Foto: FB stranica benda Charna
„Uvjeren sam da to što predstavljamo publici, je važno da i mi vjerujemo u to. Dakle beskompromisna energija i maksimum sebe na svakom nastupu. U suprotnom kako da nam vjeruju ako mi ne vjerujemo sami sebi“.
Ulazak u 2026. godinu Impuls portal počinje intervjuom s bendom Charna koja postoji od 2009. godine. To je peterac koji iza sebe ima jedan album pod nazivom “Dijete noći”, objavljen prije nekoliko godina. O budućim planovima, problemima i izazovima razgovaramo sa Davidom Jojićem, pjevačem benda.
Razgovarao: Ratko Pilipović
Da se nađete pred nekim investitorom koji je spreman da uloži novac u vaš rad, a da imate sam jedan minut da se predstavite, šta biste mu rekli?
Ako bismo sve stavili u jedan minut, Charna je autorski bend iz Banja Luke. Postoji od 2009. godine. Svoj rad temeljimo na žestokim rifovima prožetim melodijskim dionicama. Tematika tekstova Charne je utopijska potraga za istinom uz stalno preispitivanje sebe i okoline. Pobjednici smo Zaječarske, Banjalučke, Mostarske i gitarijade u Kreševu. Posvećeni smo isključivo autorskom radu i vjerujemo da taj lični pečat ostaje kao trag čak i kada nas više ne bude. Mi smo grupa od pet individualaca debelo zagazili u tridesetima (smijeh). Volimo to što radimo i čuvamo Charnu od bilo kakvih kompromisa koji bi uticali na ljubav koju gajimo prema ovom bendu. Dragi investitore, ako ti se ne sviđa, idemo mi dalje.
Šta je bilo presudno da se nazovete Charna bend i da li taj naziv odražava stanje danas ili je vezan za neke tradicionalne vrijednosti staroslavenskih naroda?
Ideja za ime benda je došla od gitariste Zlatka Zlaje Mušića koji nas je, nažalost, prerano napustio. U periodu kada smo nastajali, svi bendovi su nosili neko uslovno rečeno “moćno” englesko ime, kao da je to bio neki obavezan trend. Činjenica jeste da smo mi nekoliko mjeseci radili i stvarali bez imena jer nismo mogli da pronađemo ime koje će istinski definisati to što radimo, ali i nas same. Onda je došao pokojni Zlaja na jednu probu i rekao “Charna”. U pravu ste kada kažete da je ime iz staroslavenske mitologije i imalo je mnogo značenja i varijacija, ali obično je označavalo dijete noći, (odnosno djecu koja bi bila rođena po noći). To nas je veoma inspirisalo tako da se i naš aktuelni album zove “Dijete noći”.
Kako u Charni nastaje imidž benda, da li on nosi neku posebnu poruku publici i javnosti i koliko je on bitan za scenski – javni nastup?
Ne smatram da nosimo poseban imidž, barem kada je u pitanju vizualni scenski nastup. Cijenim bendove koji to rade, ali nama je više fokus na našem zvuku, energiji i porukama koje prenosimo. Što se tiče samog javnog nastupa, uvjeren sam da to što predstavljamo publici, je važno da i mi vjerujemo u to. Dakle beskompromisna energija i maksimum sebe na svakom nastupu. U suprotnom kako da nam vjeruju ako mi ne vjerujemo sami sebi.
Od nastanka benda 2009 do izdavanja albuma 2024, prošlo je puno godina. Šta vas je kočilo do snimanja i objave albuma i možeš li mi uporediti razliku u godinama dok ste radili bez albuma i nakon njegove objave?
Prošli smo brojne izazove, smrt člana, promjene postave, odlaske u inostranstvo na rad, školovanje. Kasnije druge životne trke, formiranja porodica, rođenje djece… Dakle mnogo ružnih, ali na svu sreću i lijepih trenutaka. Nismo nikada na naš rad gledali kao na “moranje”. Uvijek gledamo da se okupimo jednom sedmično, sviramo, stvaramo, pravimo planove za nove festivale, takmičenja i snimanja. Uživamo u tome, iz ove perspektive kada se vratimo unazad u tu 2009. Da smo išli prema tom albumu po svaku cijenu, vjerovatno ne bismo ni opstali sve ove godine. Charna je, bar za mene lično, mnogo više od benda.
