Foto: Unsplash
Psiholog i autor knjige o inteligenciji predlaže kako roditelji mogu pomoći djeci da maksimalno ostvare svoj potencijal.
Roditelji čije je dijete bistro ili nadareno na neki način mogu sanjati o svim vratima koja će im njihove sposobnosti otvoriti u budućnosti.
Ali istina je da mladi koji su nadareni – bilo akademski, kreativno ili u sportu – možda neće uvijek maksimalno iskoristiti svoje talente ili će krenuti u sasvim drugom pravcu nego što su njihovi roditelji očekivali.
Dakle, postoji li nešto što roditelji mogu učiniti da osiguraju da nadareno ili talentovano dijete ne protraći svoj potencijal?
Klinički psiholog dr Ema Svanberg, autorka knjige „Roditeljstvo za ljude“ kaže da, iako se termini „daroviti“ ili „talentovani“ obično koriste u školama da opišu djecu koja su na neki način ispred svojih vršnjaka, ti opisi nikako ne otkrivaju cijelu priču djeteta.
„Ovo nam ne govori o djetetovoj sposobnosti za trud, toleranciji na frustraciju ili održavanju interesovanja kada stvari postanu teške. To su osobine koje mogu podržati dijete u održavanju truda, čak i kada su stvari teške“, objašnjava ona.
I dr Dejvid Brajdan, viši predavač na Kings koledžu u Londonu, čija je knjiga „Pamet: Istorija inteligencije“ upravo objavljena, naglašava da ne bi trebalo da dijelimo svijet na ‘bistri’ djecu i ostalu djecu.
“Ovakva vrsta razmišljanja je nasljeđe krutih ideja o inteligenciji koje su izmišljene u 19. vijeku i bile su povezane sa istorijom nejednakosti. Obično kada dijete nazivamo bistrim ili nadarenim, mislimo da je dobro u onim stvarima koje se cijene u našem obrazovnom sistemu. Ako je vaše dijete dobro u tim stvarima, to je odlično – to je nešto što treba slaviti, a ne brinuti“, ističe on.
Stručnjaci savjetuju da roditelji koji žele da pomognu da se maksimalno iskoristi potencijal njihovog djeteta mogu pokušati na nekoliko načina.
Podsticati njihovu ljubav prema učenju
Svanberg ističe da neka bistra ili talentovana djeca mogu izgubiti ljubav prema učenju u školi jer im je sve previše lako.
„Kada su stvari previše lake, postaju dosadne – teško je vidjeti smisao“, objašnjava ona. „Važno je da svi – i djeca i odrasli – osjećaju svrhu u onome što rade, uključujući i učenje.“
Problem može biti u tome što u kasnijoj fazi, kada djeca možda zaista moraju da se potrude nemaju iskustvo da se potrude kada je teško.
„Ovo može biti zaista izazovno, iznenadno suočavanje sa osjećajem neadekvatnosti koji zapravo dolazi od nedostatka iskustva može biti privlačnije izbjegavati učenje još više“, objašnjava Svanberg.
Ona kaže da odrasli često nenamjerno pogoršavaju problem fokusirajući pohvale na rezultate i govoreći stvari poput „tako si pametan/na“ ili „najbolji/najbolji/na u razredu“.
„Kada se fokusiramo na ishode, a ne na proces i trud, djeca mogu da nauče da je njihov uspjeh povezan sa uspjehom bez napora, sa lakim stvarima. Tako da se borba može osjećati kao neuspjeh.“
Da bi se to izbjeglo, ona kaže da može pomoći djeci da roditelji od malih nogu primjete i navedu trud, a ne ishod, tako da kažu stvari poput „Vidio sam koliko dugo si izdržao u tome“ ili „Zaista si se probijao“.
Razviti dobre navike učenja
Iako efikasne navike učenja nisu toliko važne za malu djecu, kako rastu i zaista treba da počnu da se trude, zaista će morati da razviju dobre navike učenja.
Brajdan kaže da sposobnost rada na redovan i organizovan način može igrati ključnu ulogu u maksimalnom ostvarivanju djetetovog potencijala.
„To ne znači posvetiti život domaćim zadacima, već razviti naviku odvajanja vremena za koncentraciju na posao koji treba da urade i razumijevanje zadataka koji su im postavljeni. To je nešto što djeca uče kod kuće. Da li postoji redovno vrijeme kada će im odrasla osoba reći da urade domaći? Da li mogu da urade taj posao bez ometanja? Da li postoji neko sa kim mogu da razgovaraju o svom radu ako nisu sigurni kako da mu pristupe? Na univerzitetu gdje radim, studenti koji najbolje rade nisu nužno ‘najpametniji’ ili najprirodnije nadareni. To su oni koji su istinski zainteresovani za svoje predmete i koji imaju dobre navike učenja“, dodaje on.
Podsticanje njihove radoznalosti
Jedna od glavnih stvari koja može pomoći djeci da maksimalno iskoriste svoje darove jeste podsticanje njihove radoznalosti, kaže Brajdan.
„Interesovanje za svijet i želja da saznaju više o njemu je nešto što se zaista može podsticati kod kuće“, objašnjava on.
„Podstičite svoje dijete da sazna više o onome što ga zanima. Ne moraju da vole sve predmete koje rade u školi, ali pravi ogromnu razliku ako su zaista zainteresovani za neke od njih.“
Naterajte ih da isprobaju stvari u kojima nisu toliko dobri
Ako bistro dijete radi sa pola snage, to može biti kontraintuitivno, ali korisno je natjerati ga da isproba nešto u čemu se ne ističe. „Može pomoći namjerno uvođenje stvari u kojima nisu prirodno dobri, kako bi uvježbali suočavanje sa poteškoćama u situacijama gdje ulog nije veliki“, objašnjava Svanberg.
Zapamtite da je dom jednako važan kao i škola
Brajdan kaže da ako ste zabrinuti zbog toga da li škola u koju vaše dijete ide pomaže ili ometa njegove talente, imajte na umu da je to važno koliko i porodica i porijeklo vašeg djeteta.
Mnogo istraživanja ističe važnost porodice za akademski uspjeh djece – studija Univerziteta u Jorku iz 2022. godine, na primjer, otkrila je da porodična pozadina sedmogodišnje djece čini oko pola razlike u ocjenama na završnim školskim ispitima, a do 16. godine ova razlika se skoro učetvorostručuje, pri čemu djeca iz porodica nižeg socioekonomskog statusa završavaju dva razreda niže od djece iz boljestojećih porodica.
„Akademski uspjeh djece zavisi koliko od njihove porodice i onoga što se dešava kod kuće, toliko i od onoga što se dešava u školi“, objašnjava Brajdan.
Promijenite sopstveni način razmišljanja
Svanberg tvrdi da je pitanje da li roditelji razmišljaju o „protraćenom“ potencijalu djeteta, ističući da kao da imamo ograničen resurs potencijala koji moramo iskoristiti do određenog datuma ili će nestati.
„Djeca nisu ograničeni resursi koje treba optimizovati, a mlada osoba koja krene drugačijim putem od onog na koji je ukazivalo njihovo djetinjstvo nije ništa izgubila – jednostavno je postala ono što je postala, oblikovana interesovanjima, okolnostima i izborima kao i svi mi. Podržavanje naše djece da postanu ljudi kakvi žele da budu, neopterećeni težinom naših očekivanja, može biti ogroman dar za njih“.