TE “Gacko”; Foto: Impuls
Novi izvještaj organizacija CEE Bankwatch Network za 2026. godinu, “Comply or Close“ (Prilagodi se ili zatvori), pokazuje da je Bosna i Hercegovina drugu godinu za redom bila najveći regionalni emiter sumpor-dioksida (SO₂) iz termoelektrana na ugalj. Iz termoelektrana u BiH su zabilježena ekstremna prekoračenja emisija, pri čemu je TE Ugljevik najveći zagađivač u regiji.
Piše: Jelena Jevđenić
Termoelektrane u BiH ispustile su alarmantnih 196 940 tona SO₂, čime smo postale ubjedljivo najgore u regiji. TE Ugljevik i Gacko obaraju crne rekorde, blokovi Tuzla 4 i Kakanj 5 rade potpuno ilegalno.
U 2025. godini ukupne emisije SO₂ iz postrojenja obuhvaćenih Nacionalnim planovima za smanjenje emisija (NERP) Bosne i Hercegovine (BiH), Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, bile su 6,6 puta veće od dozvoljenih, što predstavlja najveće prekoračenje od 2018. godine.
– Već drugu godinu za redom, termoelektrane na ugalj u Bosni i Hercegovini, koje su obuhvaćene NERP-om, bile su najveći emiteri SO₂ u regionu, sa 196 940 tona ili 12,7 puta više od dozvoljene maksimalne vrednosti. Iako to predstavlja blago smanjenje apsolutnih emisija u odnosu na 2024. godinu (212 840 tona), ukupno gledano nije ostvaren bitan napredak još od 2018. godine, kada su emisije SO₂ u toj zemlji iznosile 202 005 tona, navodi se u izvještaju.
Termoelektrana Ugljevik najveći zagađivač
TE Ugljevik u Bosni i Hercegovini , koja već godinama prekoračuje dozvoljene vrijednosti ponovo je bila termoelektrana s najvećom emisijom SO₂ u regionu u 2025. godini, emitujući 115 079 tona ili 16,3 puta više od svoje najveće dozvoljene vrijednosti. Iako je postrojenje za odsumporavanje ugrađeno i upotrebna dozvola dobijena u novembru 2021. godine, emisije SO₂ se povećavaju od 2022. godine. Operater tog postrojenja priznaje da postrojenje za odsumporavanje uglavnom ne radi zato što predstavlja „finansijski trošak” i sve je neizvesnije da li će ovaj projekat od 85 miliona evra ikada biti pravilno iskorišćen.
TE Gacko u Bosni i Hercegovini ponovo je bila najveći emiter praškastih materija u relativnom smislu. Uprkos neznatnom smanjenju u odnosu na 2024. godinu, emitovala je 2761 tonu – čak 15,1 put više od dozvoljenog nivoa.
Osam godina je prošlo nakon isteka roka za usklađivanje s evropskim ekološkim standardima, a BiH se nije pomjerila s mjesta kad je pitanju rješavanje načina rada termoelektrana i praćenje evropskih trendova.
Pippa Gallop iz organizacije CEE Bankwatch Network za Impuls navodi da su elektroprivrede imale dvije decenije da investiraju u opremu za kontrolu zagađenja, a nisu ništa uradile.
“Izuzetno je frustrirajuće, jer je Ugovor o energetskoj zajednici stupio na snagu prije 20 godina, a Direktiva o velikim postrojenjima za sagorijevanje je bila dio njega od prvog dana, s rokom do 2018. godine. Dakle, elektroprivrede su imale 20 godina da investiraju u opremu za kontrolu zagađenja i druge oblike proizvodnje električne energije kako bi zamijenili ugalj. Nisu učinili ni približno dovoljno, a ipak prave beskrajne izgovore”, naglašava Gallop i dodaje da nijedna vlada nije kaznila elektroprivredu zbog smrtonosnog zagađenja koje emituju – dozvoljavajući elektroprivredama da budu iznad zakona.
“I nijedna vlada nije zaista napravila pripreme za obnovu zajednica zavisnih od uglja. Umjesto toga, pretvaraju se da zastarjele termoelektrane na ugalj u regionu mogu da rade još nekoliko decenija, što je u mnogim slučajevima veoma malo vjerovatno. Drugim riječima, vlade bježe od stvarnih problema, umjesto da ih rješavaju”, ističe ona.
Pippa Gallop; Foto: Impuls
Kako se navodi u izvještaju, u 2025. godini najmanje pet postrojenja prekoračilo je svoje maksimalne vrijednosti emisija sumpor-dioksida za više od deset puta, od toga tri iz BiH.
TE Ugljevik, Bosna i Hercegovina: 16,3 puta, TE Gacko, Bosna i Hercegovina: 12,8 puta i TE Kakanj 6, Bosna i Hercegovina: 12,5 puta.
TE Tuzla 6 i TE Kakanj 7 u Bosni i Hercegovini takođe su bile blizu, emitujući 9,5 odnosno 9,8 puta više sumpor-dioksida nego što je dozvoljeno NERP-om te zemlje.
Vlade i energetske kompanije godinama su predstavljale ugalj kao pouzdan domaći izvor energije na Zapadnom Balkanu, ali je takav pristup danas zastario i u suprotnosti je sa stvarnim stanjem. Od 2026. godine prosječna starost blokova termoelektrana na ugalj u regionu iznosi 49 godina. Planirani i neplanirani zastoji u radu termoelektrana postaju sve češći.