David Jojić; Foto: FB stranica benda Charna
Neki muzičari tvrde da uz žestoku muziku idu bolje engleski tekstovi. Kako ste se vi opredijelili za tekstova koji su na našem jeziku?
Ja bih postavio pitanje, da li u trenucima kada imamo najdublje misli, razmišljamo o njima na engleskom ili na našem? Mi smo se odlučili da stvaramo na našem jeziku. Ne sporim bendove koji to rade na engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, ali vjerujem da je naš jezik bogata riznica, bez obzira na vrstu zvuka koji bi ga pratio. To je naš jezik i muziku koju stvaramo, stvaramo za našu publiku. Imala je Charna baš te 2009. godine jedan demo snimak za pjesmu “Broken” koja je bila na engleskom. Prosto nije nam zvučalo prirodno, odmah smo napravili puni zaokret prema našem jeziku i ostalo se gradilo samo od sebe. Nadam se da odgovor nije suviše kratak.
Pored muzike koja privuče slušaoce na prvu, koliko tekstovi mogu uticati na publiku i razvijanje njihove svijesti o ukazanoj situaciji i problemi u tekstu?
Tekst je kruna svakog singla. Naravno da za nas igra veliku ulogu. Kod nas pjesme nastaju tako što gitarista Igor Stanković Čupo dođe na probu sa nekim zanimljivim riffom. Čim ga počne svirati, basista Darko Karać i bubnjar Vladan Gvozdić vrlo brzo hvataju njegove ideje i počinje gradnja pjesme, tu se priključi i gitarista Srećko Popović. A onda kada dođe do teksta, teško mi je priznati ali uvijek sam ja taj koji dobija blokadu. Što je inače ironično, po profesiji sam novinar i deset godina živim od pisane riječi, ali nekako kada dođe do teme teksta za Charnu najteže se upustim u pisanje. Valjda je ljubav prema bendu toliko velika da nikada ništa nije dovoljno dobro. Zato se trudimo da svaki tekst prođe više prepravki kako bi iskreno prenio poruku publici, bez kompromisa. Često surađujemo i da drugim kolegama, nerijetko iz drugih žanrova, svakako bih istakao repera Bojana Madžara Zdoje, koji je zaslužan za tekst singla “Mute”.
Šta treba da se promijeni da bi bendovi imali više podrške od institucija, medija?
Da se prestanemo oslanjati na institucije, i da se počnemo više oslanjati na sebe. Iskreno mislim da je prošlo vrijeme u kojem će neko nas vući za rukav da nešto stvaramo. Imamo sami sebe i u današnjem vremenu sve tehnološke uslove da stvaramo čak i iz spavaće sobe. Naravno postoji i druga strana medalje. Jedan od skorijih podataka navodi da striming platforma Spotify svakog sata ima 100 hiljada novih objava (pjesama, traka, podkasta…) zamislite kolika je to konkurencija? Naravno da je teško da neko prepozna baš naš rad, ali ne odustajemo. Vjerujemo u sebe, u naš rad i u našu publiku. To ne može da zamijeni nijedna striming platforma ili broj “pregleda” na mrežama. Onaj osjećaj kad se popnemo na binu i publici pošaljemo prodoran zvuk, a od njih dobijemo jednako jak uzvik, vrisak i huk! To je cilj svega. Kada su u pitanju mediji, među novinarima još uvijek ima ljudi koji će posvetiti pažnju domaćoj sceni. Inače da nema, vjerovatno ne bismo ni vodili ovaj razgovor. Zato bih istakao i pohvalio tvoj rad, zatim rad Milana Rakulja iz Nezavisnih novina, Ernesta Bučinskog sa portala Buka ili Dalibora Dadu Dejanovića, legendarnog Demolitonmena sa Big radija. Još uvijek ima ljudi u medijima koji će posvetiti pažnju autorskim bendovima bez obzira da li to šira čitalačka publika voli da “klika” ili ne.
