Miljan Kovač: Radojičić jedini kandidat na “konkursu za Biljanu Plavšić”

Milorad Dodik će uskoro biti zbačen s vlasti. Na to bar ukazuju mnogi “poznavaoci prilika” kod nas. A histeričan strah koji vrišti iz režimskih biltena potvrđuje njihove sumnje.

Dodik će, kažu, njemu bliski izvori, sjahat, onako kako je i uzjahao. Neće izgubiti izbore, nego će biti “oboren” uz pomoć međunarodnog faktora i, što bi on rekao “domaćih izdajnika”. Baš onako kako je i došao prvi put na vlast zajedno sa Biljanom Plavšić, u vrijeme dok je on bio “domaći izdajnik”. Međunarodni faktor je i dalje ostao isti, samo što sada ovdje nema toliko prisutnih tenkova. A i ne trebaju im. Nije Mile ni Radovan ni Obrvan. I Obrvan je, kad smo već kod toga, sada na njegovoj strani.

Sve ostalo je ostalo isto. Tu su i kriminal i korupcija i teška ekonomska kriza. Tu je i medijski mrak.

Pa kad je već tako, red je da se raspiše i konkurs za novu Biljanu Plavšić. Ona stara, nekadašnja, je osuđena za ratne zločine, odležala svoju kaznu i sada skrhana godinama pokušava podsjetiti Dodika ko je ona i kako je njihovo prijateljstvo uz podršku Sforovih oklopnjaka počelo.

Konkurs je otvoren. Ime prvog kandidata je već poznato. On je, po praksi ustaljenoj u institucijama RS, već odavno, prije kokursa, primljen kao v.d. Sada treba da se obavi i ta formalnost i da se svim ostalim kandidatima ugase lažne nade i gotova stvar.

Je li vama teško zamisliti Igora Radojičića u ulozi Biljane Plavšić? Meni nije.

Im tu neka tajna veza.

Biljan Plavšić je od početka devedesetih pa svo vrijeme rata bila u vrhu SDS-a i ratnog rukovodstva Republike Srpske. Kao potpredsjednica RS, učestvovala u donošenju najbitnijih odluka, obilazila ratišta, ljubila se s Arkanom… Kada je rat stao, preuzela dužnosti predsjednika jer se Karadžić pod pritiskom međunarodne zajednice morao skloniti… A onda se u njoj nešto prelomilo. Optužila svoje dujučerašnje saradnike, Kradžića, Krajišnika i druge da su se svo vrijeme rata i poslije rata bavili kriminalom, i uz otvorenu pomoć međunarodnog faktora krenula u obračun s njima.

Upadalo se u stanice Policije. Republika Srpska se našla na ivici građanskog rat. Podrška predsjednici, u sadejestvu sa stranim vojnim trupama, bila je i jedinica Specijalne policije kojom je komandaovao Dragan Lukač sadašnji ministar unutrašnjih poslova.

Kada je na taj način predsjednica preuzela punu kontrolu nad vlašću RS, za mandtara je imenovala Milorada Dodika, jednog od dva poslanika Stranke nezavisnih socijaldemokrata. Vlada na čelu s Dodikom je izabrana 18. januara 1998. godine na sjednici Narodne skupštine u Bijeljini. Glas koji mu je nedostajao obezbijeđen je pomoću helikoptera Sfora koji je poslanika Franju Majdandžića vratio “s pola puta” kako bi glasao za Dodika. Kažu da nervozni američki diplomata koji je prisustvoao tom zasjedanju nije skrivao žaljenje što nema pravo glasa u Skupštini Republike Srpske, pa da i on digne ruku za novog premijera.

Gdje je u svemu tome Igor Radojičić?

