Ljubav može da se rodi – i to najčulnija ljubav – a da u njenoj osnovi i nije bilo neke prethodne požude.
Nekada ste sanjali o tome da zavladate srcem žene u koju ste bili zaljubljeni; kasnije, ako osjetite da gospodarite srcem jedne žene, to može biti dovoljno da se zaljubite u nju. I tako, pošto čovjek u ljubavi traži jedno naročito uživanje, u godinama u kojima bi se činilo da u njoj najveći udio treba da ima privlačnost ljepote neke žene, ljubav može da se rodi – i to najčulnija ljubav – a da u njenoj osnovi i nije bilo neke prethodne požude.
U to doba čovjek je već više puta pogođen ljubavlju; ona se više ne razvija sama, po sopstvenim, nepoznatim i neizbježnim zakonima, pred našim zapanjenim i pasivnim srcem. Mi joj pritičemo u pomoć, krivotvorimo je sjećanjem, sugestijom.
Prepoznajući jedan od njenih simptoma, prisjećamo se se i drugih, vaskrsavamo ih. Pošto znamo njenu pjesmu, koja se sva urezala u nas, nije nam potrebno da nam neka žena kaže početak – ispunjen divljenjem koje budi ljepota – da bismo se sjetili nastavka.
A ako ona počne iz sredine – tamo gdje se srca zbližuju, gdje se govori da će se živjeti samo jedno za drugo – mi smo već dovoljno naviknuti na pjesmu, te se odmah pridružujemo partnerki na onom mjestu pjesme gdje nas ona čeka.
Jedna svanova ljubav (odlomak)