Foto: Milkica Milojević/Impuls
Pobjednička euforija je utihnula, ulice su se smirile, mediji su zasuti vijestima o hapšenjima i ostavkama, a političko nebo je zamračila najezda potencijalnih preletača. Tako izgleda Srbija tri nedjelje nakon pada režima Aleksandra Vučića, dok čeka konstituisanje nove „studentske“ vlasti.
Piše: Milkica Milojević
Kako se u svemu tome snalaze građani, od čega strahuju i čemu se nadaju? I kome vjeruju, dok šefovi policije hapse druge policajce, tužioci se međusobno optužuju, a stotine miliona evra volšebnu nestaju iz trezora?
I dok Aleksandar Vučić, preko medija koji su mu još uvijek lojalni, prepada narod apokaliptičnim najavama masovnih otkaza i sloma penzionog sistema.
Reporterka Impuls portala je obišla nekoliko gradova u Srbiji, osluškujući puls ulice.
Pobjednički koktel u Beogradu
Priču počinjemo u Beogradu, na Trgu Slavija. Slike sa ovog trga obišle su svijet, svjedočeći o najvećim protestima u istoriji Srbije i regiona, o nasilju policije, ali i o masovnom slavlju, nakon pobjede Studentske liste na izborima 25. oktobra.
Slavlje nakon izborne pobjede – Foto: Dejan Lučka
Beograđani strpljivo čekaju autobuse i tramvaje. Javni prevoz je besplatan, ali su vozila oronula i neuredna. Nema veze, važno je da je džabe, jer u Beogradu nije lako (pre)živjeti sa skromnim platama i još skromnijim penzijama.
– Ne može, dušo, ni knjigica ni igračkica. Nema baka para. Biće bolje, strpi se malo – objašnjava jedna starija žena svom unuku. Njoj će biti bolje kada stigne penzija. Vijesti o isplati penzija su jedine koje je interesuju, sve druge preskače.
Nedaleko odatle, u starinskom gradskom hotelu sa plišanim foteljama, okupile su se penzionerke, koje su, očigledno, malo bolje situirane. Došle su da uz koktele prije ručka proslave pobjedu studenata.
– Da i to konačno doživim, da moji pobijede – kaže odrešita dama, koja je zapamtila čak i oslobodioce iz 1945.
Hoda uz pomoć štapa, ali je pamet i jezik, hvala na pitanju, odlično služe.
Ponosno prepričava: šta je tokom protesta radio njen unuk, za kojeg je mislila da ga interesuju samo videoigrice, i njena unuka, koja je ranije „stalno visila na Instagramu“, i njene komšije koje nije ni poznavala, dok se nisu sreli na zborovima. I kako je svima pekla kolače.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
O čudu komšijske solidarnosti svjedoči i mlada aktivistkinja, doktorka društvenih nauka.
– Ranije bih izlazila u obližnji park, samo da prošetam psa. Išla sam sa slušalicama na ušima, nit sam koga vidjela ni čula. Komšije sam upoznala na tom istom parkiću, gdje smo se okupljali na zborovima, tokom protesta – kaže naša sagovornica.
„Da se posvađamo, kao ljudi“
Prisjeća se i žestokih rasprava na „zborskim“ komšijskim Viber grupama.
– U pokretu su se okupili ljudi različitih, čak i suprotnih ubjeđenja. Tako su izbijale prepirke, zbog Kosova, ratova devedesetih, metoda provođenja pravde. A onda je jedan komšija poručio: „Ljudi, hajde da svrgnemo ovo zlo, pa da se onda svađamo ko ljudi!“ I svi su se složili – priča ova Beograđanka, dok šetamo Pionirskim parkom.
Teško je povjerovati da u ovom danas idiličnom i urednom parku, do prije tri nedjelje stanovao opskurni Ćacilend, divlje šatorsko naselje, u kojem su carovali nered i nasilje Vučićevih pristalica.
