Foto: Unsplash
Nedavna odluka Marka Zuckerberga da ukloni provjere činjenica s Metinih platformi – uključujući Facebook, Instagram i Threads – izazvala je burnu raspravu. Kritičari tvrde da bi to moglo potkopati napore u borbi protiv dezinformacija i održati vjerodostojnost na platformama društvenih medija.
Ipak, iako je velika pozornost usmjerena na ovaj potez, nazire se daleko dublji izazov. Uspon vještačke inteligencije (AI) koja obrađuje i stvara jezik sličan ljudskom, kao i tehnologije koja ima za cilj čitati ljudski mozak, ima potencijal preoblikovati ne samo online diskurs, već i naše temeljno razumijevanje istine i komunikacije.
Factcheckeri već dugo igraju važnu ulogu u suzbijanju dezinformacija na raznim platformama, posebno o temama poput politike, javnog zdravlja i klimatskih promjena. Provjerom tvrdnji i pružanjem konteksta pomogli su platformama da zadrže određeni stepen odgovornosti.
Dakle, Metin potez da ih zamijeni bilješkama koje pokreće zajednica, sličan pristupu Elona Muska na X-u (bivši Twitter), razumljivo je izazvao zabrinutost. Mnogi stručnjaci smatraju odluku da se uklone provjere činjenica je nazadovanje, tvrdeći da delegiranje moderiranja sadržaja korisnicima rizikuje širenje neprovjerenih neistina.
Milijarde ljudi širom svijeta koriste različite Meta platforme svakog mjeseca, tako da one imaju ogroman uticaj. Popuštanje zaštitnih mjera moglo bi pogoršati društvenu polarizaciju i potkopati povjerenje u digitalnu komunikaciju.
Ali dok debata o kontroli činjenica dominira naslovima, postoji šira slika. Napredni modeli vještačke inteligencije kao što su OpenAI ChatGPT ili Google Gemini predstavljaju značajan napredak u razumijevanju prirodnog jezika. Ovi sistemi mogu generisati koherentan, kontekstualno relevantan tekst i odgovoriti na složena pitanja. Oni čak mogu da se uključe u nijansirane razgovore. A ova sposobnost da se ubjedljivo replicira ljudska komunikacija uvodi izazove bez presedana.
Sadržaj generisan vještačkom inteligencijom briše granicu između ljudskog i mašinskog autorstva. Ovo postavlja etička pitanja o autorstvu, originalnosti i odgovornosti. Isti alati koji pokreću korisne inovacije takođe se mogu koristiti za proizvodnju sofisticiranih kampanja dezinformacija ili za manipulisanje javnim mnjenjem.
Ovi rizici su otežani drugim tehnologijama u nastajanju. Inspirisane ljudskom spoznajom, neuronske mreže oponašaju način na koji mozak obrađuje jezik. Ovaj presek između vještačke inteligencije i neurotehnologije naglašava potencijal za razumijevanje i iskorišćavanje ljudske misli.
Implikacije
Neurotehnologija je alat koji čita i komunicira sa mozgom. Njegov cilj je da razumije kako razmišljamo. Kao i AI, pomjera granice onoga što mašine mogu da urade. Ova dva polja se preklapaju na moćan način.
Na primjer, REMspace, startup iz Kalifornije, je pravi alat koji snima snove. Koristeći interfejs mozak-računar, omogućava ljudima da komuniciraju kroz lucidne snove. Iako ovo zvuči uzbudljivo, takođe postavlja pitanja o mentalnoj privatnosti i kontroli naših sopstvenih misli.
U međuvremenu, Metina ulaganja u neurotehnologiju zajedno sa njenim poduhvatima vještačke inteligencije takođe su zabrinjavajuća. Nekoliko drugih globalnih kompanija takođe istražuje neurotehnologiju. Ali kako će se koristiti podaci iz moždane aktivnosti ili lingvistički obrasci? I koje mjere zaštite će spriječiti zloupotrebu?
Ako sistemi vještačke inteligencije mogu da predvide ili simuliraju ljudske misli putem jezika, granica između spoljašnje komunikacije i unutrašnjeg saznanja počinje da se zamagljuje. Ovaj napredak mogao bi narušiti povjerenje, izložiti ljude eksploataciji i preoblikovati način na koji razmišljamo o komunikaciji i privatnosti.
Istraživanja takođe sugerišu da iako ova vrsta tehnologije može da poboljša učenje, ona takođe može ugušiti kreativnost i samodisciplinu, posebno kod djece.
Metina odluka da ukloni provjere činjenica zaslužuje preispitivanje, ali to je samo jedan dio mnogo većeg izazova. AI i neurotehnologija nas tjeraju da preispitamo način na koji koristimo jezik, izražavamo misli i čak razumijemo svijet oko nas. Kako možemo osigurati da ovi alati služe čovječanstvu, a ne da ih eksploatišu?
Nedostatak pravila za upravljanje ovim alatima je alarmantan. Da bismo zaštitili osnovna ljudska prava, potrebno nam je snažno zakonodavstvo i saradnja između različitih industrija i vlada. Uspostavljanje ove ravnoteže je ključno. Budućnost istine i povjerenja u komunikaciji zavisi od naše sposobnosti da se nosimo sa ovim izazovima sa budnošću i predviđanjem.