Foto: Xi Pan
To što ćutim
Ne znači da sam ljuta
Prosto;
Nemam više šta da ti kažem.
Stavila sam tačku
Na početku samog puta
Jer ako ti možeš
Ja ne mogu nikoga da lažem.
Vidim ja taj pogled
I čujem taj uzdah
I iza banalnih priča
Prepoznajem želju.
Ne želim da nagađam
Želim da znam
Na koga misliš
Kad legneš u postelju.
Zato ćuti.
Ne želim da slušam
Taj uvježbani govor
I lažni sjaj u oku.
Iako ćutim
Stalno mi se vraćaś
Kao dobrom starom poroku.
Ja sam dobro;
Prilično sam srećna.
Ne mislim na tebe
Iako sama šetam gradom.
Ne dam da mi iko sruši
Teško stečeni mir.
Zato ćuti.
I ne gledaj me kradom.
2017. Amaryllis
Foto: Ryan Brooklyn/Unsplash
Pismo djedu
Piše: Jelena Blesić
Iako si rođen četvrtog aprila (bar su te tad upisali u matične knjige) tvoj rođendan smo uvijek obilježavali na Lazarevu subotu. I to je bio tvoj pravi „pokretni“ rođendan, jer je tada 1937. bila Lazareva subota. Da si danas živ, imao bi 88 godina. Otišao si 19.10. prije skoro 12 godina. Na dan „nevjernog“ apostola Tome. Nije ni čudo jer si bio pravo otjelotvorenje „nevjernog Tome“. Skeptičan do bola. Dugo si se borio s leukemijom. Kao da ti sljepilo jednog oka i brojne operacije istog nisu bile dovoljne. Svaka godina borbe te je crpila...
