Foto: Ezequiel Barroso/Pexels
Urugvaj je 2008. godine pogodila energetska kriza. Danas ova zemlja sa 3,5 miliona stanovnika važi za jednog od svjetskih lidera u borbi protiv klimatskih promjena. Kako je uspjela da sprovede energetsku tranziciju?
Putujemo Rutom 5, glavnim putem koji presjeca čitav Urugvaj. Duž 500 kilometara, od Montevidea do granice sa Brazilom, nižu se polja, krave i poneka kuća sa obe strane puta, ali stalno iznova nailazimo na vjetroturbine. Mnogima od njih upravlja Fernando Šajh:
„Ovdje, na ovoj karti, možete da vidite kako je Urugvaj nekada izgledao, bilo je svega nekoliko crvenih tačaka“, kaže on. „Godine 2010. tu i tamo postojala je poneka hidroelektrana ili mala, eksperimentalna vjetroelektrana.“
Zatim na virtuelnoj karti prelazi na 2026. godinu. Urugvaj na njoj izgleda kao da ima male boginje, crvene tačke su svuda. Šajh i njegova kompanija SEG Inženijerija upravljaju sa 75 vjetroturbina, što je deset odsto svih vjetroturbina u zemlji.
U proizvodnji električne energije u Urugvaju hidroenergija trenutno učestvuje sa 50 odsto, energija vjetra sa 30 odsto, biomasa sa 15, a solarna energija sa tri odsto. Šajh kaže:
„Današnji elektroenergetski miks praktično je zelen. Udio fosilnih goriva u proizvodnji električne energije posljednjih godina u prosjeku je iznosio svega dva odsto. A to nije samo pitanje održivosti, već i ekonomske isplativosti.“
Jedan čovjek, jedna vizija
Urugvaj je 2008. godine pogodila energetska kriza. Izuzetno visoke cijene i velika suša doveli su sistem do krajnjih granica, pa je više puta dolazilo do nestanka struje. To je bio početak promjene načina razmišljanja. Danas je ova južnoamerička zemlja sa 3,5 miliona stanovnika postala lider u borbi protiv klimatskih promjena.
I to uprkos tome što nije raspolagala velikim finansijskim rezervama niti visokotehnološkom infrastrukturom. Vizionar koji stoji iza ove transformacije jeste fizičar Ramon Mendes.
„Ono što je u slučaju Urugvaja bilo novo, a što se svakako može primijeniti i drugde, jeste način na koji smo zamislili energetsku tranziciju“, kaže on. „Nije riječ o manjim prilagođavanjima. Sistem mora iz temelja da se promijeni.“
Mendes je preuzeo funkciju nacionalnog direktora za energetiku. Uspio je da sprovede neku vrstu „nju dila“ sa kojim su se saglasile sve stranke. Od 2010. do 2020. godine država i privatni investitori uložili su oko sedam milijardi američkih dolara u obnovljive izvore energije.
Foto: Pexels
Uspjeh i zahvaljujući sigurnosti dugoročnog planiranja
Usvojeni su novi propisi, uvedene poreske olakšice, a stručnjaci su putovali širom zemlje i držali predavanja. U planiranje su uključeni poljoprivrednici i univerziteti, a otvoreno je ukupno 50.000 novih radnih mjesta.
Uz to, potražnja je zakonski uređena za period od 20 godina. Zbog toga je energija stabilan činilac troškova, objašnjava Mendes.
„I dalje se često tvrdi da obnovljivi izvori energije ne mogu da obezbjede sigurnost snabdijevanja kakvu pružaju fosilna goriva“, kaže Mendes.
„Ali Urugvaj, koji nije pogođen aktuelnim događajima u Ormuskom moreuzu, danas ima znatno pouzdanije i sigurnije snabdijevanje energijom“, kaže on.
Visoki računi za struju
Da li je, dakle, u Urugvaju sve kako treba? Ne baš. Uprkos procvatu zelene energije, cijene za obične potrošače gotovo da nisu pale. Četvoročlana porodica u prosjeku plaća oko 150 američkih dolara mjesečno.
Luis Andrade, recimo, kaže: „Trudimo se da trošimo što manje struje jer je skupa. A to se neće tako brzo promijeniti.“
Osim toga, Urugvaj i dalje mora da uvozi sirovu naftu, prije svega za saobraćaj i industriju. Ona čini oko 35 odsto ukupnog energetskog miksa. Zbog toga je sada počela druga faza tranzicije.
A ona se posebno jasno može vidjeti kod jednog čovjeka. Enrike Karbonero brine o redu u garaži bas-terminala u Montevideu. Masne crne mrlje na podu pokazuju gdje je koji autobus parkiran.
Karbonero kaže: „Sve je to od dizela. Dizel-motori se znoje i cure, dio garaže sa vozilima na motore sa unutrašnjim sagorijevanjem prljav je i smrdi. Tamo, gdje je stanica za punjenje naših električnih autobusa, sve je čisto. Važno nam je da ta razlika bude vidljiva.“
Prelazak je počeo: autobusi, taksi
Montevideo, glavni grad Urugvaja, prelazi na električna vozila. Od 2021. godine vozni park gradskog prevoznika proširuje se isključivo električnim autobusima. Danas je svaki četvrti autobus na električni pogon, a cilj je da do 2040. godine to budu svi autobusi.
Uvedeni su i podsticaji za taksiste koji pređu na električni pogon. Gotovo 70 odsto svih novih automobila prodatih tokom proteklih nekoliko mjeseci bili su električni.
Vozač Ubera Ernan Gomes prešao je prije šest mjeseci na električni automobil. Kaže da sada svakog mjeseca štedi 900 američkih dolara na gorivu.
„U početku sam mislio da nešto nije u redu. Ali nije, sve sam izračunao i razlika je bila ogromna.“
Može li Urugvaj da bude primjer drugim zemljama?
Ipak, pitanje je da li bi urugvajski pristup funkcionisao i u drugim zemljama. Urugvaj ima snažne vjetrove, mnogo sunca i malu gustinu naseljenosti, naročito u seoskim područjima. Osim toga, ima veoma malo industrije koja troši velike količine energije.
Još nešto navodi oca urugvajske zelene tranzicije na razmišljanje. Politika zasnovana na dijalogu sve više gubi tlo pod nogama, kaže Mendes.
„Sprovođenje ovakvih projekata postaje sve teže širom svijeta. Danas se smjenjuju vlade, a politika se iz korijena mijenja. Jedna strana optužuje drugu da griješi u svemu“, kaže on.
I dodaje: „Ako sa svakom promjenom vlasti, takoreći, budemo ponovo osnivali zemlju, na kraju ćemo svi izgubiti.“