Uprkos rasprostranjenom uvjerenju da se kupovinom vještačkih novogodišnjih jelki čuva priroda, odgovor na pitanje da li su plastične jelke bolje za životnu sredinu od prirodnih nije tako jednostavan.
Koju ćete jelku izabrati, ako želite da ostavite manji ekološki otisak, zavisi od niza faktora, od toga gdje kupujete drvo do toga šta radite s njim nakon praznika.
Često se tvrdi da je vještačka jelka zelenija jer se emisije ugljen-dioksida koje nastaju u njenoj proizvodnji raspoređuju tokom niza godina koliko je koristite.
Međutim, da bi plastična jelka imala manji karbonski otisak od prirodne, mora da bude korišćena najmanje 12 godina.
To je prilično dug period ako se ima u vidu da ne mali dio kupaca vještačkih jelki planira da ih baci poslije samo jedne upotrebe.
Ukoliko ne želite da toliko dugo koristite istu jelku ili da kupujete polovnu, onda je prirodno drvo možda bolja opcija.
U tom slučaju, treba da nađete jelku koja ima sertifikat o održivom upravljanju šumama (FCS), koji je potvrda o održivom uzgoju na ekološki odgovoran način.
Takođe je važno potražiti mjesto gdje se prodaje lokalno uzgajano drveće, umjesto da kupujete jelke od komercijalnih proizvođača iz drugih evropskih zemalja.
Ogromna potražnja jelki negativno utiče na ekološku ravnotežu, jer se to drveće uzgaja i u regionima u kojima inače prirodno ne raste, pa su potrebne velike količine vode i pesticida da bi uspješno raslo, čime se ugrožava okolni ekosistem.
Održivost vaše jelke u velikoj mjeri zavisi i od toga šta radite s njom u januaru.
Mnogo pravih jelki se baca pod pretpostavkom da će se prirodnim putem razgraditi, ali i one moraju biti reciklirane na pravi način.
Dva metra visoka jelka bačena na deponiju oslobađa oko 16 kilograma ugljen-dioskida, istovremeno emitujući metan, gas koji ima 25 puta veći potencijal globalnog zagrijavanja.
Paljenjem ili sjeckanjem drveta karbonski otisak se može smanjiti za 80 odsto na 3,5 kilograma ugljen-dioksida, a drvo se daljom preradom može iskoristiti u neke druge svrhe.
Vještačka jelka se najčešće pravi od plastike i metala, nije biorazgradiva i ne može se reciklirati, pa ako završi na deponiji dodatno pogoršava problem zagađenja plastikom, proizvodi više gasova s efektom staklene bašte i zagađuje okolne ekosisteme.
Transport plastičnih jelki iz zemalja u razvoju gdje se najviše proizvode u bogatije zemlje takođe doprinosi većem ugljeničnom otisku.
U Evropi se prodaje oko 50 do 60 miliona jelki, ali veliki dio njih ne završi u domovima, nego kao dekoracija u tržnim centrima da bi privukle više kupaca, tako da se njeno značenje kao simbola porodičnog okupljanja teško danas može primjeniti.
Nekoliko je načina da osigurate da vaša novogodišnja jelka bude što više ekološki prihvatljiva.
Ako se odlučite za vještačku, preporučuje se kupovina polovnih jelki u second-hand radnjama ili preko interneta umjesto kupovine novih jelki.
Možete okititi drvo u svom dvorištu ili kupiti jelku s korijenom u saksiji.
Poslije praznika stablo jelke možete koristiti za ogrijev ili joj naći neku drugu praktičnu namjenu.
Beta