On je u to vrijeme, kao i danas bio “mlad i perspektivan kadar”. Tada u vrhu Socijalističke partije Živka Radišića, koja će stupiti u koaliciju “Sloga” zajedno sa Dodikovim SNSD-om i novoformiranim Srpskim narodnim savezom Biljane Plavšić. Bila je to ona koalicijia kojoj je Nikola Špirić, tada Šešeljev radikal spjevao stih : “Alijina tri ljiljana, Živko, Dodik i Biljana”.

Kada je pukla tikva između Dodika i Živka, dio socijalista na čelu sa Nebojšom Radmanovićem, a među njima i “mladi, perspektivni” kadar  Radojičić, su ostali vjerni kolicionom partneru osnivajući novu partiju koja će se poslije stopiri sa Dodikovim SNSD-om.

Još od tada Igor Radojičić je u vrhu SNSD, kao “mlad i perspektivan kadar” od kojeg se puno očekuje. Povratkom SNSD-a na vlast 2006. godine, sjeo je na čelo Skupštine RS. Nastupila je tada nova “nacionalistička” faza SNSD-a. Dodik koji je nekoliko godina ranije poručivao: “Kome se slavi slava neka ide u SDS”, postaje kum mnogih pravoslavnih hramova i blizak prijatelj vladika i popova.  Probosanski, proevropski, proamerički,  Dodik postaje, “prosrbski”, “antievropski”, “proruski”…  “Bitange koje se skrivaju po šumama”, proglašava herojima, a on sam postaje “Čuvar Srpske” i veliki prijatelj starih i novih bitangi Krajišnika, Vučurevića, Kalinića…

A Igor? On i dalje ostaje “mlad i perspektivan kadar”.

Dodik pjeva pod predizbornim cirkuskim šatrama, pored njega plešu striptizete, ždere se prasetina i kiseo kupus, loče mlako pivo, pljuje, psuje i vijeđa opozicija novinari, Evropa i mrska Amerika, a “mladi i perspektivni” Igor ćuti. Ćutao je i kada su iz RS iznošeni milioni maraka. Kada građevinska mafija otima svaki pedalj Banjaluke. Kada se uništava park u centru grada. da bi tu Kumov kum, Mile Radišić sagradio zgradu.

Ćuti kada se na izgradnji auto-puta, zgrade Vlade ili Klinčkog centra operu desetine ili stotine miliona maraka. Oni su krali a on je “samo držao merdevine”.

Ćutao je kada je nakon što je progovorio o građevinskoj mafiji u Banjaluci ubijen Milan Vukelić. Ćuti i kada osam godina od tog zločina svi ćute.

Ćutao je i dok su pred njegovim očima izglasavane stotine miliona maraka ničim opravdanih zaduženja i kada su donoseni mnogi štetni zakoni. Ćutao i glasao “za”.

Kada nije reizabran za predsjednika Skupštine i kada je na to mjesto umjesto njega zasjeo Nedjeljko Čubrilović, on je nastavio da ćuti. To je nastavio da radi i kada, iako su to “mnogi očekivali”, nije postao premijer. Kada je to opet postala Željka Cvijanović, s kojom navodno “nije u dobrim odnosima”. Doduše, tada je već pustio i bradu.

Čitajući iz njegove brade, stručnjaci za tu oblast i “dobro obaviješteni izvori”, su odmah javnosti saopštili:  “mladi i perspektivni” Igor Radojičić, se suprotstavio Miloradu Dodiku. On je tada napravio dramatičan zaokret i posadio krompir. Među prvima. Slikao se na njivi i tvitnuo fotografiju. Onda su se oglasili i stručnjaci koji znaju čitati iz brazde, i rekli: “Gotovo je, Igor više neće ćutati!” 

On je, ipak, samo obrijao bradu.

“Dobro obaviješteni izvori”, kažu da je svo ćutanje bila samo finta dogovorena između Glavnog Baje i “mladog i perspektivnog” Radojičića, koja je ovom drugom pomogla da podigne svoj rejting kod biračke mašinerije. Tačnije, namijenjena, za onaj njen urbaniji dio. Dodikova ruralna, zboraška kampanja ne prolazi u gradu kao što je Banjaluka. A Radojičić namjerava da se kandiduje za gradonačelnika Banjaluke. Naravno ako Dodik tako odluči, u suprotnom on će nastaviti da ćuti, a možda će i dužu bradu pustiti.

