Foto: Freepik
Otpad, logički, povećanjem potrošnje i broja stanovnika, samo raste, a ukoliko ne postoje načini prerade ili reciklaže dobrog dijela tog otpada, život postaje više zagađen, priroda uništena, čist vazduh, voda, zemlja nešto što može da postane rijetkost. Šta činiti? Logično bi bilo da je potrebno raditi sve što je moguće, sve što kao pojedinci i društvo možemo. Da li je tako u stvarnosti? Ne baš.
Piše: Milanka Mitrić
Čuvanje prirode i odgovornije upravljanje otpadom, kao i smanjenje nastanka otpada trebalo bi da je jedna od bitnijih stavki u društvu, ali i ekonomiji jedne države. U publikaciji „Bijeli papir cirkularne ekonomije u Bosni i Hercegovini”, objavljenoj 2022. godine, naznačeno je da u BiH postoje pojedini dijelovi zakona i podzakonskih akata u kojima se tretiraju elementi cirkularne ekonomije, najviše u oblasti upravljanja otpadom.
Reciklaža u BiH (prvi dio): Život između zakona, deponija i nemara
Govoreći o pojmu cirkularne ekonomije, šef katedre za Zaštitu životne sredine i redovni profesor na na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci dr Dušica Pešević za „Impuls“ ističe da bi prvi korak ka cirkularnoj ekonomiji u novom zakonodavnom okviru EU bile mjere podrške načelu hijerarhije upravljanja otpadom, a najviše prevenciji nastanka otpada.
– Prevencija nastajanja otpada je najpoželjnija opcija u praksi upravljanja otpada i uključuje mjere koje se preduzimaju prije nego što neki predmet postane otpad. Cilj ovih mjera je uticaj na smanjenje nastanka otpada još u ranoj fazi proizvodnje proizvoda, i to kroz produžavanje životnog vijeka proizvoda, smanjenje opasnih materija u njemu, kao i kroz omogućavanje „lakšeg vraćanja” proizvoda u životni ciklus nakon što on postane otpad. Ključni izazovi odnose se na prelazak s percepcije „otpada kao problema” na „otpad kao resurs” koji treba obnoviti i revalorizovati, kroz recikliranje, ponovnu upotrebu ili neki drugi oblik iskorištavanja. Posebnu pažnju zaslužuju bio-otpad i plastični otpad, kako zbog svog obima, tako i zbog svog značaja, odnosno uticaja na životnu sredinu i klimatske promjene. Efikasnije upravljanje otpadom prvi je korak prema cirkularnoj ekonomiji – u kojem se većina proizvoda i materijala recikliraju ili popravljaju i ponovno koriste.
Cirkularna ekonomija ima za cilj brisanje koncepta otpada, oslanjanje na obnovljive i regenerativne izvore i održavanje materijala, komponenti i sistema u upotrebi na najvišoj vrijednosti što je duže moguće – pojašnjava ona.
Foto: researchgate.net
Ideja o cirkularnoj ekonomiji u BiH je prilično nerazvijena, a prema riječima Peševićeve usvajanjem Zelene agende za Zapadni Balkan 2020. godine, zemlje Zapadnog Balkana prihvatile su Evropski zeleni dogovor (ili njegove ključne elemente).
– Tu su se obavezale za provođenje i poštovanje mjera u pet oblasti, od kojih je jedna i cirkularna ekonomija. Prvi prioritet Zelene agende za Zapadni Balkan jeste „vrijednost materijala očuvana koliko god je to moguće, a nastanak otpada minimiziran”. Kao resursno intenzivna ekonomija, BiH ima potencijal da primjenom modela cirkularne ekonomije ostvari značajne ekonomske koristi. Resurse treba zadržati u privredi što je duže moguće, maksimizirajući njihovu vrijednost i minimizirajući rasipanje. Ovo uključuje dobar dizajn proizvoda, efikasnu upotrebu materijala i energije, dug životni ciklus, dobro dizajnirana cirkularna industrijska postrojenja, nove poslovne modele i, kada proizvod na kraju postane otpad, efektivno recikliranje kako bi se dobile visokokvalitetne sekundarne sirovine. U BiH, kao i većini drugih država u razvoju, većina nastalog otpada završava na deponijama zbog nedostatka finansijskih sredstva, ali i nedostatka stručnog osoblja osposobljenog za unapređenje pojedinih segmenata sistema upravljanja otpadom. Potrebno je izgraditi moderna postrojenja za sortiranje otpada i dobijanje visokokvalitetne monofrakcije iz odvojenog otpada pogodne za reciklažu – navodi Peševićeva.
