Upisao je fakultet 10. juna 2015. a Bogu hvala, diplomirao 13. juna 2015. Dakle za tri dana. Tako se to radi! Ovaj vunderkind, preciznije vunderčovjek u zrelim godinama, oborio je sve znane i neznane rekorde u brzini savladavanja akademskog gradiva. Doslovno je je*** znanje fakultetu!
Hajmo mi u glavu. Za pretpostaviti je da čak i političari u BiH imaju završenu osnovnu školu. Dobro, ne može se baš staviti ruka u vatru za ovakvu konstataciju, jerbo čudo je naš narod koji se baci u javne vode, da ne kažem političke javne vode.
Srednjoškolci maleni u tridesetim
A opet, srednja škola je svi to znamo, veliki izazov kome treba prići oprezno i s dozom respekta. A i naš nakaradni školski sistem tjera djecu da s 15 godina odmah iz osnovnoškolskih klupa uskoče u srednjoškolske. To je šok, svi ćete se složiti. I to nije najjednostavnije. I tome treba prići hladne glave, sačekati malo, izbrojati do deset, ili deset milijardi, prvo reći hop, pa onda skočiti. Nije srednja škola, odlazak u granap po pivo, pa da joj se čovjek tek tako, ad hoc može posvetiti.
E, tako je srednjoškolskom obrazovanju pristupio i Goran Đurić iz Kotor-Varoši, koji je istu tu srednju školu završio u 32 godini života. I to ne bilo gdje, nego je u srednjoškolske učionice pohodio u Srednjoj strukovnoj školi s pravom javnosti u Širokom Brijegu. Molim lijepo. To što vi vidite kao sprdnju, ja vidim kao čast i pošetnje. Shvatio je Goran, naš junak, da nije lijepo ni kulturno e da ga ocjenjuju njegovi osnovnoškolski drugari stasali za profesore. Ne , ne može jedna moralna vertikala dozovoliti sebi tako li što, pa se uputila trbuhom za kruhom, žedna znanja u daleki Široki. I to donekle može objasniti ocjene Goranove u Zapadnoj Hercegvoini. Naime, na završnom ispitu koji je polagao od 8. juna do 12. juna 2009. godine iz praktičnog rada dobio je trojku, iz hrvatskog jezika slabašnu dvojčicu. Jer, morate shvatiti, to mu nije baš struka, a hrvatski jezik, eheej, pa to nikada u životu nije govorio. Da prostite, nepsimen je i iz svog maternjeg srpskog, tako da ova dvojka ima snagu petice ili čak desetke.
I jasno, lokalna zajednica je prepoznala ovaj talenat, ovo pregalaštvo i ovaj rad, pa je Gorana Đurića postavila na mjesto savjetnika načelnika Kotor-Varoši za odnose sa medijima i člana nadzornog odbora novinske agencije SRNA. Jer, ko će bolje savjetovati od friškog maturanta, koji zna kako to ide, ko će bolje da se ophodi sa medijima od srednjoškolca koji prati trendove i društvene mreže, koji se ne skida sa Instagrama, koji zna, kao i svaki srednjoškolac vrijednosti jedne jutjub zvijezde «Bake Praseta». E to su tendencije i putevi koje nas vode u bolji 21, pa i 22. vijek. Bravo Gorane, bavo Kotor Varoši i bravo SRNA, posebno bravo SRNA, jer malo je novinskih agencija koje bi u svoj nadzorni odbor stavile jednog srednjoškolca. Nikad nije kasno, ori se društvenim mrežama podrška, dok Goran ubija platu i dva, tri paušala. Mašala. A vidite, poenta je bila postati maturant što kasnije. Eh, da smo svi to samo malo ranije znali!
Kako završiti fakultet za tri dana-foto, video!
A nakon srednje škole, ide šta, pa fakultet naravno! I tome se ne treba prilaziti brzo. Jer što je brzo to je i kuso kaže naš narod, a opet, kad mu se pristupi, treba biti poput guje otrovnice, brz i ubitačan. E tako, baš tako djeluje i radi Nedeljko Milaković. On je na tragu svoga kolege Gorana Đurića čekao do pedesete godine, tihovao takoreći, e da bi po stare dane upisao fakultet. Jer rekli smo, brza odluka je i loša odluka. A kad se odlučiš, samo nebo ti je granica, preciznije štoperica na fakultetu.
Milaković je tako oboružan iskustvom došao na Poslovni i pravni fakultet u Beogradu – barem se ta fluidna intitucija u trenutku pisanja teksta tako zvala, jer voli mijenjati ime i lokaciju.
Ali, eheej, kako je taj studirao!
