Foto: Nalovna knjige u izdanju kuće Fraktura
U autobiografiji Mira Furlan „Voli me više od svega na svijetu“ na više od šest stotina stranica glumica ispisuje svoj život između Jugoslavije, Amerike, pozornice, filma, progona i ljubavi. U Hrvatskoj je knjigu objavila izdavačka kuća Fraktura, u Srbiji Booka, a u obje sredine, kao i u cijeloj regiji, doživjela je veliku čitanost i snažne reakcije. U ovom tekstu knjiga se čita kao svjedočanstvo o ženi koja odbija da bude žrtva i kao priča o tome koliko daleko možemo otići kada nas vodi ljubav.
Piše: Kristina Ljevak Bajramović
Život glumice Mire Furlan mogao je...
Promocija zbirke pjesama Driblanje živaca autora Anesa Oručevića održat će se u OKC Abrašević osmog decembra s početkom u 18:34 sati.
Grebanje života krvavim hazarderskim prstima
‘Kada se u savremenoj poeziji pojave odjeci nekadašnjih simbolističkih i ekspresionističkih tendencija, veoma je važno posvetiti pažnju takvim pesnicima jer je njihova duša za celu dužinu ljubavi i bola prostranija od ostalih, „običnih” ljudi. Zato je zaranjanje u zbirku poezije Driblanje živaca Anesa Oručevića pravo raskošno porinuće u sudbinski nedohvatnu ravnotežu sreće i patnje, prihvaćenosti i odbačenosti umetnika koji, rođen između burne reke i kamenom popločanih mostarskih sokaka, najbolje zna koliko je nade i poleta...
Iz istog razloga, nikada nemojte bacati kruh, a uočite li ga na ulici, da se ne bi gazio, podignite ga i stavite na najbližu ogradu, jer ne postoje samo pustinje u kojima ljudi umiru bez vode, nego i ćumezi, gdje umiru bez kruha. Možda će taj kruh uočiti neko gladan, pa će ga biti manje sramota uzeti ga odatle nego sa zemlje.
Foto: Edvin Kalić
Književnost o egzilu nikada nije samo priča o odlasku. Ona je uvijek i priča o tome ko smo bili prije nego što smo otišli i šta od tog bića uspijemo sačuvati kada nam se život preseli u aerodrome, ambasade, privremene adrese i jezike koji nisu naši. Dubravka Ugrešić podsjeća da je pisac u egzilu dvostruko izmješten, iz zemlje i iz vlastitog jezika. Brodsky egzil naziva školom poniznosti. Cioran ga vidi kao školu intoksikacije. U praksi, to je često mješavina i jednog i drugog.
Piše: Kristina Ljevak Bajramović
Egzil je stalno testiranje vrijednosti, uporedni život između dva sistema, dva pogleda...
Kad je 1818. u Londonu objavljen roman Frankenstein, ili moderni Prometej, književni kritičar uglednoga časopisa The Edinburgh Magazine u ožujku ga je iste godine predstavio kao priču koja je po neobuzdanosti imaginacije nadmašila sve prijašnje priče. Ipak, naglašava kritičar, slično većini pripovijesti koje nastaju u to doba, Frankenstein zadržava dojam realističnosti, te je snažno povezan s najznačajnijim projektima i strastima svoga vremena.
Piše: Tatjana Jukić
Pretjerivanja, mračnost, fascinantnu strastvenost i bezbožništvo romana kritičar tako pravda povijesnim događajima svoga doba, koji su, kaže, »tako čudesni i golemi«, obilježeni tako »brzim i raznolikim mijenama«, da bi svojom ekscentričnošću od sebe odbili i samoga...
Foto: FB stranica Miljenko Jergović
Miljenko Jergović već decenijama zauzima posebno mjesto u našoj književnosti, ne samo kao romanopisac i hroničar Sarajeva nego i kao esejista koji neumorno piše o drugim piscima, umjetnicima, gradovima, filmovima i ljudima na rubu naše pažnje. Njegova biografija odavno je opštepoznata, kao i duga lista nagrada i prijevoda. Ono što je danas zanimljivije od biografskih podataka jeste pitanje šta njegovi tekstovi rade s našim sjećanjem i kako je, kroz romane i eseje, rekonstruisao jedan svijet koji je otišao, ali u književnosti uporno odbija nestati.
Piše: Kristina Ljevak Bajramović
Ovaj tekst ne pokušava obuhvatiti sve što je Jergović...
... Svijet je surov, ljudi isto tako. Svi su pod svojim krovom podjednako sebeljubivi. Crkva tu nije postigla gotovo ništa. Nije uspjela da ukroti u čovjeku životinju.
Ilustracija/Janetandrita via reddit.com
Ljudi gledaju, ljudi osjećaju gnjilež i tjeskobu u sebi i oko sebe, ljudi mrze, razmišljaju, traže zraka, izbacuju parole, slijevaju se u pokrete, dižu zastave, stvaraju programe, ginu za programe i prodaju programe.
Od bolova u praznim crijevima, zbog ispalih lakata i bosih nogu, zbog gladnih pogleda svoje žute prozeble djece i besposlenih iznurujućih lutanja, iz životne prenajedenosti, zbog otkrivenih poslovnih afera i špijunaža, zbog »onih« neizlječivih bolesti, iz neostvarenih ljubavi, iz nesrećnih ljubavi, zbog nesrećnih brakova, zbog negativnih ocjena u razredima, iz očaja nad kilavošću svojih života, nad ruševinama svojih životnih planova – samoubice: otpušteni radnici, trgovački...
Kad sam se rodio, u kući niko nije bio sretniji od moje babe. Jedva je iščekala da malo ojačam i da me odnese popu. Prema onim običajima, trebalo je da me pop krsti i upiše mi ime u knjigu rođenih.