Do tada on ćuti i dok pored njega u vrhu gradskog odbora SNSD-a sjedi njegova desna ruka Slobodan Gavranović. Najcrnji od svih gavrana koji su ikada bili na čelu Banjaluke tvrde i vlast i opozicija. Tu je u gradskom odboru i njegova lijeva ruka Željka Cvijanović, s kojom on, “nije u dobrim odnosima”, kako su tvrdili “njemu bliski izvori”.

“Mladi i perspektivni” Radojičić, je urbana slika “bahatog i primitivnog Dodika”. Zna to Banjaluka, jer joj je dosta petnaest godina vladavine SNSD-a, pa bio on proamerički ili proruski urbani ili seljački. Upoznala je sva njegova lica, koja su joj uništila parkove, posjekla drvorede, zatvorila fabrike, ukrala milione i Banjaluku, izgradnjom svih tih stambenih jednica, po receptu građevinske mafije, pretvorila u veliku spavaonicu kraj Laktaša, gdje su preseljavane firma poput “Glasa” ili “Mljekare”.

Zna i da njihov sugrađanin s bradom ili bez brade nema razloga da bilo šta mijenja, jer njemu je itekako dobro. Dobra poslanička plata, supruga dobro zaposlena u Ministarstvu finansija, na čijem čelu je Zoran Tegeltija, s koji prema “dobro obaviještenim izvorima” on takođe nije u dobrim odnosima…  Dobro krompir rodio na Krčmaricama, a uskoro će i trešnje izbeharati pa će se nove fotografije tvitati. Šta bi to “mladi i perspektivni” čovjek mijenjao. A rejting, koji je stekao kada je ćutanjem i bradom “prkosio” Dodiku ?  Istopio se još prošlog ljeta.  Upravo zato je Igor sa stanovišta opozicije najbolji kandidat za gradonačelnika Banjaluke. Mogli bi da ga pobijede, a da gotovo ništa ne rade. A oni naročito vole da ništa ne rade. Zna to i Dodik. Zna da će objlodanjivanjem njegove kandidature, zauvijek izgubiti Banjaluku. Zna da je svakako izgubio i Banjaluku i sve ostalo. Zna i da je dugo još do lokalnih izbora i da su pred njim teški dani, u kojima nema ko drugi odigrati ulogu Biljane Plavšić, ili “prelaznog rješenja” do Igor Radojičić. Njemu pripada ta uloga. Nikako ne nekome iz opozicije.

Zamislite situaciju (meni je teško zamisliti), da Dodika ujutro uhapsi SIPA. Nema toga u njegovom okruženju ko bi mogao na mjestu “prelaznog rješanja”, bolje ćutati od Radojičića. Ako Dodika ujuto uhapse, to znači da su Tegeltiju uhapsili danas. Željka je tu da se obrati medijima i saopšti da predsjednik nije uhapšen nego je “lišen slobode”. Lukač će čekati naređenja, a naređenja neće stizati. DNS će pregovarati o koliciji sa Savezom za promjene, a Petar Đokić će već biti na službenom putu u Kinšasi.

Dakle, “mladom i perspektivnom” Radojičiću neće biti konkurencije u ulozi Biljane Plavšić. Do izbora. Baš kao i u slučaju Biljane Plavšić, koja je nakon “puča”, vladala još do prvih predsjedničkih izbora. On je dobar sa strancima. Bila je i ona, ali je otišla u prošlost. U zatvor, pa opet u prošlost. Igor je tu u boljoj poziciji. On ima onu njivu na Krčmaricama. Može je slikati do mile volje.

Impuls