Foto: Pixabay
Kućni ljubimci osim što nam pružaju ljubav i čine naš život bogatijim, imaju i brojne benefite na razvoj djece. Naime, neka istraživanja su pokazala da djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce imaju priliku da mnogo više razviju svoju emocionalnu inteligenciju, piše N1.
Emocionalna inteligencija (EQ) podrazumijeva skup sposobnosti koje nam pomažu da identifikujemo svoje i tuđe emocije, i da te informacije koristimo u snalaženju i odnosima prema drugim ljudima. Ova vrsta inteligencije razvija empatiju, koja nam pomaže da bolje razumijemo osjećanja drugih ljudi i samim tim predvidimo njihovo ponašanje.
Suživot sa kućnim ljubimcima djeci pomaže da identifikuju, procijene i regulišu emocije, što dalje pomaže u formiranju odnosa sa ljudima oko sebe i brigu o drugima. Što je emocionalna inteligencija razvijenija, lakše se formiraju čvrste veze sa drugim ljudima i bolje se tumači svijet oko nas, što olakšava postizanje raznih ciljeva u životu. Emocionalna inteligencija se razvija sa djetetom kako ono raste, a kućni ljubimac, mali ili veliki, psi, mačke, pa čak i sitne životinje, pospješuju taj razvoj na više različitih načina.
Uče djecu da razmišljaju o drugima
Djeca su po svojoj prirodi fokusirana na sebe i svoje potrebe, pa im briga o kućnom ljubimcu pomaže da uvide i tuđe potrebe.
Briga o drugom živom biću je velika odgovornost i djeca kroz nju uče o potrebama svojih ljubimaca. Bilo da je u pitanju pas, mačka, papagaj ili hrčak, potrebno je hraniti i čistiti životinje. Čak i najmanji zadaci kao što je npr. briga da pas ima u činiji uvijek svježe vode, razvija empatiju kod djece.
Briga o drugom živom biću ih uči da i životinje i drugi ljudi imaju svoje potrebe i uči ih da prepoznaju te potrebe kod drugih.
Uče djecu komunikaciji
Komunikacija sa ljubimicima je neverbalnog tipa, ali često zaboravljamo je komunikacija među ljudima takođe većim dijelom neverbalna. U međuljudskim odnosima, mi se dobrim dijelom oslanjamo na neverbalne znakove, facijalne ekspresije, jezik tijela i gestikulacije, kojim dopunjavamo ono što je verbalno izrečeno.
Kroz brigu o ljubimcima djeca prepoznaju važnost ovog vida komunikacije i uče da identifikuju emocije i potrebe kroz govor tijela, kao što je npr. mahanje repom kod pasa ili spuštene uši kod mačaka. Neverbalna komunikacija je nešto što se uči, a ne nešto sa čim se rađamo.
Uče djecu odgovornosti
Koji god ljubimac da je u pitanju mali ili veliki, on zahtijeva odgovornost. Djeca od najranijeg uzrasta uče kroz brigu o ljubimcima da budu odgovorni.
Od jednostavnijih zadataka, kao što je sipanje hrane i vode u činije, do komplikovanijih kao što je održavanje higijene ljubimca, svaki zadatak zahtijeva, da se dijete sjeti svaki dan da ga obavi, čak iako mu nekim danima nije do toga. Kroz ovo, dijete od malih nogu do starije dobi, od jednostavnijih do kompikovanijih zadataka, uči da brine o svom ljubimcu.
Osjećaj odgovornosti im pomaže i u društvenom životu, u odnosima prema drugim ljudima i odnosu prema školi i drugim obavezama.
Uče djecu kontroli sopstvenih emocija
Kada se npr. ljubimac uznemiri ili uplaši uslijed jake buke, dijete mora da nauči da kontroliše svoje ponašanje kako bi mu pomoglo da nježnije mazi ljubimca ili da mu priča nježnijim tonom kako bi ga utješilo, što djetetu pomaže da shvati da njegovo ili njeno ponašanje i postupci utiču na druge.
Kućni ljubimci smanjuju stres kod djece
Nekada je djeci dovoljno da ih njihovi ljubimci samo saslušaju. Ljubimci ih neće osuđivati kada sa njima podijele svoje tajne.
Za djecu koja razvijaju svoju emocionalnu inteligenciju, prisustvo ljubimca je i zato izvor zdrave i stabilne veze. Kako dijete raste i susreće se sa sve više faktora stresa u svom okruženju, ljubimac kao stabilni faktor u dječijem životu pomaže da dijete nađe orijentir za svoje emocije. Životinje tako pružaju posebnu emotivnu podršku i pomažu u smanjenju stresa.
Pomažu da djeca razviju samopouzdanje
Briga o drugom živom biću predstavlja važnu obavezu, koja djeci pruža osećaj ispunjenosti i podiže nivo samopouzdanja.
Kroz brigu o ljubimcu, djeca razvijaju svoje sposobnosti, koje im pomažu da više brinu i sami o sebi, što sve doprinosi razvoju samostalnosti kod djece.
Imaju ulogu u dječijem razumijevanju ciklusa života
Priča o rađanju i umiranju živih bića sa djecom može biti teška za roditelje. Učenje o ovome kroz život ljubimaca može da bude lakše za obje strane.
Iako je saznanje o smrti ljubimca teško i bolno, ono je važno životno iskustvo, jer nas o uči o činjenicama života. Također, priča o rađanju i nastanku života može biti mnogo jednostavnija kroz primjer ljubimca i prikladnija za djecu. Život ljubimca, njegovo rađanje, razmnožavanje i umiranje, pruža roditeljima dobru priliku da razgovaraju sa djecom o ovim osjetljivim temema i da pokažu djeci kako da se nose i sa sretnim i sa tužnim emocijama.
Činjenica je da se emocionalna inteligencija razvija kroz cijeli život, ali sazrijevanje je najbrže u dobu adolescencije. Nije iznenađujuće da emotivne vještine i mehanizmi koje naučimo u mladosti ostaju kao fundamentalni mehanizmi ključni do kraja života.
Bilo da dijete zaista brine samo o ljubimcu ili ne, ono svakako uči od njega, pa ljubimac predstavlja zaista efikasan katalizator razvoja emocionalne inteligencije. Što više razvijamo ovaj vid inteligencije, to bolje komuniciramo, borimo se sa stresom, navigiramo konflikte i održavamo veze sa drugima. Zbog toga ljubimci mogu da budu dragocjeni u našem razvoju i da nas nauče puno toga ključnog za cijeli život od malena.