Foto: Impuls
Prvo, ljepota koju on vidi je dostupna i drugim ljudima, pa tako i meni.
Imam prijatelja koji je umjetnik, koji ponekad ima stav s kojim se baš i ne slažem.
Uzeće cvijet i reći: “Vidi kako je lijep!“, i ja ću se složiti.
Onda on kaže: “Vidiš, ja kao umjetnik mogu vidjeti kako je lijep, ali ti kao naučnik to sve rastaviš i to postane dosadna stvar.“
Mislim da je on pomalo blesav.
Prvo, ljepota koju on vidi je dostupna i drugim ljudima, pa tako i meni. Iako možda nisam estetski sofisticiran kao on, i ja mogu cijeniti ljepotu cvijeta. U isto vrijeme, vidim puno više od cvijeta nego što on vidi.
Mogu zamisliti stanice u njemu, složene interakcije unutar cvijeta, koje su isto tako lijepe. Hoću reći, nije samo lijep na skali od centimetra, postoji ljepota i na nižim razinama. Unutrašnja struktura i procesi, činjenica da su boje i cvijeće evoluirali kako bi privukli kukce da ih opraše je zanimljiva. To znači da kukci mogu vidjeti boje.
To postavlja pitanje: Postoji li ovaj estetski osjećaj i u nižim oblicima? Što čini nešto lijepim? Svakakva zanimljiva pitanja s kojima nauka, znanje, samo dodaje na to uzbuđenje, na tu misteriju, oduševljenje cvijetom.
Samo dodaje. Ne mogu shvatiti kako oduzima.
Richard Feynman