Upisao je fakultet 10. juna 2015. a Bogu hvala, diplomirao 13. juna 2015. Dakle, za tri dana. Tri jebena dana! Tako se to radi. Ovaj vunderkind, precinije vunderčovjek u zrelim godinama, oborio je sve znane i neznane rekorde u brzini sjebavanja akademskog gradiva. Doslovno je jebao znanje! Jedan kuriozitet, na diplomu je vunderčovjek Milaković čekao čitavih 15 dana što je tri puta duže od samog studiranja i završavnja fakulteta. Mašala!
I opet, kako takvog genija suhog da ne prepozna lokalna zajednica? Dabome da nije ostao neprimijećen. Nedeljko Milaković je danas Potpredsjednik banjalučkog DNS-a, a jedno vrijeme je bio direktor i Banjalučkog groblja. I jedno i drugo su baš po ukusu radna mjesta. Sjetimo se, zar grobar nije bio i bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, čovjek okvirno iste stručne spreme i obrazovne hronologije. Vidite kako sve to ima veze. Još jednom, bravo Nedeljko!
Zlatna životna jesen na steroidima
Ulazimo laganu u zlatnu životu jesen, kada i ambicije opadaju, kada se čovjek dostojanstveno povlači sa političke scene i ustupa mjesto mladim obrazovanim lavovima poput Nedeljka i Gorana. I nekako je priordno da se penzija dočeka u krugu porodice, sa unucima, da se okrene čovjek malo šahu, baloti, dominama, kartanju, kojoj čaši crnog vina…
Ali ne, vi snishodljivci, što bi sve u zlatnoj jeseni slali na gerijatriju, ne! Ima nas živih, jer znate kako se kaže, bez starca nema udarca! Pitajte to Iliju Stevančevića, novopečenog savjetnika u Vladi Republike Srpske, friškog uposlenika u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite. Ovaj prpošni trećedobni tinejdžer veli da radi po ugovoru. I to je lijepo, uvjiek je dobro raditi malo sa strane, kad te mladost nosi. Kad ćeš Ilija, ako ne sad? Pa još plata i penzija i Bog da te vidi. Inače Ilija ima 82 godine i ne namjerava da se odmara. Ma šta da odmara, nek’ se mladi nezaposleni odmaraju ili neka hvataju vazduh na građevini pored mješalice od Velenja do Štokholma. Ko im je kriv, kad ne znaju polako, postepeno razgoditi, u partiju se uvući, iz šupka vlasti progovarati, lagano srednju završiti, fakultet ekspresirati, pa onda i savjetničko mjesto u devetoj deceniji dobiti.
Ko nas je kleo, nije dangubio
Nego, šta je zajedničko srednjoškolcu Goranu, friškom studentu Nedeljku i mladom savjetniku Iliji?
Broj godina? Broj godina provedenih u školovanju? Guzice, koje zauzimaju mjesto odistinskim školovanim ljudima? Zrak koji dišu dok ukopavaju ovu dolinu suzu u još dublja govna? To što se sprdaju sa zdravim razumom, sa srednjoškolskom diplomom u 32, sa završavanjem fakulteta u tri dana ili novim savjetničkim mjestom u 82 godini života?
Sram vas bilo bezobrazne i nekulturne, da vas sram bude! Nije im to zajedničko!
Ilija, Goran i Nedeljko su gospoda, uspješni ljudi, koji pokazuju baš i jedino kako se može napredovati u ovom našem društvu. Oni su putokaz i smjernica – od kolijevke, pa do groba, kako se vere i penje kroz ružičnjak trnoviti našeg društvenog sistema.
I zato djeco, jebo školu, da škola šta valja, i političari bi učili i na vrijeme je završavali. Bez partije, kako iskreno veli Dodik, džaba vam diploma. I obrnuto, sa patrijom, možete imati 82 godine, ili možete završiti srednju u 32. ili fakultet- divljak za tri dana, ima, ima djeco posla. Za takve uvijek!
A opet, neko će se zapitati, čekaj majku mu i državi isvemu, ima li iko, iko u voj zemlji da provjeri te diplome, da onako objektivno sagleda sav apsurd rupe u kojoj živimo, pa da udari šakom o stol i kaže-ne može više ovako!!!
Ima, kako nema. Evo na primjer ima ovaj Bojan Golić. On je imenovan za člana Centra za priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. Imanovao ga je lično, skupno i personalno Savjet ministara BiH. Imenovao ga je da ocjenjuje stručnu spremu svih uposlenika. Tako se to radi, bravo Savjete ministara!
Inače, za one koji ne znaju, Bojan Golić je 2010. godine osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog kriminala koji je, u saradnji sa Miletom Radišićem, počinio kao direktor Investiciono – razvojne banke Republike Srpske. Blago nama, on ocjenjuje!
I tako, ko nas je kleo nije dangubio!