‘Hobotnice su pametne životinje koje razmišljaju i osjećaju, ne treba ih uzgajati za hranu‘

Više od 75 svjetskih organizacija za zaštitu i prava životinja protestovalo je prošle nedjelje u mnogim gradovima širom svijeta, protiv otvaranja prve svjetske farme hobotnica u Španiji.

Zgroženi su i naučnici koji poručuju da ova stvorenja ne bi smjela komercijalno da se uzgajaju za hranu. Tim stručnjaka proučavao je više od 300 naučnih studija koje potvrđuju da hobotnice pokazuju emocije, od radosti i uzbuđenja do tuge i bola.

 

To potvrđuje i hrvatski instruktor ronjenja i istraživač Velimir Vrzić, koji je jednom prilikom bio svjedok čudesnog prizora – vidio je vršu sa četiri uhvaćene hobotnice dok je peta bila slobodna i krakovima se dodirivala sa dvije unutra.

 

“Ta dirljiva scena je dokaz njihove inteligencije“, rekao je on.

 

 

Ova nevjerovatno prilagodljiva stvorenja su uspjela da prežive stotine miliona godina u okeanima punim predatora.

 

Njihova adaptacija na okolinu je brža nego kod bilo koje druge životinje, promjena kamuflaže se dešava brže od najbržeg treptaja oka. Za sat vremena jedan istraživač je izbrojao čak 177 prilagođavanja.

 

“Dimenzije i struktura mozga hobotnice su relativno slične ljudskim“, kaže Marko Miliša, vanredni profesor PMF-a u Zagrebu koji studentima predaje o beskičmenjacima.

 

Međutim, cijelo tijelo hobotnice je isprepleteno neuronima i većina njih se nalazi u kracima, a ne u mozgu.

 

Kracima razmišlja, njima osjeća ukus i miris, pa je u stanju da izuzetno brzo analizira okolinu i u skladu s tim reaguje munjevitom brzinom. Naučnici vjeruju da za gledanje koristi ne samo oči, već i cijelu kožu.

 

Iako uglavnom živi samo godinu-dvije, može da se pohvali sposobnošcću planiranja. Kao i sisari, na primjer, zna kako da sačuva svoj plijen “za kasnije”.

 

“Veoma je zagonetno kako je i kada to naučila“, rekao je Hini Miliša, koja smatra da takvo ponašanje nije urođeno hobotnicama.

 

 

Hranu ponekad skrivaju u školjkama ili rupama koje zatvaraju kamenjem. Do nedavno se smatralo da takvo ponašanje mogu da demonstriraju samo ljudi, neki primati i određene vrste ptica.

 

Takođe znaju kako da odvrnu čep na boci ili otvore kutiju da uzmu hranu. Odlične su u testovima pamćenja. Mogu da prepoznaju različite ljude, čak i kada su isto obučeni.

 

Razigrane su i veoma radoznale, ali nisu društvene, pa je nejasno zašto i kako se njihova inteligencija toliko razvila. Stručnjaci smatraju da upravo socijalizacija podstiče njen razvoj. Proučavajući hobotnice, čini se da je borba za opstanak ipak ključna u tom pogledu.

 

“Njihova inteligencija je uporediva sa inteligencijom kitova. Teško je naći organizam, posebno kod beskičmenjaka, koji je sličniji našoj vrsti“, navodi Miliša.

 

Neobično je, ističe on, da su ove životinje razvile tako složeno ponašanje tako daleko od ljudi na evolucijskom stablu. On dodaje da visok nivo inteligencije ima smisla kod vrsta sa dužim životnim vijekom, što cijelu priču čini još nelogičnijom.

 

Njihova briga za potomstvo je takođe fascinantna. Kod nekih vrsta ženke štite oplođena jajašca danonoćno, tokom kojih su manje ili više iscrpljene i ponekad uginu od gladi.

 

 

Lakoća sa kojom ih ljudi mogu uhvatiti čini se apsurdnom. Naime, na kamenitim plažama možete vidjeti kupače kako ih rukama vade iz mora, što se može objasniti činjenicom da se ne plaše jer se radi o vrhunskim predatorima, ali i njihovom radoznalošću.

 

Istraživač Vrzić smatra da je krivolov poguban za brojnost morskih organizama. On kaže da nije riječ o “dedama koje bacaju vršu da uhvate dva kila ribe za ručak”. On upozorava da je riječ o teškom krivičnom djelu pojedinaca koji veoma dobro žive od prodaje nelegalnog ulova na crnom tržištu.

 

EU takođe želi da suzbije nelojalnu konkurenciju, upozoravajući da ilegalni ribolov predstavlja ozbiljnu prijetnju registrovanim ribarima, održivosti i biodiverzitetu. Stoga, u skladu sa ciljevima Zelenog plana i Strategije biodiverziteta, Evropski parlament i Komisija rade na jačanju zaštite morskih ekosistema.

 

Vrzić upozorava da se ilegalnim lovom morskih organizama masakriraju životinje.

 

“Nemojmo da radimo životnoj sredini ono što ne želimo da se nama čini“, poručio je on.

 

Da bi se uhvatili u koštac sa ovim problemom, poslanici Evropskog parlamenta pozvali su da se prati porijeklo proizvoda iz ribarstva i akvakulture u lancu ishrane u skladu sa strategijom EU od 2021. godine. EP insistira da potrošači znaju kada, gdje i kako su proizvodi koje kupuju uhvaćeni.

 

 

Hobotnice žive u svim morima svijeta i na najrazličitijim staništima. Miliša se ne plaši njihovog opstanka jer su “postojale prije dinosaurusa i još su tu”.

 

U Jadranu je najzastupljenija obična hobotnica teška oko dva kilograma.

 

Hina