Impuls blog: Bosanskohercegovačka ljevica u raljama života

Ključne vrijednosti “Jahorinske deklaracije” jesu sadržane u vrijednosti njenog neospornog teoretskog bitka, onog deklarativno-akademskog koji je preduslov za pokretanje u pravcu bilo kojeg ideološkog djelovanja, ali isti završava pred logičnim zidom težine pitanja o mogućem izvršiocu ukupnih radova.

Piše: BEHZAD ČIRKIN 

Treći bi po prirodi svoga pravnoga kontinuiteta trebali biti najjači i najrasprostranjeniji, ali i tu je nepregledno brdo sopstvenog jada koji govori o učahurenju u uske okvire realnog dometa aktuelnog rukovodstva bez realne perspektive razvoja u pravcu nedovoljno poznatog. Žalosno je da baš ti imaju kakvu-takvu infrastrukturu u Republici Srpskoj, a kada se prelista web-strana aktivnosti njihovih lokalnih organizacija nigdje nema nijedne adrese sa haman pola države Bosne i Hercegovine, tj. njenoga manjega entiteta. U tom dijelu jedinstvene i nedjeljive, potencijalno građanske države Bosne i Hercegovine kao da je zamro svaki oblik bosanskohercegovačkog lijevog političkog građanskog aktivizma.

Ono što posebno žalosti u čitavoj ovoj priči jeste činjenica o neospornoj vrijednosti “Jahorinske deklaracije” kojom se, uz supotpisnike i od strane vrijednih akademskih lica, izjavljuje zajednički nastup bosanskohercegovačkog lijevog građanskog bloka kako bi se sa scene makle retrogradne nacionalističke političke snage koje profitiraju na nesreći građana Bosne i Hercegovine.

Divno kazano, ali sa žalosnim realnim dometom od nekoliko kantona FBiH!

U smislu date tvrdnje je indikativna i jedna izjava data od strane uvaženog akademika Esada Durakovića koji o ovim aktivnostima u javnosti govori dobronamjerno afirmativno, ali u završnici jednoga nedavnoga intervjua kaže:

“Nisam siguran koliko je to moguće u RS-u i koliko je sa HDZ-om moguće postići to, jer je jako važno da nužnost za promjenama prepoznaju i Hrvati i Srbi i Bošnjaci. Samo zajedno ta tri naroda mogu sačuvati BiH i samo zajedno možemo pomoći jedni drugima da nam svima bude bolje.”

Akademik Duraković svakako ne zagovara ulazak desničarskog HDZ-a u probosanski građansko-ljevičarski blok, ali se, možda i nesvjesno, na nezgrapan način osvrnuo na težinu aktuelnog političkog pečata HDZ BiH kojim je definisan prostor u Washingtonu amputirane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. HDZ taj prostor čuva kao “zjenicu oka svoga” i to “za sve bosanskohercegovačke Hrvate”, čak i one koji su protjerani sa prostora Republike Srpske sa čijim rukovodstvom kuju planove o trećem entitetu.

U tom čistom hrvatskom prostoru nema mjesta građanskom, pogotovo ne onom što se deklariše bosanskohercegovačkim. Vratiti tom prostoru povjerenje u vrijednosti građanskog, pogotovo ljevičarskog, znači temeljan rad uz neophodne valjane pripreme i mudru stratešku isplaniranost.

Ključne vrijednosti “Jahorinske deklaracije” jesu sadržane u vrijednosti njenog neospornog teoretskog bitka, onog deklarativno-akademskog koji je preduslov za pokretanje u pravcu bilo kojeg ideološkog djelovanja, ali isti završava pred logičnim zidom težine pitanja o mogućem izvršiocu ukupnih radova.

Činjenica jeste da je bosanskohercegovačka ljevica, nakon debakla na izborima 2014. godine, prošle izborne godine doživjela dodatno srozavanje na prostoru Republike Srpske, čak do upitne mjere njenog mogućeg oporavka.

