Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Flora. Fauna. Funga (gljiva). Slučaj da se gljive smatraju sopstvenim kraljevstvom u svijetu prirode bio je jednostavan: bez njih, veći dio života kakav poznajemo na ovoj planeti – počevši od sposobnosti biljaka da žive van vode – ne bi postojao.
Prošlo je najmanje 400 miliona godina otkako su mikorizne gljive pomogle biljkama da kolonizuju zemlju, zahvaljujući prilično osnovnom kompromisu: gljive imaju tendenciju da formiraju simbiotski odnos sa različitim biljkama i životinjama, a kreću se jedući i šireći se napolje. Za većinu današnjih biljaka, to znači da gljive žive unutar njihovog korijenovog sistema, metabolišući šećer iz fotosinteze, dok im pomažu da pristupe vodi i kritičnim hranljivim materijama.
Izumrli džin
Prototaksiti, izumrla gljiva, formirale su velike strukture nalik deblu široke do tri stope i dugačke 26 stopa, što ga čini daleko najvećim kopnenim organizmom svog vremena, pre nekih 400 miliona godina.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Ali to je samo početak onoga što ova mala čuda mogu da urade. Od kvasca preko plijesni do pečuraka, raznolikost među gljivama nije samo izuzetna već je i daleko šira od raznolikosti koja postoji među biljkama i kičmenjacima. Postoji oko pet miliona vrsta gljiva, ali otprilike 90 posto ostaje nedokumentovano. Gljivice su u našem vazduhu, u našoj vodi, pa čak i na našoj koži i u našim tijelima. Ipak, istraživači su samo zagrebali površinu zašto su toliko kritični za održavanje ravnoteže ekosistema.
Fermentirajuće gljive
Saccharomyces cerevisiae ili obični kvasac koristi se za fermentaciju, od dizanja kruha do proizvodnje piva i vina.
„Gljive vam mogu pokazati da život počinje čak i kada se drugi završi“, kaže mikolog Đulijana Furci, saradnica sa Univerziteta Harvard i istraživač National Geographic časopisa, o njihovoj ključnoj ulozi u našem planetarnom životnom ciklusu. Kao osnivač Fondacije Fungi, ona je proteklih 14 godina vodila kampanju za njihovo uključivanje u politiku očuvanja.
Smrtonosna pečurka
Amanita phalloides, jedna od najsmrtonosnijih poznatih gljiva, često je fatalna ako se konzumira. Ovo joj je donijelo nadimak: kapa smrti
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Za Furci, trenutak spoznaje je nastupio kada je, tokom istraživačkog putovanja kao studentica u Čileu, naišla na zadivljujuću narančastu gljivu i, nakon daljnjeg istraživanja, shvatila da ne samo da nema vodiča za gljive u zemlji, nego ne postoji ni mikoloških programa uopšte. Obećala je da će to promijeniti i od tada dokumentuje autohtone gljive u Čileu.
Sada desetine mikologa pojačavaju poziv da se „Fungi“ – novi termin za regionalnu populaciju gljiva – obezbijedi isti nivo finansiranja istraživanja i očuvanja biodiverziteta kao za floru i faunu.
Neprocjenjiva gljiva
Penicillium je rod plijesni koji razlaže organsku materiju, može se koristiti za borbu protiv bakterijskih infekcija, pa čak i daje ukus mekim sirevima.
Nije iznenađujuće što više čuvara međunarodne politike – kao što su Meksički sekretarijat za životnu sredinu i prirodne resurse, Nacionalna biobanka Tajlanda i Italijanski institut za zaštitu životne sredine i istraživanje i Međunarodna unija za očuvanje prirode javno zagovaraju uključivanje gljiva u svoje radove za očuvanju životne sredine.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Isto tako je i udruženje National Geographic nedavno dodalo fungu svojoj definiciji „divljeg svijeta“ kako bi proširili mogućnost apliciraja za grantove u ovoj oblasti i otvorilo više mogućnosti za buduće istraživače.
Budućnost su gljive. Sada je vrijeme da shvatimo što to nosi.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Izvor: nationalgeographic.com
Prevod: Impuls