Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije Bosna i Hercegovina je peta u svijetu po smrtnosti od onečišćenja zraka. Kada je u pitanju stopa plućnih bolesti, naši susjedi su i tu u samom vrhu. Ove godine situacija u Sarajevu je bila toliko kritična da su gradske vlasti bile primorane izdati mjeru zabrane vožnje po sistemu par-nepar. Ništa bolja situacija nije bila ni u Tuzli koja je redovito u ‘crvenom’.
Ipak, kada je u pitanju onečišćenje zraka apsolutni pobjednik je – Zenica. Grad je s godinama postao simbol smoga, magle i prašine, a sve je to nagnalo reportere uglednog Guardiana da otputuju u srce BiH i sami provjere kako se građani Zenice guše u crnim oblacima.
Priča, piše Guardian, datira iz bivše Jugoslavije kada je u Zenici niknula velika čeličana koja je u svoje zlatno doba zapošljavala čak 22.000 ljudi. Rat je, naravno, sve uništio, a nadu u bolje sutra građanima dao je svjetski gigant ArcelorMittal koji je 2004. godine kupio čeličanu.
Guardianovi reporteri iz prve ruke uvjerili su se u sav horor Zenice. Posjetili su umirovljenicu Šahizu Šehić čija kuća je vrlo blizu zloglasne čeličane.
– Zimi se ništa ne vidi. Evo, bacite pogled sada, iznad kuće je samo crni dim… Ponekad je sve puno prašine, ne biste vjerovali koliko je ima! Ostane na cipelama, uđe u kuću, ne možete se je riješiti… Ma strašno – rekla je Šahiza koja u vrtu ima stabla jabuka i krušaka. Naravno, sve je u prašini…
Ništa bolja situacija nije ni kod susjeda Smaila Sivića.
– Nekad sam sa suprugom znao sjesti u svoje dvorište i ispijati kavu. Danas je to nemoguće, nakon deset minuta dođe vam slabo. Sve je crno, teško se diše. Kao da vas je neko zatrpao crnim paprom. Sve ovo nas polagano ubija…
Lokalno stanovništvo uvjereno je da zagađeni zrak uzrokuje bolesti. Šahiza Šehić, ali i njezin suprug, boluju od raka. Većina njihovih susjeda imaju slične zdravstvene probleme.
– Rak pluća, rak dojke, rak gušterače… Sve imamo. Gotovo svaka kuća ima nekoga tko boluje od raka. Realno, to se prije nije događalo…
Novinare Guardiana ugostio je i Samir Lemeš iz udruge Eko Forum Zenica. Prošle godine umro mu je otac, a sada je Samir u strahu za budućnost svoje djece.
– Svake zime kašljemo, kišemo, borimo se s gripom, raznim zdravstvenim problemima… Za sve je krivo zagađenje, to vam garantiram – rekao je Lemeš koji je danas i predsjednik Udruge. Prije dvije godine Eko forum je čak i podnio kaznenu prijavu protiv ArcelorMittala i lokalnih vlasti.
– Pogoni kompanije ArcelorMittal rade bez okolišnih dozvola i bez kontrole. Pokušali smo sudjelovati u postupku obnove dozvola, ali naši prijedlozi su odbačeni – kazao je Samir Lemeš koji je na jednostavan način objasnio trenutačnu situaciju.
– Ovo je situacija u kojoj je jedna kompanija snažnija od države. Kada ih malo pritisnu, oni kažu da odlaze i da će 2.000 ljudi ostati bez posla. Problem je što vlasti stvarno vjeruju da će te prijetnje i ispuniti.
Profesor Smail Durmišević iz Instituta za javno zdravstvo cijelu karijeru proveo je u proučavanju onečišćenja zraka u Zenici i vjeruje da je razina ispuštenog sumporova dioksida izuzetno opasna.
– Bez političke volje i novca nemoguće je napraviti neku detaljnu studiju o vezi zeničkog zraka i bolesti kao što je rak. Ovdje nikoga nije briga ni za što!, kaže.
Iz ArcelorMittala Guardianu su prokomentirali tužbe s kojima su suočeni u Zenici.
– Ako ijedan od tih slučajeva dođe do faze suđenja, žestoko ćemo se braniti, na našoj su strani snažne činjenice, rekao je glasnogovornik kompanije.
– Iznimno smo ponosni na naša ulaganja u ekološka poboljšanja naših pogona. Investirali smo 45 milijuna eura u tu svrhu otkad smo preuzeli čeličanu u Zenici, a do kraja 2018. instalirat ćemo i novi filtracijski sustav, dodao je glasnogovornik.
Osvrćući se na povećan broj oboljelih od karcinoma, glasnogovornik je rekao da se nažalost diljem svijeta događa prava pošast raznih oblika raka.
– Radimo što možemo kako bismo reducirali emisiju štetnih plinova, ali mi sami ne možemo spriječiti širenje karcinoma, kaže glasnogovornik.
Demantirao je i tvrdnje da kompanija prijeti napuštanjem BiH te je ponovio da čeličana radi u skladu s najvišim standardima koje propisuje Europska unija.
U međuvremenu, mladi masovno bježe iz grada. Neki zbog posla, a neki zbog čistog grada. Među njima je i Kanita Bilić, inače talentirana atletičarka. Spakirala je stvari i otišla u Njemačku.
– Želim zarađivati od trčanja. A sad mi recite, kako je to moguće u Zenici? Nikako! Zatrčim se i ne mogu više disati. Nekad me boli u prsima…
Dva mjeseca nakon odlaska Bilić je već osvajala prve zlatne medalje za atletsku momčad Stuttgarta.
– Nadam se da ću jednog dana trčati u Zenici. I disati!, rekla je.
Foto: Dado Ruvić / REUTERS
Jutarnji list