Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Draško će kupiti đacima ne samo udžbenike, nego čak i pernice! Dirljivo. Ono jest, neće ih kupiti baš Draško, niti baba mu Gospa, oni kupuju stanove, pernice će biti kupljene novcem iz gradske kase, ali pobogu ljudi, nemojte biti cjepidlake!
Piše: Milkica Milojević
Nije mala stvar kad Mali princ gradonačelnik daruje male majušne pernice svojim malim slatkim sugrađanima. I to pernice kupljene parama njihovih roditelja.
Slutim da je to tek početak priče. Nema sumnje da će Mali princ od Petrićevca, koliko sutra, dijeliti dječici i čokoladice. I to „u duhu našeg naroda“. Jer, znamo mi dobro da on nije prvi mladić u istoriji Republike Srpske, koji djeci dijeli čokoladice.
Dobro, neće to biti baš čokoladice poznatog ruskog brenda Egziperi, ali nema veze. Važna je dobra namjera: da se dječici, kako stoji u tenderu, nabave kompleti, koji uz pernicu sadrže i grafitnu olovku, gumicu za brisanje i flašicu za vodu. Malo li je, narode!
Evo, već vidim sijaset roditelja, shrvanih dilemom „ostati ili otići“, kako dumaju i odvaguju. Dobro, u mrskoj Sloveniji, ili pak Austriji, djeca bi imala školu i vrtić na svakih 500 metara sa dovoljno mjesta za svu dječurliju, pa i onu gastarbajtersku, imali bi i igrališta, izletišta, klizališta, programe za nadarene đake, pozamašne dječje dodatke, plus muzičke škole i besplatne sportske treninge…
Ali, pernica, čovječe, i olovka i gumica čak, i sve to iz ruku nasmijanog gradonačelnika! Neprocjenjivo!
I gdje bi, u tuđini, gradonačelnik – kandidat, na partijskim mitinzima dijelio djeci čokoladice. I novčanice. Nigdje. U toj dekadentnoj bezdušnoj Evropi takvog bi dječjeg dobrotvora kaznili za zloupotrebu djece u predizborne svrhe!
Znam, sad će se hejteri banjalučki dići na zadnje nogice i zavapiti: u Banjaluci nema dovoljno mjesta u javnim vrtićima. Opet će 2.000 mališana ostati ispod crte, pa će roditelji morati da djecu upisuju u preskupe privatne vrtiće, sve moleći boga da im Mali princ udijeli subvenciju i olakša muke roditeljske.
Ali, zar je Draško kriv za to! Naravno da nije.
Oni kojima gumica iz buduće pernice još nije obrisala sjećanja, dobro pamte da je upravo Draško, eto prije skoro dvije godine, tačnije 30. septembra 2024. godine, ili najtačnije sedam dana pred lokalne izbore, otvorio velelepni vrtić u naselju Novoselija.
U taj vrtić nikad nije kročilo nijedno dijete, ali Draško nema ništa s tim. Draško je lijepo, jasno i glasno, tog 30. septembra 2024. godine, rekao da je taj vrtić „više nego savršen“, da je u njegovo opremanje uloženo 360.000 KM narodnih para, i da roditelji, koliko sutra, mogu da u njega „upišu svoju djecu“.
Ne vjerujete? Ako ne vjerujete, eto vam Jutjuba, pa gledajte! https://www.youtube.com/watch?v=3pES3BS_kFc
Nedavno je iz Gradske uprave Banjaluke novinarima objašnjeno da „savršeni“ vrtić još nije otvoren, da ne može ni biti otvoren, jer se ispostavilo da u prostorijama „ima vode i vlage“, a da istovremeno nema ni vaspitačica, ni kuvarice, ni čistačice, koji bi u tom vrtiću radili.
Nema veze. Kladim se da će 30. septembra 2026. godine, tačno na drugu godišnjicu prvog svečanog otvaranja, a najtačnije 4 dana prije izbora, Mali princ ponovo otvoriti vrtić u Novoseliji.
A u međuvremenu, ima još 70 dana, a za tih 70 dana svašta još može iskočiti iz čarobne pernice Malog princa. Pustite mašti na volju, jer mnogo se toga može izmaštati za 70 dana.
Sigurna sam, eto skoro 100 posto, da će za tih 70 dana, Draško uspjeti da, između asfaltiranja seoskih puteva, obilaska manastira, šetnji banjalučkom rivom, plovidbe dajakom sa bjelosvjetskim influenserima, grljenja penzionera i naročito penzionerki, da će uz sve te silne obaveze, nadprinčevskim naporima, uspjeti da upriliči bar još jednu dječju radost.
Ali, mogao bi mu tu radost pomutiti besprizorni potez iz suprotnog tabora. Šta ako, baš nekoliko dana pred izbore, iz Majčice Srbije stigne mjesecima najavljivana donacija u obliku reagensa za testiranje novorođenčadi na spinalnu mišićnu atrofiju.
Zvuči komplikovano, a u stvari je jednostavno. I jezivo. Spinalna mišićna atrofija, ako nije otkrivena odmah po rođenju, može dijete ubiti prije prvog rođendana. Ako ga ne ubije, dijete koje ima tu bolest nikad neće stati na noge, neće progovoriti, neće čak ni biti u stanju da samostalno diše.
Ako se dijagnoza uspostavi odmah po rođenju, dijete će, nakon terapije, živjeti normalno, kao sva druga djeca.
E sad, novac za laboratoriju za skrining novorođenčadi na ovu opasnu bolest prikupljen je, pogađate, prije dvije godine. Uoči onih tamo izbora. U donatorskoj akciji predsjednika Republike Srpske „S ljubavlju hrabrim srcima“. Zna se ko je, prije dvije godine, bio predsjednik Republike. I ko i danas glumi predsjednika.
Ali, do danas nije testirano nijedno novorođenče. A kad će, ne zna se.
Čekaju se, mjesecima, famozne donacije reagenasa iz Srbije. Kad će stići? Teško je i pomisliti da je u pitanju predizborna računica…
Teško je, mnogo toga, zamisliti u ovoj nesretnoj zemlji.
Teško je, preteško, stati pred ogledalo i priznati da su sve ove godine pretendenti na vlast, moć i bogatstvo našu djecu koristili kao potrošni materijal, kao pogonsko gorivo u trci za glasove. I da smo im mi to, na ovaj ili onaj način, omogućavali.
Nakon svega, neki će reći: čemu izbori, svi su oni isti. E pa, nisu baš svi isti!
Ako se samo malo odmaknete od formule „Draško ili Dodik“, ako samo malo napregnete moždane vijuge, shvatićete, narode i građani, da na listama ima i onih koji se nikad, ali baš nikad, nisu poigravali sudbinama djece. Ima i onih koji su se, bez ikakvih vlastodržačkih namjera, čak i bez stranačkih dresova, borili za pravdu.
Ko su oni? Teško ih je, na prvu, prepoznati. Teško se oni probijaju kroz prašumu društvenih mreža i korumpiranih mejnstrim medija…ali to ne znači da takvi ne postoje. Ima ih, ima.
Samo što ne iskaču iz pernica i što su, gle čuda, zaista odrastali uz Malog princa. I dobro znaju da crtež u toj čudesnoj priči ne predstavlja ono što se čini, dakle nije obični šešir, nego je zmijski car koji je progutao slona.
Ne dajte da vas progutaju donatori pernica.
Kolumne „Crveni karton” su dio serije „Impuls semafor“.
Impuls