Osnovnu razvojnu i izbornu bazu u manjem bosanskohercegovačkom entitetu bosanskohercegovačka ljevica je imala uglavnom u povratnicima koje je svojim nezgrapnim kadrovsko-programskim propustima ispustila iz sopstvene kontrole, što su znatno iskoristili nacionalni politički zagovarači površnih sarajevskih dušebrižnika “konstitutivnih manjina” na prostoru Republike Srpske.

Žalosna činjenica je da je bosanskohercegovačka ljevica i sama uhvaćena u zamku tvrdih dejtonskih ratnih razgraničenja i da se nije silnije uhvatila u koštac sa aktivnostima koji zadiru u osnovna životna pitanja svih građana manjega bosanskohercegovačkog entiteta, što je ključno u sopstvenoj ideološkoj praksi, pogotovo kroz aspekt potencijala građana većinskoga naciona u ovom dijelu zajedničke nam države.

Pitanje rapidnog socijalnog raslojavanja kroz sve imenitelje ukupne socijalne slike Republike Srpske se izuzetno jasno odražava kroz manjinu ekstremno bogatih i na etnokratsku politiku naslonjenih tajkuna, sa jedne strane, dok su sa drugoj strani većina do sopstvenih kostiju osiromašeni građani, oni isti koji i u korist svoje štete biraju vlast “svetinje od Republike” koja ih svojom svetošću čuva od svih neprijatelja iz okruženja. Iz godine u godinu glasaju za iste i iz godine u godinu tonu sve dublje i dublje u kolektivni očaj u kojem je skoro sve ofarbano bojama daltonističkih vizija republikanskih vlastodržaca.

U tom stanju se ogleda i impotencija samoproklamovane bosanskohercegovačke ljevice. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine ona je prisutna samo deklarativno, u onoj mjeri u kojoj je dovoljno podići patriotske osjećaje svojih primarnih federalnih interesa, borbe za tamošnje pozicije u vlasti, a njena ogoljena infrastruktura na prostoru Republike Srpske joj služi samo kao simboličan javni pokazatelj sopstvenog volumena bosanskohercegovačkog patriotizma iza kojeg se programski neprincipijelno pregovara i interesno dogovara i sa urušiteljima države Bosne i Hercegovine, što je i osnovni uzrok alarmantnog pada ljevice nakon uspjeha na izborima 2010. godine. Rezultat takvog odnosa jeste sadašnje jadno stanje bosanskohercegovačke ljevice u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Na izborima 2010. godine svi lideri bosanskohercegovačke ljevice okupljeni “Jahorinskom deklaracijom” bili su u istom skupu, pod jednom političkom kapom i sa jednom političkom adresom, a sada iskazuju javnu ambiciju da sa tri kape i tri adrese, poput raštimanog klavira, sviraju muziku ljevice po cijeloj Bosni i Hercegovini.

Bez čvrstog strateškog opredjeljenja pristupa cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine, bez požrtvovane gradnje programski jasno usmjerene ljevičarske infrastrukture po cijeloj Bosni i Hercegovini, bez konačnog ujedinjenja bosanskohercegovačke ljevice svi definisani ciljevi “Jahorinske deklaracije” imaju izbornog dometa u svega nekoliko kantona FBiH, čime su još jednom zaobiđeni interesi, potrebe i opstanak kako građana tako i države Bosne i Hercegovine.

Kaže jedna poslovna mudrost kako je dobra organizacija posla pola obavljena posla, a dobra organizacija posla se uvijek nalazi pod jednom kapom sa zajedničkom adresom. Postavlja se pitanje ozbiljnosti namjera potencijalnih izvođača radova “Jahorinske deklaracije” ukoliko se ne desi njihovo ujedinjenje na kazanim osnovama. Krunsko pitanje jeste da li je sve ovo još samo jedan poligon pokazne moći sopstvenih sujeta i ličnih ambicija rukovodećih ljudi aktuelne scene bosanskohercegovačke ljevice?!

“Ko neće brata za brata, taj će tuđina za gospodara.”