Foto: Pixabay
Bivša menadžerica Microsofta, Holly Alpine, objašnjava zašto klimatska opasnost vještačke inteligencije nije samo u podatkovnim centrima, već i u njezinoj nekontrolisanoj upotrebi u industriji fosilnih goriva.
Dok tehnološki divovi utrkuju u izgradnji vještačke inteligencije i sveobuhvatne infrastrukture o kojoj ovisi, zabrinutost zbog klime uglavnom se usredotočuje na jednu stvar: podatkovne centre koji troše mnogo energije.
Njihova potrošnja električne energije raste tako brzo da se predviđa da će do 2030. biti gotovo tri puta veća od ukupne godišnje potrošnje Pakistana, Bangladeša i Nigerije. S eksplozijom izgradnje podatkovnih centara koja potiče nova ulaganja u fosilna goriva, posebno u SAD-u, emisije stakleničkih plinova koje generišu podatkovni centri – a koje sada iznose manje od 1% ukupne globalne emisije – trebale bi porasti.
Ali ovaj uski fokus na električnu energiju omogućio je pristalicama vještačke inteligencije i Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA) da iznesu zgodan argument: da rastuće emisije mogu biti više nego nadoknađene zelenim primjenama tehnologije, poput optimizacije obnovljivih izvora energije ili povećanja efikasnosti. Ta priča prikriva kako prava klimatska opasnost vještačke inteligencije leži negdje drugdje: na naftnim poljima, gdje pomaže kompanijama za fosilna goriva da brže i jeftinije ekstrahuju naftu i gas koji zagrijavaju planetu.
Bivša menadžerka u Microsoftu, Holly Alpine je 2024., sa suprugom Willom – takođe menadžer u Microsoftu – dala otkaz i pokrenuli su zajedno kampanju kako bi pozvali velike tehnološke kompanije na odgovornost za emisije koje njihova tehnologija omogućava.
Tokom protekle dvije godine, udružili su se s dva istraživača kako bi kvantifikovali koliko je duboko prihvaćeno korišćenje alata vještačke inteligencije u industriji fosilnih goriva.
Njihova studija, objavljena prošle nedjelje, otkrila je da kada se vještačka inteligencija usvaja sličnim tempom u sektorima fosilnih goriva i obnovljivih izvora energije, neto efekat je povećanje emisija od 0,47–1,8 gigatona CO2 godišnje. To je ekvivalentno godišnjim emisijama Meksika na donjoj granici i emisijama Rusije – četvrtog najvećeg emitera na svijetu – na gornjoj granici. Takođe je 3,3 do 13,3 puta veće od emisija koje trenutno generišu centri podataka vještačke inteligencije.
Zašto se razgovor o klimi toliko fokusirao na potrošnju energije u podatkovanim centrima Alpine navodi da je to tako formulisano da je nepotpuno, veoma obmanjujuće i vodi do veoma opasnih posljedica.
“U korist je industrije fosilnih goriva i tehnoloških kompanija da formulišu jednačinu na ovaj način jer to izostavlja svaku odgovornost za korišćenje tehnologije od strane kompanija za fosilna goriva, što je veliki dio njihovog poslovanja. Oni su neki od njihovih najvećih kupaca i imaju timove inženjera i prodajnog osoblja koji su posvećeni industriji fosilnih goriva. Jednostavno poređenje snage potrebne za pokretanje tehnologije i njenih primjena [čiste energije] je takođe neka vrsta jabuke i pomorandže. S jedne strane, imate stvarne emisije u stvarnom svijetu, a sa druge strane, hipotetičko buduće izbjegavanje emisija kao rezultat potencijalnih budućih slučajeva upotrebe obnovljivih izvora energije. Ono što kažemo jeste da moramo da pogledamo obje strane medalje za vještačku inteligenciju, obnovljive izvore energije naspram fosilnih goriva, a zatim da dodamo i emisije koje nastaju radom data centara”, navela je ona za Climate Home News.
Na pitanje kako vještačka inteligencija pomaže kompanijama za fosilna goriva na način koji povećava emisije, Alpine kaže da to ide od pronalaženja više nafte i gasa pod zemljom obradom stotina terabajta seizmičkih i bušotinskih podataka koji bi se inače morali obrađivati ručno.
“Ovi modeli vještačke inteligencije mogu izuzetno brzo obraditi ove podatke i kreirati slike visoke rezolucije onoga što se nalazi pod zemljom. To pomaže kompanijama da tačno utvrde rezerve nafte i gasa koje se najvjerovatnije mogu komercijalno obnoviti. Kompanije za fosilna goriva mogu identifikovati i razvijati nalazišta fosilnih goriva sa mnogo većom sigurnošću, što im omogućava da napreduju sa projektima koji bi inače bili previše rizični ili prespori za realizaciju. Vještačka inteligencija ih čini održivim. Vidjeli smo da je broj platformi za bušenje dramatično opao, pa im je potrebno manje resursa da bi dobile još više fosilnih goriva. Njihovi troškovi se smanjuju, dok im proizvodnja raste” objasnila je.
Ona je još dodala da kompanije poput Microsofta dugi niz godina sarađuju s industrijama fosilnih goriva.
Prema njenim riječima cilj njene kompanije je da postoje mjere objavljivanja i upravljanja koje ograničavaju ulogu vještačke inteligencije u povećanju produktivnosti fosilnih goriva.
“Prva stvar bi bila priznavanje „omogućenih emisija“ čak i kao mjerljive kategorije, jer trenutno nisu uključene ni u jedan okvir za objavljivanje ili odgovornost za emisije. Zatim bi trebalo da zahtijevamo transparentnost oko ovih ugovora o fosilnim gorivima i da ograničimo neke od ovih specifičnih mehanizama koje istraživanje identifikuje. Ne pokušavamo da imamo potpunu zabranu vještačke inteligencije ili čak potpunu zabranu upotrebe vještačke inteligencije u industriji fosilnih goriva. Postoje neke odlične primjene, kao što je, na primjer, detekcija curenja metana. Ali mi samo želimo da uskladimo primjene sa klimatskom naukom i da osiguramo da su svi ugovori koji budu unaprijed procijenjeni u odnosu na budućnost od 1,5°C”, istaklaje Alpine.