Foto: Barry Bibbs Unsplash
Pristup čistoj energiji je preduslov za zdravlje ljudi, obrazovanje i ekonomski prosperitet, i neophodan je za postizanje svih 17 ciljeva održivog razvoja, uključujući i cilj 5 rodnu ravnopravnost.
Autorka: Jelena Jevđenić
U publikaciji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, „Rodna ravnopravnost u zelenoj tranziciji u Bosni i Hercegovini: Analiza mjera za unaprjeđenje energetske efikasnosti“, koja je izašla krajem 2025. godine, procjenjuje se da je između 30 i 40 posto osoba u Bosni i Hercegovini u situaciji energetskog siromaštva, a u naglašenom riziku od energetskog siromaštva su samohrane majke, domaćinstva u kojima žive samo žene, ili domaćinstva u kojima su žene jedine koje privređuju.
Nesrazmjeran i veći uticaj energetsko siromaštvo ima na žene nego na muškarce, ne smao u BiH već i u svijetu.
Prema UN-ovom Okviru za rodnu ravnopravnost i socijalnu uključenost, klimatski rizici nisu rodno neutralni.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija u svojim izvještajima navodi da je postizanje rodne ravnopravnosti i socijalne uključenosti ključno za ostvarenje ciljeva održivog razvoja, posebno u pogledu otpornosti na klimatske promjene.
Pristup čistoj energiji je preduslov za zdravlje ljudi, obrazovanje i ekonomski prosperitet, i neophodan je za postizanje svih 17 ciljeva održivog razvoja, uključujući i cilj 5 za rodnu ravnopravnost.
Rodne nejednakosti u energetskom siromaštvu u BiH
-Iako je sve više interesa za rodni aspekt energetske tranzicije, znanje o rodnim aspektima energetskog siromaštva i dalje je ograničeno. Skorije studije pokazuju da su žene posebno izložene energetskom siromaštvu, jer su one i dalje primarno odgovorne za kuhanje i druge kućanske poslove koji su direktno povezani s pristupom energiji. Osim toga, istraživanja ukazuju da su žene, te domaćinstva koja vode žene, više pogođene energetskim siromaštvom iz više dodatnih razloga. Oni uključuju: fiziološke (osjetljivost na toplotu i hladnoću), zdravstvene (mentalni, fizički i socijalni stres), ekonomske (rodni jaz koji se ogleda u nižim platama i penzijama), te socio-kulturološke faktore (rodne uloge, briga za članove porodice, nezastupljenost u procesima donošenja odluka i zastupanje), navodi se u analizi.
Foto: Bruno Scramgnon/Pexels
U društvima s postojećim strukturnim nejednakostima i zelena tranzicija može biti diskriminatorna.
Analiza se bavila pomoći koju je Evropska unija za ublažavanje rizika od energetskog siromaštva izdvojila za BiH. 70 miliona eura bespovratne pomoći odvojeno je za našu zemlju. Od ukupnog iznosa, 20 miliona eura bilo je namijenjeno uvođenju mjera energetske efikasnosti u domaćinstvima i subjektima male privrede.
Analiza mjera podrške namijenjenih domaćinstvima je pokazala da nisu bile rodno osjetljive i da nisu uzele u obzir ni rodne, ali ni druge faktore koji utiču na razinu energetskog siromaštva. Pozivi nisu predviđali afirmativne mjere za domaćinstva koja vode žene, niti administrativne olakšice za ranjive kategorije.
Vlasništvo nad imovinom, kao jedan od uslova, u značajnoj je mjeri ograničilo ženama mogućnost apliciranja za mjere podrške, a online prijava bila je potencijalno odbijajući uslov za one sa manjim ili nikakvim digitalnim vještinama. Također, osobe koje žive u nelegalno izgrađenim objektima ili pripadaju socijalno ugroženim kategorijama, poput izbjeglica i raseljenih lica, su bile isključene iz mogućnosti pristupa ovim sredstvima.
U Analizi se navodi da su pravo na mjere podrške ostvarila 4052 domaćinstva u BiH. Od toga 2852 u FBiH i 1200 u RS. Posmatrano iz rodne perspektive, većina primaoca sredstava su bili muškarci.
Rodna razlika u privrednom sektoru je posebno naglašena – tek nešto više od 15 odsto sredstava dobila su preduzeća koja su u vlasništvu, ili većinskom vlasništvu žena.
Domaćinstva koja vode samohrane majke su pod dodatnim pritiskom. Od 15,8 % samohranih porodica u BiH, većinu čine samohrane majke, oko 13 %.
-Žene su na poseban način izložene pritiscima zelene tranzicije i u pojačanom su riziku od energetskog siromaštva. Buduće mjere za unaprjeđenje energetske efikasnosti kao i druge mjere za provođenje energetske tranzicije bi, u tom smislu, morale da uzmu u obzir faktore koji doprinose nepovoljnom položaju žena i da nastoje da ih u što većoj mjeri ublaže.
Budući da jedan od ključnih kriterija uobičajeno predstavlja vlasništvo nad nekretninama, ovo se pokazuje kao značajan izazov. Žene u ruralnim područjima su u višestruko nepovoljnom položaju: pored navedenog problema s nasljeđivanjem, većinom su angažovane u poljoprivrednim poslovima koji su nedovoljno plaćeni ili neplaćeni, bez socijalnih prava poput zdravstvenog i penzionog osiguranja, dok su istovremeno uglavnom odgovorne za kućne obaveze kao i za brigu za starije članove porodice.
Pošto energetsko siromaštvo naročito pogađa žene u ruralnim sredinama, kao i samohrane majke, ove kategorije trebalo bi prepoznati kroz odgovarajuće kriterije – bilo kreiranjem posebnih poziva namijenjenih njima, ili kroz dodatno bodovanje unutar redovnih poziva. Takve specifične realnosti trebalo bi uzeti u obzir prilikom oblikovanja mjera podrške i politika vezanih za energetsku tranziciju, navodi se u analizi.
Autori sugerišu da bi bilo korisno da Fondovi ili druge relevantne institucije pruže dodatnu pomoć za ove kategorije, te da uspostave centar ili trajne kontakt tačke za pomoć pri apliciranju, kako bi građani, uključujući žene i druge ranjive kategorije, imali jednostavniji pristup i mogli ostvariti prava na podršku.
Analiza je urađena u sklopu projekta „Ženska ljudska prava i proces pridruživanja Evropskoj uniji“ koji realizuje Helsinški parlament građana i predstavlja dio napora da se razumije veza koja postoji između roda, kao društvenog konstrukta, socijalne isključenosti i pravedne zelene tranzicije.
Cijelu analizu pročitaje na OVOM linku.