Pobjede na gitarijadama, individualne nagrade i nagrade bendu, to je nešto što prati bend Charna zadnjih nekoliko godina. Možeš li mi malo prenijeti taj osjećaj nošenja pobjeda u sebi i koliko vam je to pomoglo u radu, osim što ste imali studijsko snimanje albuma u Muzičkom centru Pavarotti?
Definitivno daje veliki vjetar u leđa. Zaječarska gitarijada je najstariji festival u Evropi. Čuveni basista Mark Mendoza iz bendova kao što su “Whitesnake”, “Journey”, “Think Lizzy”, je pohvalio naš rad. Fadil Redžić iz kultnog sastava Indexi je dao najviše ocjene za naš rad po pitanju autentičnosti. Preminuli Bora Čorba, je bio član žirija Banjalučke gitarijade bio je oduševljen našim pjesmama i načinom izvođenja. Bilo je tu još mnogo legendi muzičke scene koje su bile žiri na svim tim takmičenjima. Mislim da takav vjetar u leđima veoma imponuje. Jedan fun fact. Kad smo se vratili sa takmičenja iz Mostara gdje smo osvojili tri nagrade (nagrada za najbolji bend, najboljeg basistu i najboljeg bubnjara) gostovali smo na lokalnoj televiziji u našem gradu i voditeljica nas je pitala zašto ne sviramo tezge u kafanama? Teško je bilo suzdržati se i ne reći, pa upravo zato što su nam ti ljudi čije se tezge sviraju i obrađuju dali najviše ocjene za naš autorski rad. Vjerujemo u to što radimo i nastavićemo i dalje.
Foto: FB stranica benda Charna
Vaša pjesma se našla na kompilaciji banjalučkih bendova. Da li ste za te potrebe radili novu pjesmu i kako vam to sve izgleda iz vašeg ugla i generalno opiši mi taj osjećaj biti na ploči zajedno da drugim BL bendovima?
Prije svega, želio bih da uputim sve pohvale i čestitke Zoranu od kojeg je ova ideja krenula. U početku, priznajem ja nisam vjerovao da će se to desiti. Traženo je od nas da pošaljemo jednu pjesmu u WAV formatu što smo i uradili. Nakon toga imali smo zajedničko fotografisanje bendova na Kastelu za potrebe omota albuma, ali ja opet priznajem, nisam vjerovao. U ovom ludom vremenu teško je zamisliti da neko da toliko sebe u neki projekat bez očekivanja neke materijalne koristi. Skoro nezamislivo. Onda nakon izvjesnog vremena ugledali smo video koji prikazuje proces štampe albuma. Tad je sve bilo jasno. Za nas zaista ogromna čast. Svaka čast Zoranu. Mislim da ne bi bilo ko mogao to da izgura do kraja kao što je on. Održao je riječ i omogućio nam da trajno zabilježimo naš zvuk na gramofonskoj ploči. Sad se mogu pohvaliti i unucima ako treba. Moram pomenuti da je moj punac basista i veliki ljubitelj gramofonskih ploča i kolekcionar. Sad se mogu pohvaliti da mu zet ima pjesmu na ploči. Ne može jače od toga.
Pričajući s muzičarima do sada stekao sam dojam da je to jedna velika zajednica ljudi Banjaluke koja treba da se međusobno podržava i promoviše. Da li je to tako i kako BL scenu vidite danas?
Vjerujem da jeste i vjerujem u mlade snage. Prije izvjesnog vremena dijelili smo binu u jednom lokalnom klubu za svirke sa sastavom Klapan. Energija koju nosi taj bend je sjajna. I vidimo koliko imaju uticaja na svoju publiku. Naravno da tako nešto vrijedi podržati i uvijek će o podržati.
Što se tiče scene, danas nam najviše nedostaje prostora za nastupe. Vjerujte kreativnost i broj aktivnih bendova nisu problem, samo nedostaje prostora u kojem će se moći predstaviti publici. Mnogo lokacija je zatvoreno ili su dobile neke druge prenamjene. Vjerujem da će se to vratiti u neke normalne okvire pa da ćemo se ponovo gledati i slušati na svirkama i festivalima. Publika treba da se okuplja zbog bendova, a mi bendovi ovo i radimo upravo zbog publike. Postojanje jednog bez drugog nema smisla.