ne prema novinarima“, zaključuje Tomić.
Najveći efekat kriminalizacije klevete često nije ni sama presuda. Dovoljno je da ljudi povjeruju kako bi zbog iznesenog mišljenja mogli biti izloženi krivičnom postupku, finansijskim troškovima ili drugim pritiscima, pa da od javnog istupanja odustanu i prije nego što progovore.
Pravni pritisci koji podstiču autocenzuru
Među najznačajnijim oblicima pravnog pritiska ubrajaju se građanske tužbe za klevetu i SLAPP postupci. Iako svako ima pravo na sudsku zaštitu ugleda, praksa pokazuje da se pojedine tužbe ne koriste radi zaštite od neistinitih tvrdnji, nego kao sredstvo pritiska na osobe koje kritikuju vlast ili upozoravaju na nepravilnosti. Za razliku od legitimne zaštite ugleda, cilj SLAPP postupaka nije dobijanje spora na sudu, nego iscrpljivanje vremena, novca i energije novinara, aktivista i drugih građana koji učestvuju u javnoj debati.
Za razliku od Evropske unije, Bosna i Hercegovina još uvijek nema mehanizme za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP postupaka. Iako su u oba bh. entiteta pokrenute inicijative za uvođenje anti-SLAPP rješenja, one još nisu postale dio važećeg zakonodavstva.
Podaci koje prikupljaju organizacije civilnog društva jedan su od rijetkih pokazatelja razmjera problema.
Prema podacima Aarhus centra u BiH, u njihovom SLAPP registru do juna 2025. godine dokumentovano je 11 SLAPP postupaka protiv ekoloških aktivista, dok su, prema monitoringu koji su provele medijske organizacije i organizacije civilnog društva, tokom 2023. godine u Bosni i Hercegovini zabilježena ukupno 53 SLAPP postupka.
Kada lokalne vlasti regulišu govor građana
Osim kroz sudske postupke, sloboda izražavanja sužava se i kroz lokalne propise. Nakon što je Općina Kakanj u martu 2025. godine usvojila Odluku o javnom redu i miru kojom se kažnjava govor na društvenim mrežama, uslijedile su reakcije Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Udruženja BH novinari i drugih organizacija koje su upozoravale da takve odredbe mogu dovesti do ograničavanja slobode izražavanja. Uprkos tome, odluka je ostala na snazi, a policijski službenici počeli su izdavati i prve prekršajne naloge.
Godinu kasnije sličnu odluku usvojila je i Općina Bugojno.
Iako su lokalne vlasti obje odluke obrazlagale zaštitom građana od uvreda, prijetnji i uznemiravanja, stručna zajednica upozorava da široko i neprecizno definisani pojmovi poput vrijeđanja, omalovažavanja ili drskog ponašanja ostavljaju prostor za proizvoljno tumačenje i selektivnu primjenu. Upravo zbog toga takve odluke mogu dovesti do istih posljedica kao i drugi oblici pravnog pritiska – obeshrabriti građane da javno kritikuju vlast ili govore o društvenim pitanjima.
Zbog toga je, smatra Slađan Tomić, važno da građani dignu glas protiv pokušaja ograničavanja slobode izražavanja.
“Ako se niko ne buni i niko o tome ne govori, može proći gotovo bilo šta“, poručuje Tomić.
Prema njegovim riječima, upravo javna reakcija može natjerati donosioce odluka da zastanu i preispitaju svoje poteze.
Ovo je posebno važno za mlade, koji kroz obrazovanje, društvene mreže i građanski aktivizam tek oblikuju odnos prema javnom prostoru. Ako odrastaju u uvjerenju da kritika nosi više rizika nego koristi, šutnja lako postaje obrazac ponašanja, a ne izuzetak.