– Kršenja NERP-a predstavljaju samo deo nezakonitog zagađenja iz termoelektrana na ugalj. Krajem 2023. godine istekao je i rok za zatvaranje postrojenja u režimu izuzeća zbog ograničenog veka trajanja (eng. „opt-out”). Sve tri zemlje Zapadnog Balkana s termoelektranama na ugalj koje podležu ovoj odredbi, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija, nastavile su s kršenjem i u 2025. godini. Nijedna od termoelektrana nije zvanično zatvorena niti je završena rekonstrukcija, kako bi se uskladila s relevantnim graničnim vrednostima emisija, iako je TE Tuzla 3 u Bosni i Hercegovini prijavila nula radnih sati tokom godine. Ove termoelektrane su značajno doprinele zagađenju iz sagorevanja uglja u regionu tokom 2025. godine, a čak nisu ni obuhvaćene gore navedenim podacima preuzetim iz NERP-a, navodi se u izvještaju.
CBAM takse – teret koji se mogao izbjeći
Od januara ove godine na snagu su stupile i evropske CBAM takse koje nas zbog ovog nemara tjeraju u ogromne ekonomske gubitke. Subvencije za ugalj hitno treba da se preusmjere u masovnu podršku građanima za proizvodnju struje iz sunca i vjetra, sugeriše izvještaj.
Gallop naglašava da su cijene električne energije na Zapadnom Balkanu na tržištu pale upravo zbog te takse.
“Prerano je vidjeti pune rezultate CBAM-a, ali u prvom kvartalu, prema Sekretarijatu energetske zajednice, cijene električne energije na tržištu su pale na Zapadnom Balkanu – najvjerovatnije zato što su uvoznici iz EU znali da će morati da plate CBAM naknade pored stvarne uvozne cijene, pa su nudili proizvođačima električne energije na Zapadnom Balkanu manje novca. Uprkos povoljnim hidrološkim uslovima, komercijalno zakazane prekogranične razmjene su takođe pale za 25 % s državama članicama EU. S obzirom na to da se neke elektroprivrede u velikoj mjeri oslanjaju na izvoz električne energije kako bi nadoknadile niske, regulisane prodajne cijene za domaćinstva, možemo očekivati da će one imati sve više finansijskih problema. Opet, imali su barem pet godine da se pripreme, ali nisu mnogo učinile”, dodaje ona.
Ministarsko vijeće Energetske zajednice je potvrdilo kršenja NERP planova u BiH još 2023. godine, a slučajevi su i dalje otvoreni bez konkretnih kazni. Pitanje je da li bi uvođenje novčanih kazni unutar ugovora zaustavilo ovu praksu nerada.
“Već godinama pozivamo na uvođenje novčanih kazni za kršenje Ugovora o energetskoj zajednici. Međutim, to bi zahtijevalo saglasnost svih zemalja uključenih u ugovor. Nakon 20 godina mogućnosti učešća na energetskim tržištima EU bez igranja po pravilima i gotovo bez ikakvih posljedica, naravno da bi sada bilo teško dobiti njihovu saglasnost. Ali EU može uzeti u obzir kršenja, kada odlučuje o finansiranju zemalja od strane EU, na primjer”, ističe Gallop.
Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kaže da problem leži u nedostatku hrabrosti da se presiječe decenijski loše upravljanje.
“Termoelektrane su u vlasništvu državnih elektroprivreda, što znači da bi resorna ministarstva i inspekcije, koje dolaze iz istih političkih struktura, morale kažnjavati sami sebe. Vlasti svjesno blokiraju kaznene mjere i inspekcijske nadzore, skrivajući se iza izgovora o “očuvanju socijalnog mira” i energetskoj nezavisnosti, dok radnike u rudarskom sektoru koriste kao politički štit” navodi on i podsjeća da je TE Ugljevik, iako ima ugrađen sistem za odsumporavanje koji je plaćen preko 80 miliona evra i koji ima upotrebnu dozvolu, i dalje bilježi istorijski visoke emisije.
“Priznati to kroz kazne i inspekcijske zapisnike značilo bi otvaranje pitanja krivične odgovornosti za propale višemilionske investicije”, ističe on.
Dragan Ostić; Foto: Gerila
Bosna i Hercegovina je imala vremena da izbjegne CBAM taksu.
Trebalo je uspostaviti berzu električne energije, kreirati povezano tržište električne energije, formirati sistem trgovine emisijama CO₂ (EU ETS) i usvojiti strategiju klimatske neutralnosti do 2050. godine. Vlasti u BiH nisu uradile nijedan od ovih uslova. Procjene pokazuju da bi se finansijski udar CBAM-a mogao mjeriti stotinama miliona maraka godišnje. Dodatni troškovi u energetskom sektoru mogli bi dovesti do poskupljenja električne energije za domaća preduzeća, a posljedice bi osim privrede mogli osjetiti i građani većim računima za električnu energiju.
“BiH se nalazi na samoj ivici energetskog i ekonomskog sloma, a 2026. godina je tačka pucanja. Ulaskom u primjenu evropskog CBAM mehanizma, električna energija iz uglja postaće preskupa i potpuno nekonkurentna na evropskom tržištu. Ako hitno ne usvojimo i ne provedemo realističan i ažuriran Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP), elektroprivrede će izgubiti milionske prihode od izvoza”, zaključuje Ostić.
Impuls