Ćacilend – Foto: Dejan Lučka
Za samo jedan dan, „blokaderi“ su složno očistili park i vratili ga djeci i sugrađanima.
Čišćenje parka – Foto: Dejan Lučka
Tom podvigu, ali protestima koji su mu prethodili, svjedočio je i Dejan Lučka, aktivista koji živi i radi na relaciji Beograd – Banjaluka.
On kaže da se u Srbiji dešava revolucija građanskog duha i političke svijesti.
-Sve više ljudi prepoznaje da javni život pripada i njima i da imaju pravo, ali i odgovornost, da ga oblikuju. Ta probuđena svijest već mijenja i lice gradova. Olakšanje zbog pobjede Studentske liste pretočilo se u čišćenje javnih prostora, prekrečavanje uvredljivih grafita, dogovore o sadnji drveća i inicijative da se prostorije mjesnih zajednica vrate građanima – kaže Dejan.
Taj polet ga, kaže, podsjeća na duh nekadašnjih radnih akcija, kao da ljudi, uređujući prostor oko sebe, ponovo pronalaze i svoje mjesto u zajednici.
– Atmosferu, koja, nakon početnog pobjedničkog ushićenja, danas vlada Beogradom opisao bih kao radost zbog promjene, uz sve jasniju svijest o težini posla koji tek predstoji – zaključuje Dejan Lučka.
Iako vijesti, koje sustižu jedna drugu, mogu djelovati uznemirujuće, na ulicama Beograda se ne osjeća strah.
Strahuju, vjerovatno oni koji su u prethodnom režimu bili povlašteni, ali njihov glas se ne čuje.
S vremena na vrijeme ispred sjedišta Regulatorne agencije za medije (REM) na Trgu Nikole Pašića okupi se grupa pristalica provučićevske Informer televizije, da ovu TV kuću brane od „blokadera“. Ali, malo ko obraća pažnju na njih.
Nema protesta bez milion ljudi
– Protest je kad se skupi milion ljudi, ovo je smijurija. Ali neka, nek ispričaju svoje, za to smo se borili: da svako može da javno kaže šta misli – kaže ushićeno jedan mladić.
U susjednom kvartu, na jednoj od najpoznatijih gradskih pijaca, nema ushićenja. Ovdje narod doslovno gleda od čega se živi. Mjerka se svaka glavica kupusa ili luka i svaka cijena.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
Kad sam prodavačici za tezgom pružila novčanicu od 2.000 dinara (17 evra), pogledala ju je s nevjericom i upitala: „gospođo, je li to stigla penzija?“
S druge tezge, muški glas dobacuje: „Za vrijeme Vučića, niste brinuli za penzije, eto vam sad!“
U debatu se odmah uključio treći diskutant: „Naviklo govedo na pojilo, pa dolazi i kad pojilo presuši!“ Predstava je završena, trgovina nastavljena.
Nedaleko od pijace svježe okrečeni zidovi i zidići.
U akciji sređivanja Beograda, prekrečeno je i nekoliko grafita posvećenih „srpskom heroju Mladiću“, ali oprezniji aktivisti upozoravaju da ispod kreča još tinja pošast nacionalizma, koja, svakog trena, može ponovo izbiti na vidjelo.
Foto: Milkica Milojević/Impuls
I da je pobjeda studenata, tek prvi čin procesa, koji će potrajati i za koji se još ne zna kuda će odvesti Srbiju.
I da je propast Alta banke, zbog kojeg pojedinim penzionerima kasne penzije, samo vrh ledenog brijega.
I da se još ne zna, šta će izmiliti iz rupe nastale, očigledno nezakonitim, rušenjem kultnog Hotela Jugoslavija…
Ali i najveći skeptici su saglasni s porukom iz spomenute komšijske Viber grupe.
Vučića, „riješili“, sad se valja pošteno posvađati!
(Sutra: Šta se kuva na jugu Srbije: Impuls portal u Nišu i Leskovcu nakon pobjede studenata nad Vučićevim režimom)
Impuls