Mural Ratku Mladiću u Banjaluci/Foto: Dejan Rakita/PIXSELL
Od ulica do tribina, preko radijskih i televizijskih emisija, sve do parlamenta veličaju se ratni zločinci u BiH. Revizionizam i negacija zločina postaju dio svakodnevice, uprkos kaznama koje propisuje član 145a Krivičnog zakona po kojem su do sada osuđeni samo Samir Nukić i Vojin Pavlović
Piše: Ljupko Mišeljić
U julu 2021. godine Valentin Inzko, tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, nametnuo je izmjene Krivičnog zakonika. Negiranje genocida i veličanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, javno odobravanje, poricanje, umanjenje i pokušaj opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti ili drugog ratnog zločina postalo je kažnjivo zatvorom...
Izjava Dragana Čovića da je Bosna i Hercegovina nalik maslini „sa tri ključne grane“ koju je svako zalijevao, posebno „lažni eksperti“, zvuči naizgled slikovito, čak benigno. Ali iza te metafore krije se duboko ukorijenjena politička filozofija koja već tri decenije Bosnu i Hercegovinu drži u mjestu: uvjerenje da država pripada narodima, a ne građanima; da njome upravljaju etničke elite, a ne institucije; da politička vrijednost dolazi iz pripadnosti, a ne iz odgovornosti.
Piše: Dino Mustafić
Problem s tom maslinom nije što je neko pogrešno zalijeva. Problem je što se uporno odbija prihvatiti da Bosna i Hercegovina nije hortikulturna plantaža podijeljena u...
Foto: Naslovnica slikovnice "Naš dedo Alija"/Žurnal
Ne treba da iznenađuje reakcija kantonalne ministrice Naide Hota - Muminović. Ona samo poštuje mit uspostavljen kroz knjige, okrugle stolove, naučne skupove, likovna i muzička djela o mudrom, voljenom i vještom političaru i komandantu. "Ko drukčije kaže - kleveće i laže", uvjerena je ministrica pa zbog toga tako hitro i pravdoljubivo reaguje na navodnu kritiku "voljenog prvaka".
Piše: Selvedin Avdić
Ministrica obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo Naida Hota - Muminović jako se uznemirila kada je na društvenim mrežama pročitala da je izvjesna nastavnica Bosanskog jezika i književnosti rekla učeniku da ne spominje Aliju Izetbegovića - "jer...
Foto: ATV
Siniša Karan, kandidat donedavnog predsjednika Dodika, ima prednost manju od devet hiljada glasova. Nije prebrojano još oko 20 hiljada glasova, očekuje se ponavljanje izbora u više velikih sredina, CIK još nije proglasio konačne rezultate, ali Dodik, Orbán i SNSD jesu.
Piše: Ljupko Mišeljić
Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske održani u nedjelju, 23. novembra zasad nisu dali pobjednika, iako je stranka donedavnog predsjednika Milorada Dodika, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) praktično proglasila pobjedu svog kandidata Siniše Karana.
Izbori su raspisani nakon što je Dodiku oduzet mandat jer je pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije u tijelima...
Foto: Unsplash
Britanski novinar i autor Ian Dunt objavio je pažnje vrijedan analitički tekst na svom blogu, u kojem se osvrnuo na pobjede Roba Jettena i Zohrana Mamdanija i o poukama koje se mogu izvući. Ovdje ga prenosimo u nešto skraćenom obliku.
Ispod površinskog sloja medijskog izvještavanja krije se skup neizrečenih pravila. Jedno od tih pravila jest da izborna pobjeda populističke desnice dokazuje da imaju intuitivno razumijevanje instinkta birača, kojem se liberali moraju ponizno prilagoditi. Izborna pobjeda progresivaca, s druge strane, neobična je aberacija koja će se neizbježno preokrenuti, vjerojatno zbog oholosti i naivnosti onih koji su upravo pobijedili. Pobjede na ljevici...
Foto: Ringier
Više od 20 godina traje politička borba opozicije u RS za vlašću, koja se u nekoliko navrata raspadala zbog ličnih interesa. Izuzimajući trenutno stanje, pitanje je ko bi i šta dobio dolaskom ovakve opozicije na vlast.
Piše: Dragan Maksimović
Opozicija u Republici Srpskoj imala je nekoliko pokušaja ukrupnjavanja kako bi sa političke scene skinuli SNSD i njegove koalicione partnere. Prvi takav pokušaj desio se 2014. godine, formiranjem Saveza za promjene u koji je bilo uključeno tuce partija i nevladinih organizacija. Samo sa jednim ciljem – da se sruši Milorad Dodik i SNSD.
Međutim, zbog nemogućnosti postizanja dogovora oko toga ko će...
Foto: Ringier
Kažu da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje i da su predstavnici građana ogledalo naroda koji ih bira. Ako je tako onda je srpski narod u mnogo većem problemu od milionskih gubitaka, presuda, Vijadukta, čak i uništavanja prirode. Jer ako je tako onda nam to oni ne rade već to radimo sami sebi.
Piše: Vladimir Kovačević
O Narodnoj skupštini Republike Srpske ne treba i ne vrijedi više napisati ni jednu riječ. Najpametniji potez na nivou nacionalnog plana bio bi, prvo, da se zabrane prenosi skupštinskih zasjedanja. Za početak. Gledanje skupštine i slušanje neartikulisanih obraćanja polupismenih pojedinaca koji su se dočepali...
Foto: Ringier
Unatoč padu Milorada Dodika i kapitulaciji Narodne skupštine Republike Srpske, izvjesno i nakon Dodika slijedi nastavak njegove politike. RS se priprema za izvanredne izbore i mogući referendum bez presedana, pa je u BiH otvorena nova institucionalna kriza.
Piše: Eldin Hadžović
Nakon gotovo tri desetljeća dominacije na političkoj sceni Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, politička era Milorada Dodika okončana je nizom događaja koji su od sudske presude prerasli u potpunu institucionalnu krizu. Podsjetimo, sve je počelo u februaru ove godine, kada je Sud Bosne i Hercegovine u prvostupanjskoj presudi osudio Dodika na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu...
Foto: EPA
Sada je jasno da ruska vojska nije u stanju da obavi posao u Ukrajini, kao i da Tramp ne može da natjera Zelenskog na predaju sve dok evropska finansijska podrška njegovoj vladi ostaje čvrsta. Svidjelo se to ruskim liderima ili ne, oni više nemaju put do pobjede
Piše: Carl Bildt
Ishod ruskog rata protiv Ukrajine važan je ne samo za budućnost tih zemalja, već i za budućnost cijele Evrope. Osnovni uzrok ovog sukoba leži u opsesiji ruskog predsjednika Vladimira Putina da povrati status svoje zemlje kao imperijalne sile. Stara Rusija bila je visoko centralizovano carstvo - ono što je Lenjin...
Tamo gdje je srednja klasa mnogobrojna, najrjeđe dolazi do pobuna i razdora u državi.
U svakoj državi postoje tri njena dijela: jedni vrlo bogati, drugi vrlo siromašni i treći na sredini između ovih. Pošto smo se složili da je najbolje držati se umjerenosti i sredine, jasno je da je najbolje imati srednje imanje, jer se onda čovjek najlakše može potčiniti zapovijestima razuma.
Naprotiv, teško je slijediti glas razuma ako je čovjek odviše lijep ili odveć moćan ili vrlo plemenit ili veoma bogat, ili ako je, nasuprot tome, pretjerano siromašan, pretjerano slab ili bez ikakvih počasti. Prvi postaju nasilnici i zločinci velikih...
