Ilustracija Jelena Žilić
Rijetko kada je Milorad Dodik zvučao iskrenije, kao u trenucima kada je s nama podijelio strah da će ga Britanci oteti i strpati u kontejner. Dodikov strah od otmice je razumljiv.
piše: Miljan Kovač
Nije nepoznato da neko upadne u paranoju da će mu se i samom desiti ono što dugo godina radi drugima, a upravo on je na čelu stvarni i idejni vođa bolumente koja se godinama bavi otmicama. (Britanci su tu samo izmaštane utvare, produkt paranoje).
Vlast koju predvodi ovaj paranoik proteklih godina otela je od građana sve institucije, pravosuđe, javna preduzeća, pravo da slobodno izražavaju svoju volju. Otete su milijarde javnih sredstava koje su se iz javnih budžeta prelile u privatne džepove. Stotinama hiljada mladih koji su otišli ili planiraju otići što dalje odavde, oteta je svaka nada u bolju budućnost u vlastitoj zemlji. Posljedica otimačine je i to da mnogi rove po kontejnerima da bi se prehranili, pa ne čudi ni Dodikov strah od kontejnera. (Istina, on govori o onim udobnim, stambenim, ali kontejner je kontejner.)
Na kraju krajeva oteti su i sami građani. Hiljade zaposlenih u javnom sektoru, ili u privatnim preduzećima koja posluju zahvaljujući namještenim tenderima javnih nabavki, ne samo da su oteti nego su i ucijenjeni da na izborima podržavaju svoje otmičare. Obavezni su i da ih podržavaju i na javnim skupovima, pa će tako za par dana iz cijele Republike Srpske autobusi puni taoca uplašenih za svoj posao pohrliti u Banjaluku, na skup ironično nazvan „Sloboda“. Skup formalno organizuje Boračka organizacija Republike Srpske, a stvarno njeni otmičari. Protestovaće, navodno protiv odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice, dok sam naziv skupa dovoljno otkriva njegovu pravu namjenu – svima je jasno ko, s razlogom u ovom trenutku najviše strahuje za vlastitu slobodu. Jasno je kome će hiljade taoca koje toga dana dovedu na Trg Krajine, pokušati ublažiti strah od zatvorenog prostora što liči na kontejner.
Interesantno da se Dodik, sjetio baš onog kontejnera u kome je navodno, bio zatočen Milovan Cicko Bjelica. Bjelicu su 2004. godine na Sokocu uhapsili pripadnici SFOR-a pod sumnjom da pripada mreži skrivača Radovana Karadžića, koji je tada još uvijek bio u bjekstvu.
Bilo je to u ono vrijeme kada su Karadžić i Mladić, Dodiku bili „one dvije bitange“, koje se skrivaju i izbjegavaju ruci pravde zbog optužnice za ratne zločine i genocid. Milorad Dodik, tada nije reagovao zbog hapšenja Cicka Bjelice, jer bilo je to vrijeme kada je igrao rolu „zračka svježeg vjetra na Balkanu“, uz punu podršku međunarodne zajednice, što je mora se priznati, budilo neku nadu u ljepšu budućnost. Danas kada igra istu rolu sa Cickom Bjelicom, logično je da se plaši da će ga stići ista kontejnerska sudbina.
Logično je valjda da ga na skupu „samopodrške“, za par dana podrži i sin jedne od one dvije bitange, koji tu priliku proteklih godina na svim skupovima podrške Dodikovom režimu nije propuštao.
U sistemu izvrnute logike, logično je i da u vrhu najveće opozicione stranke, koja i ove godine najavljuje promjene i rušenje Dodikovog režima sjedi gorepomenuti Bjelica, i sa te pozicije javno poziva na podršku Dodiku.
Logično, jer ne treba zaboraviti da je opšta otmica od ovog naroda, a na kraju i samog naroda, počela mnogo prije Dodika još u vrijeme kada su „one dvije bitange“ bile na čelu otmičara.
Nakon što su završili iza rešetaka presuđeni za zločine i genocid, za Dodika su prestali biti bitange, a on sam se okružio njihovim dojučerašnjim satrapima. Ko ne vjeruje neka pita njegovog najvjernijeg političkog saveznika u vlasti, onoga što je u vrijeme rata za otmice koristio zloglasni crveni kombi.
Svjestan je ipak Dodik, da bi njegovu političku poziciju apsolutnog vladara RS, mogla zaustaviti samo otmica, ili neka druga viša sila, čega se najviše i plaši. Razloga za strah od gubitka izbora od opozicije koja se par mjeseci prije raspisivanja izbora ne može dogovoriti ni oko imena kandidata svakako nema. Neizostavno je ipak, da će štokholmski sindrom taoce kad tad popusiti. Momenat, kada zbog konfrontacije sa međunarodnom zajednicom, koje je sam Dodik izazvao i novih sankcija, nestane kredita, kada taoci ostanu i bez crkavice u vidu plata i penzija, biće ključan. Teško da će tada od pomoći biti i oklopni „despoti“, i svi sveci čija imena nose.
Kolumne „Žuta minuta”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.
Autor: Impuls