U čitavoj BiH, uprkos statističkim podacima koji su daleko od dobrih, postoji nekoliko kompanija koje se bave reciklažom, među kojima su „Eko život”, „Eko grad”, „Omorika”, „Prizma komerc” i drugi.
Kompanija „Eko život” iz Tuzle je ovlašteni operater sistema za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom na području FBiH. Iz ove kompanije navode da je njihovo poslovanje usklađeno sa Pravilnikom o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom, kojim su propisani specifični i opšti za reciklažu ambalažnog otpada u toku kalendarske godine.
– Kako se svake godine cilj mijenja, operater je u prethodnoj godini, prema propisanom cilju, trebao zbrinuti/reciklirati 39% ambalažnog otpada od ukupno prijavljenih količina. Količina od 18.057,455 tona predstavlja količinu recikliranog ambalažnog otpada, prema cilju i ukupno pribavljenim količinama bili smo u obavezi reciklirati 17.476,009 tona ambalažnog otpada od ukupno prijavljenih količina. Uz pomoć sakupljačke mreže operater „Eko život“ zbrinuo je više od propisanog cilja te navedenu količinu od 18.057,445 tona otpremljeno je na reciklažu – kazala je za „Impuls“ Edisa Bajramović iz kompanije „Eko život“.
Foto: Freepik
Ona objašnjava da je prema pomenutom pravilniku, operater dužan zbrinuti i reciklirati papir/karton, staklo, plastiku, metal, drvo i ambalažu onečišćenu opasnim materijama.
– „Eko život“ nema direktan kontakt sa manipulacijom ambalažnog otpada, zato prema Pravilniku o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom imamo potpisane Ugovore o vršenju usluga u postupanju ambalažnim otpadom u svih 10 kantona na nivou FBiH sa ukupno 34 servisera, od čega je ugovor potpisan sa 14 privatnih sakupljača i 20 komunalnih preduzeća, sa kojima imamo svakodnevnu komunikaciju i saradnju. Na nivou FBiH, ambalažni otpad koji je prikupljen od strane naših sakupljača i komunalnih preduzeća, adekvatno se preuzima, sortira i određenim procesima priprema za daljnje zbrinjavanje tj. Sortiran i zbrinut otpad se pakuje prema standardima koji su propisana i isti se izvozi na reciklažu. Nažalost u BiH nemao dovoljno reciklažera, te otpad se izvozi van granica BiH na reciklažu. „Eko život“ od 2014. godine zaključno sa 2024. godinom, uz pomoć sakupljača i komunalnih preduzeća zbrinuo je i reciklirao 174.303,585 tona ambalažnog otpada. Naši sakupljači i komunalna preduzeća servisiraju zelene otoke te prikupljeni otpad adekvatno se zbrinjava i isporučuje na reciklažu. Želimo naglasiti da sav prikupljeni otpad neće završiti na deponiji, a sve zarad uspostave i fukcionalnosti sistema koji se primjenjuje – objašnjava Bajramovićeva.
Ova kompanija sprovodi aktivnosti u svim gradovima Federacije BiH, sarađuje sa udruženjima, školama, vrtićima, komunalnim preduzećima, sakupljačima i privrednim subjektima.
– Radimo razne ekološke projekte sa udruženjima, sa kojima radimo duži niz godina, i kako volimo reći dobru praksu ne treba mijenjati te naša saradnja sa udruženjima će se nastaviti i u narednim godinama. Naša saradnja se zasniva na svakodnevnoj komunikaciji, sastancima, obilascima terena. To su najrelevantniji načini da se održi zdrava komunikacija te da u svakom momentu znamo stanje na terenu. Obilazak terena je najefikasniji način poboljšanja i jačanja infrastrukture za upravljanje otpadom. Sakupljači i komunalna preduzeća, koji nam se jave sa projektom i pilot projektima za unapređenje sistema i jačanje infrastrukture, „Eko život“ pruža novčanu podršku kroz donacije za jačanje infrastrukture – kaže ona.
Dodaje da su za 11 godina rada i djelovanja, najviše napora ulagali u informisanje preko različitih oblika komunikacije i medija, te u edukaciju i podizanje svijesti, ali da svijest građana nije na zavidnom nivou.
– Građani jesu svjesni problema nelegalnih deponija, neadekvatnog odlaganja otpada, ali pojedinci ne mogu napraviti promjene koje će biti dugoročne. „Eko život“ nastavlja i dalje da radi na jačanju svijesti građana kroz medijske kampanje, javne promocije, edukacije i projekte, te se nadamo da će u budućnosti trenutni parametar biti na zavidnijem nivou i da će građani shvatiti benefite adekvatnog odlaganja otpada i reciklaže i da naš slogan „Za život u boji prirode“ bude svakodnevica naših građana – pojašnjava Bajramovićeva.
