Foto: Impuls
Bez izuzetka simbolizuje svjetlost i snagu kod svih naroda koji su ikada došli u kontakt s ovom biljkom. Proboden novim vretenom služi za zaštitu novorođenčeta i kuće.
Suncokret, latinski Helianthus annuus, spada u biljke koje su značajno izmijenile ratarstvo. Jednogodišnja je zeljasta biljka, najveća u porodica glavočika. Ime Helianthus potiče od grčkih riječi helios – sunce i anthos – cvijet.
Korijen, čupav i vlaknast, prodire do tri metra u zemlju. Zbog ovakvog korijenskog sistema i sposobnosti da upija vodu i štetne materije, ova biljka se često koristi za isušivanje močvare i čišćenje zagađenog zemljišta od otpadnih voda, olova pa čak i radioaktivnih materija. Stabljika je šuplja, visoka od 50 do 250 centimetara, a najviši suncokret imao je stabljiku visoku deset metara i odgajio ga je Aleks Babič iz mjesta Fort Vejn u SAD, 2025. godine.
Višestruko koristan
Listovi su krupni, obično pokriveni dlakama, a cvijet je svojevrsna specifičnost. Osnova glavice se sastoji od više malih cvjetova, a žute latice, koje oduševljavaju slikare, zapravo su listovi koji štite te male cvjetove. Suncokret se koristi prvenstveno za proizvodnju jestivog ulja, koje služi za kuhanje, pečenje i prženje, izradu margarina i vještačkog sala ili za konzerviranje ribe, voća i povrća. Sjemenke se isprže pa ih ljudi jedu kao “grickalicu” ili dodatak zdravoj ishrani, jer su izuzetno bogate hranljivim materijama.
Foto: Jelena Jevđenić/ Impuls
Iste sjemenke, samo bez soli, služe za prihranu ptica stanarica preko zime. Suncokret je stigao u Evropu iz Amerike u XVI vijeku da bi već u XVII postao ratarska kultura. Starosjedioci sjeverne Amerike, Meksika i Perua gajili su ovu biljku još prije 3.000 godina i koristili je isto kao što je velik dio čovječanstva koristi i danas.
Najpoznatije vjerovanje o suncokretu, rašireno svuda gdje se ova biljka gaji, jeste ono da se cvijet okreće za suncem. O ovome je pisao još hortikulturista Džon Džerard 1597. godine, gajeći suncokret u svom čuvenom vrtu. Džerard je ustanovio da se cvijet okreće prema istoku, ali, svejedno, vjerovanje da “prati sunce” je opstalo do danas i iz njega nastaju sva ostala vjerovanja o ovoj biljci.
Zaštita za novorođenče i cijelu kuću
Sjevernoamerički starosjedioci smatrali su suncokret simbolom žetve, plodnosti i izobilja, vjerujući da ogrlice od nanizanog sjemena ove biljke štite od velikih boginja. Kod Asteka i Maja simbolizuje svjetlost i plodnost pa su sveštenice boga sunca nosile krune od suncokreta dok su njegove latice služile za pripremu čaja.
U kineskoj tradiciji, simbolizuje mudrost, sreću i snagu, a u evropskim zemljama – nepokolebljivu odanost bračnom drugu ili ljubavnom partner, prijateljima i porodici. U regionu, on predstavlja vjernost, donosi radost, a njegova žuta boja unosi novu snagu u domaćinstvo i rastjeruje tugu. Djevojke bacaju tri sjemenke suncokreta unazad preko ramena, da bi sanjale “suđenika”, što znači budućeg muža.
Foto: Impuls
Glavica suncokreta probodena vretenom – novim, na koje se još nije namotavala pređa, to je veoma važno – služila je nekadašnjim poljoprivrednicima kao zaštita za novorođenče i cijelu kuću.
O omiljenosti ove biljke svjedoče i njena narodna imena, suncogled, sunčogled, podunac, đirasol, tornizol. Dva posljednja naziva preuzeta su iz romanskih jezika, đirasol iz italijanskog, tornizol iz francuskog, a oba znače isto: ići za suncem.
Zbog ljepote suncokret je postao inspiracija mnogim slikarima, slikali su ga Vinsent van Gog, Pol Gogen, Klod Mone i drugi, bio je tema pjesnicima, naročito kao slika čežnje za svjetlošću i slobodom, ime za muzičke grupe i dječje vrtiće u gradovima i selima.
Gordana Perunović Fijat/ Agroklub.ba