Foto: EPA
Crna Gora je još jedna od država regiona kojoj je uplaćena prva tranša u iznosu od 26,8 miliona eura iz Plana rasta za zapadni Balkan.
Ministarica evropskih poslova Crne Gore Maida Gorčević pojasnila je da se radi o sredstvima predfinansiranja, od kojih će 14,3 miliona eura biti usmjereno na realizaciju infrastrukturnih projekata u oblasti energetike, dok je ostatak namijenjen za provođenje prioriteta iz Reformske agende do kraja 2027. godine.
Krajem marta, Sjeverna Makedonija i Albanija bile su prve zemlje zapadnog Balkana, kojima je odobrena isplata 52,4, odnosno 64,5 miliona eura. Srbija očekuje 101,8, a Kosovo 56,6 miliona eura, dok BiH ostaje jedina država u regiji koja nema odobrenu reformsku agendu, pa tako ne ispunjava uvjete za dobijanje prvih 70, od ukupno milijardu i 85 miliona eura, predviđenih za našu zemlju.
– Evropska unija je uvođenjem Plana rasta napravila snažan i pozitivan iskorak – pristup zapadnom Balkanu je konkretiziran na način koji omogućava da napredak na evropskom putu osjete i sami građani, ne samo kroz apstraktne političke izjave, već kroz direktne ekonomske koristi. To je nova paradigma odnosa EU prema regionu, kakvu dugo nismo vidjeli. Međutim, BiH je još jednom pokazala da ne zna, ili ne želi iskoristiti takve prilike – kaže politolog i analitičar Haris Ćutahija.
Dodaje da činjenica da smo jedina zemlja u regiji koja nije dobila ni euro iz Plana rasta ne predstavlja samo administrativni neuspjeh, već i duboko političko i moralno pitanje.
– Pokazuje do koje mjere političke elite u BiH ne poštuju građane koje bi trebale predstavljati, niti im je iskreno stalo do budućnosti ove zemlje. Najveću odgovornost za ovu situaciju snosi Milorad Dodik i njegov SNSD. Kroz kontinuirane opstrukcije, od blokiranja imenovanja sudija Ustavnog suda do blokade Reformske agende, ovaj politički akter drži cijelu državu kao taoca, sve s ciljem ostvarivanja nerealne i štetne političke agende. Građani BiH moraju shvatiti razmjere štete koju proizvode neodgovorni politički akteri, ne samo kroz retoriku, već kroz konkretne ekonomske posljedice koje direktno pogađaju njihove živote – ističe Ćutahija.