Da bi se postigao određeni cilj, potrebne su mnoge promjene, a jedan od načina jeste edukacija građana, posebno onih najmlađih, sa čime, kako navodi, kreću kroz svaki projekat.
Foto: Daria Trofimova/Unsplash
– U suštini, imate problem ukoliko krenete od postavljanja kontejnera, kanti, zelenih otoka i sl. a najprije niste izvršili edukacije građana kroz javne promocije i javna oglašavanja, bilborde, letke i sl. Pored javnog oglašavanja vrše se edukacije i za najmlađe krenuvši od vrtića, osnovnih i srednjih škola, što se pokazalo kao najbolja praksa. Najveći izazov jeste zakonski okvir koji nije do kraja uređen, gdje građani nisu u obavezi da vrše selektivno odvajanje otpada. Ne možemo reći da kroz dosadašnje iskustvo i praksu nismo zadovoljni odzivom građana da odvajaju otpad, jer kroz naš rad, trud i zalaganje i dizanje javne svijesti napravio se pozitivan pomak te od strane građana, bez obzira na zakonski okvir, nailazimo na pozitivan odziv i njihov lični doprinos – rekla je Bajramovićeva.
Neorganizirano i nepropisno odlaganje otpada ima posljedice većih razmjera ako je bez primjerenog nadzora, ističe ona, i osim uticaja na zdravlje čovjeka i okolinu, kršenje je zakona i propisa. Iako zakoni postoje, u praksi ne postoji dovoljan broj kazni za nelegalno odlaganje otpada.
– Da bi se riješio problem nelegalnog odlaganja otpada, potrebno je sveobuhvatno djelovanje na svim nivoima. To uključuje jačanje zakona i propisa, poboljšanje nadzora i provođenja zakona, edukaciju javnosti o važnosti pravilnog zbrinjavanja otpada, te ulaganje u alternativne metode recikliranja i tretiranja otpada. Ključno je da se zajednice aktivno uključe u rješavanje ovog problema. Građani mogu biti ključni akteri u borbi protiv nelegalnog odlaganja otpada, tako što će prijavljivati slučajeve ilegalnih deponija i podržavati lokalne inicijative za čišćenje i recikliranje. Pored toga, važno je raditi na podizanju svijesti o posljedicama nelegalnog odlaganja otpada. Kampanje informisanja i obrazovanja mogu igrati ključnu ulogu u promjeni ponašanja i stvaranju kulture odgovornog upravljanja otpadom – napominje ona.
Uz sve što rade pojedinci i kolektivi, većina planete nije spoznala važnost sačuvanja prirode, sve je uzeto zdravo za gotovo, kao da će vječno da traje.
– Zemlja je naš izvor života. Ona nas hrani, iz nje crpimo vodu, i ona nam omogućava da dišemo. Neodgovornim ponašanjem prema otpadu ugrožavamo okoliš, i na taj način indirektno ugrožavamo i sebe, a da toga nismo ni svjesni. Od velike je važnosti da se konačno osvijestimo, da počnemo razmišljati na koje načine ublažiti sve veću štetu koju nanosio prirodi oko nas. Prva stvar koja nas može dovesti do promjene je da krenemo od sebe. Da pripazimo na koji način postupamo sa otpadom, ako ne znamo kako, da se potrudimo i naučimo. To je bitno za opstanak sadašnjih i budućih generacija, zato vrijeme je da se probudimo i osvijestimo – upozorava Bajramovićeva.
Kako bi svijet mogao da izgleda za bliskih 50, 100 i više godina, možda možemo da zamislimo ili pretpostavimo, ako uopšte razmišljamo o tome. Kako god izgledao, svako od nas može na mali način da utiče na to. Naše ponašanje prema prirodi i živom svijetu sada, uticaće na budući svijet i ljude, a sve što bude ili ne bude učinjeno sada, promijeniće ga, više uništiti ili duže očuvati. Odgovornost nose pojedinci, svakodnevnim ponašanjem na koje mogu da utiču, velike kompanije i korporacije, koje su stalni zagađivači i najveći istrebljivači, ali najviše oni koji na većem nivou mogu da mijenjaju nešto, oni koji krše sva pravila, prodavači i rovači zemlje i veliki uništivači prirode – donosioci zakona, uredbi i propisa, koji istovremeno ne mare za iste, ni za njihovo sprovođenje. A ni za prirodu, jer ona će uvijek da bude tu, zar ne?