Foto: Quentin Boehm/DW
Najveća prirodna šuma oraha na svijetu, smještena kod Arslanboba u južnom Kirgistanu, ubrzano propada uslijed rasta temperatura, rjeđih oborina i pritiska ljudskih aktivnosti.
U planinskom području južnog Kirgistana, u regiji Jalal‑Abad, nalazi se šuma oraha (vrste Juglans regia) koja je opisivana kao najveća prirodna, neprerađena šuma oraha na svijetu.
Ali šuma, najveći gaj divljeg oraha na svijetu, godinama polako blijedi — pogođena prekomjernom ispašom stoke, ilegalnom sječom i porastom temperatura.
Prema članku objavljenom na portalu Phys.org, šumski kompleks kod mjesta Arslanbob već godinama doživljava propadanje: stanjivanje i sušenje drveća, smanjenje prinosa oraha, kao i smanjenje kvalitete plodova.
Nekada su dnevni prinosi oraga u ovoj šumi iznosili 15 tona, danas, žali se lokalno stanovništvo, to iznosi tri do četiri tone, ako uhvate pet, sretni su. Ova šuma oraha, dakle, za lokalnu zajednicu nije samo pitanje ekološkog bogatstva već je i osnova ekonomije i preživljavanja.
Razlozi propadanja šume
Šumski kompleks kod Arslanboba suočava se s nizom izazova, ali promjena klime navodi se kao prvi na listi. Prosječne temperature u središnjoj Aziji porasle su od 1991. za oko jedno i po stepen. Suše stoga postaju sve češće, tlo je sve suvlje te zajedno to negativno utiče na rast mladica i kvalitetu oraha.
Drugi problem je prekomjerna ispaša stoke. Kako u reportaži na Phys.org navodi glavni čuvar Ibragim Turgunbekov, šumske površine trpe uslijed velikih čopora stoke koje jedu mladice i sprječavaju prirodno obnavljanje šume. Iako, ovdje treba dodati da životinje svojim gaženjem jedenjem i probavljanjem biljaka često doprinose zdravlju tla, a ne nužno njegovom osiromašenju. Razlika kada stoka pomaže ili odmaže očuvati tlo i šume leži u broju grla koje se pušta da pase na nekoj površini kao i koliko često se to čini.
Treći problem je ilegalna sječa drveća. Lokalno stanovništvo često koristi drvo iz šume što dodatno smanjuje gustoću drveća i uništava stanište mladih stabala. Dalje je problem nedostatak vode kao posljedica suše. U šumskim rasadnicima, gdje se sade milioni mladica oraha, radnici kažu da posljednje dvije-tri godine gotovo da nije bilo kiša i da se sadnice moraju oslanjati na vlastitu vlagu.
Posljedice za zajednicu i okoliš
Osim što je smanjen prinos oraha po danu, njihova kvaliteta kontinuirano opada. Zbog viših temperatura i suše, jezgra oraha postaje tamnija, u nekim slučajevima crvena, što smanjuje tržišnu vrijednost (pogotovo za pekarske industrije kojima su važni svjetliji orasi).
Za lokalno stanovništvo, koje nema mnogo drugih opcija osim sakupljanja oraha, to predstavlja ozbiljan ekonomski rizik. No, tu je i ekološki rizik. Razrjeđivanje šume znači gubitak staništa bioraznolikosti, povećanu eroziju tla, slabiju zaštitu teritorija od vremenskih nepogoda.
Lokalne vlasti i zajednice poduzimaju inicijative za očuvanje šume oraha, no prepreke su znatne. Među mjerama su: sadnja miliona mladih stabala u rasadnicima kod Arslanboba, kako bi se zamijenila izgubljena stabla. Međutim, suša i nedostatak vode značajno otežavaju njihov rast.
Foto: Wikipedia
Šumočuvari provode kontrole, izdaju novčane kazne za ilegalnu sječu i pokušavaju uvjeriti stočare da smanje broj svojih stada. Lokalni imami i vjerske zajednice apeliraju na vjernike za zaštitu šume: šuma ima kulturni i društveni značaj, ne samo ekonomski.
Promišlja se razvoj privrednih mogućnosti koje bi povećale vrijednost oraha u regiji – primjerice, proizvodnja orahovog ulja, parfema ili drugih prerađenih proizvoda. Šumočuvar Turgunbekov kaže, na Phys.org: “Ako napravimo ulje od oraha i pošaljemo ga u Evropu, vrijednost će porasti i lokalni ljudi će biti motiviraniji skrbiti se za šumu”.
Šira važnost i pouke za okoliš i klimatsku politiku
Ovaj slučaj ilustrira nekoliko važnih točaka za društva koja se nalaze na prijelazu klimatskih promjena i pritisku ljudskih aktivnosti, zaključuju autori. Šume autohtonih vrsta, kao što je ova orahova kod Arslanboba, imaju iznimnu važnost za očuvanje genetske raznolikosti i pružaju funkcionalne ekološke usluge koje su gotovo nezamjenjive.
Promjene klime (u ovom slučaju veći porast temperature od globalnog prosjeka) mogu imati brze i opipljive posljedice na staništa, prinos i kvalitetu proizvoda iz prirodnih sustava. Ljudska aktivnost (sječa, ispaša) u kombinaciji s klimatskim stresovima znatno ubrzava degradaciju ekosustava. Ekološke i ekonomske mjere moraju biti međusobno povezane: kada zajednica ima jasnu ekonomsku korist od očuvanja prirode, motivacija za zaštitu raste. Zaštićene prirodne jedinice ne mogu biti samo deklarativne – potrebna je njihova aktivna skrb, monitoring i uključivanje lokalnih zajednica.
Šumski kompleks oraha kod Arslanboba u Kirgistanu predstavlja jedinstveni prirodni resurs, najveću prirodnu šumu oraha na svijetu i koja se nalazi u ozbiljnoj opasnosti. Sve više temperature, suše, ispaša i ilegalna sječa sve više dovode u pitanje dugoročnu održivost tog ekosustava. Za lokalnu zajednicu, čija je egzistencija povezana s prikupljanjem oraha, to znači ne samo gubitak staništa već i smanjenje prihoda i kvalitete plodova.
Napori su u toku kako bi se spriječilo daljnje propadanje, uključujući sadnju mladica, nadzor šume i razvoj proizvoda višeg vrijednosti, ali oni će biti uspješni samo ako se istovremeno riješe složeni klimatski i društveni izazovi. Lokalni eko-sustavi, čak i oni relativno daleko od nas, kao ovaj u Kirgistanu, mogu poslužiti kao ogledalo za globalne izazove – od klimatskih promjena do održivog gospodarenja prirodnim resursima.
Hina