Foto: John Cameron/Unsplash
U plastici, od pakiranja hrane preko igračaka do medicinskih uređaja, daleko je više hemikalija nego što su prethodno procijenile agencije za zaštitu okoliša, piše u izvještaju koji je objavljen prošle sedmice, postavljajući pitanja o zagađenju i sigurnosti potrošača.
Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) prethodno je identifikovao oko 13.000 hemikalija u plastici, ali tim evropskih naučnika pronašao je više od 16.000 hemikalija u plastici od kojih je četvrtina moguće opasna za ljudsko zdravlje i okoliš.
Izvještaj koji je finansiran od strane Norveškog istraživačkog vijeća, objavljeno je u trenutku dok se pregovarači bore s osmišljavanjem prvog svjetskog sporazuma koji bi se uhvatio u koštac sa sve većim zagađenjem plastikom, budući da se svake godine proizvede oko 400 miliona tona plastičnog otpada.
Da biste energično riješili plastično zagađenje, zapravo morate sagledati cijeli životni ciklus plastike i morate se pozabaviti problemom hemikalija, rekla je koautorica izvješćtaja Jane Muncke, direktorica švicarske neprofitne organizacije Food Packaging Forum.
To je zato što hemikalije iz plastike mogu ući u vodu i hranu.
Sada pronalazimo stotine, ako ne i hiljade, hemikalija iz plastike u ljudima, a neke od njih su povezane s nepovoljnim zdravstvenim ishodima, rekla je Muncke.
To uključuje i probleme s plodnošću i kardiovaskularne bolesti.
Kada pogledamo… proizvode koje koristimo svakodnevno, obično nalazimo stotine, ako ne i hiljade hemikalija u pojedinačnom plastičnom proizvodu, rekao je glavni autor Martin Wagner, toksikolog za okoliš na Norveškom univerzitatu nauke i tehnologije.
Kimberly Wise White, potpredsjednica regulatornih i tehničkih pitanja za Američko vijeće za hemiju, industrijsku skupinu čijim članstvom dominiraju proizvođači plastike, rekla je da izviještaj nastoji “pokazati opasni okvir koji zanemaruje izloženost u stvarnom svijetu i daje nepotpunu sliku za regulatora i javnost.”
Industrija plastike je stava da globalni sporazum treba promicati recikliranje i ponovnu upotrebu plastike, no autori izvještaja upozoravaju da samo rješavanje pitanja plastičnog otpada ne ide dovoljno daleko da zaštiti ljude.
Naučnici su istaknuli potrebu za većom transparentnošću o tome koje hemikalije, uključujući aditive, pomoćna sredstva za obradu i nečistoće, ulaze u plastiku uključujući i reciklirane proizvode.
Za četvrtinu identifikovanih hemikalija nedostaju osnovne informacije o njihovom temeljnom hemijskom identitetu, navodi se u izvještaju.
U srži problema je hemijska složenost plastike, rekao je Wagner, koji također služi u odboru Koalicije naučnika za učinkovit sporazum o plastici.
Često proizvođači zapravo ne znaju koju vrstu hemikalija imaju u svojim proizvodima.
Samo 6 posto hemikalija pronađenih u plastici je međunarodno regulisano.
Bez regulatornog pritiska, “nema motivacije da se otkrije što se nalazi u plastici”, rekao je.
To je nešto što bi sporazum o plastici mogao pomoći riješiti.
Pregovori se nastavljaju sljedeći mjesec u Ottawi u Kanadi s ciljem finaliziranja ugovora u decembru u južnokorejskom gradu Busanu.
Agencije