Foto: Slavica Jevđenić/Impuls
Uređenje obala Vrbasa razotkrilo je brojne urbanističke i ekološke probleme koji su godinama gurani pod tepih. Eksplozivan rast naselja koji generalno prati loša infrastruktura, koja je potpuno neadekvatna, dodatno je opteretila Vrbas. Nigdje to nije vidljivije nego na potezu novoizgrađene pješačke zone od Gornjeg šehera do Gradskog mosta.
Piše: Sandro Hergić
Sramota koju je decenijama sakrivala obalna vegetacija Vrbasa, sad je lako uočljiva.
Priče o kolektoru, prečišćivaču otpadnih voda, pa čak i famoznoj fabrici vode, stari su preko dvije decenije, još od mandata gradonačelnika iz reda SNSD-a Slobodana Gavranovića (2012-2016.). Gavranović je još 2016. godine najavljivao fabriku za preradu vode u vrijednosti od 50 miliona KM, koju je trebalo da uradi neimenovana francuska kompanija. Ni sadašnji gradonačelnik Banjaluke nije bolje sreće. On kolektor najavljuje već tri godine. Da se kod nas stvari rade naopako nije neka novost, pogotovo u izbornoj godini, ali ipak praviti betonska Potemkinova sela dok se na pojedinim dionicama budućeg šetališta bukvalno prelivaju otpadne vode je ipak novi nivo obrtanja prioriteta. Betonska Potemkinova sela postavila su, čini se, više pitanja nego odgovora.
Iako se kolektor često prikazuje kao izuzetno zahtjevan projekat, stvarnost je drugačija. Primjera radi, grad Pariz je povodom Olimpijskih igara uspio očistiti Senu za 3 miliona eura, a riječ je o puno zagađenijem i većem vodotoku. Nema razloga da se u Banjaluci ne uradi isto.
Banjaluka ne treba izmišljati toplu vodu već može i mora kopirati primjere iz regije. Hrvatska je uz pomoć EU fondova napravila ogromne pomake u prečišćavanju kako mora tako i riječnih vodotokova. Hrvatska je već započela kapitalni projekat kolektora, ali i fabrike vode Stupe na potezu aglomeracije Solin-Split u vrijednosti od 400 miliona evra, osiguranih većinom iz EU fondova.
Ispust kod Vrućice
Zagađenje i politika
Kada je riječ o Vrbasu, tačnije zagađenju u istom, nije moguće naći tačne podatke, osim opšte fraze da voda na pojedinim mjestima nije za kupanje. Ova tobožnja upozorenja su više predmet političkih prepucavanja nego predmet ozbiljne analize. Tako je banjalučki SNSD na društvenim mrežama odjednom postao ekološki osviješten i redovno obavještava o stanju obala Vrbasa. Ovo je samo pokazatelj koliko je ova situacija dospjela u žižu interesovanja javnosti.
Pitanje Vrbasa, to jest njegovog higijensko-epidemiološkog stanja, nije samo pitanje zdravlja Banjalučana, već i održavanja kompleksne biocenoze, odnosno zajednice biljaka, životinja i mikroorganizama. Gornji tok Vrbasa, naselja Karanovac i Novoselija, svjedoči o svojevrsnom mini ekološkom preporodu, budući da su vrlo često vidljivi primjerci čaplji, pataka kao i zdrave i brojne populacije pastrmke, mladice, lipljena i škobalja.
Drugi problem koji se javlja jeste sve veća prosječna temperatura Vrbasa koja je prema nekim analizama veća za 2,5 stepena od prosjeka, a to povećava šanse za takozvano cvjetanje rijeke, koje potencijalno može ugroziti riblji fond, budući da povećanje organskih materija u rijeci, koje fekalne vode sadrže, pospješuje ovaj proces.
Turizam pod upitnikom
Nastojanje gradskih vlasti da od Vrbasa naprave rekreativno -turističku destinaciju sa svim navedenim problemima djeluje još skarednije. Uređenje dajak i kajak pristaništa, kao i promovisanje Vrbasa na društvenim mrežama, jeste dvosjekli mač. Svjedoci smo sve većeg priliva kako stranih tako i domaćih turista na obale Vrbasa. Turistička ekspanzija je u direktnoj koliziji sa sve gorim ekološkim stanjem. Možda najočitiji primjer jeste popularna Vrućica ispod koje se izlivaju otpadne vode.
Pokušaj gradske administracije da od Vrbasa napravi svojevrsnu turističku atrakciju, dovodeći inostrane turističke influensere, samo dodatno komplikuje situaciju.
Zamislimo prosječnog zapadnog turistu kako šeta banjalučkom „rivom“ i vidi ogromne cijevi koje ispuštaju fekalne vode?
Plombiranje šupljeg zuba
Dodatni problem predstavlja već završena šetačka zona, pa se postavlja i pitanje da li je uopšte moguće postaviti bilo kakav kolektor bez ponovnog raskopavanja već postavljene staze. Logika bi naravno nalagala da je kolektor prioritetniji, ali u izbornoj godini, i u onim ostalim, logika ne važi. Dodatni izazov predstavljaju sve sušnija ljeta koja su ubrzala protok i vodostaj Vrbasa, suženo korito postaje potencijalno opasno usljed poplava, budući da one ubrzavaju protok vode, a nabacana šuta i kamenje je u stanju da jednom pokrenuta ošteti ili čak sruši mostove. Dok ova pitanja vise u zraku, a nadležne institucije ne reaguju, niti odgovaraju na upite, Banjalučanima čist Vrbas ostaje u horizontu neizvjesne budućnosti.
Impuls