Kornjače bi mogle da budu ključ za otkrivanje lijeka protiv raka, pokazuju nova istraživanja. Životinje koje su istovremeno velike i dugovječne obično imaju veći rizik od dobijanja raka, ali kornjače prkose tom pravilu.
Razlog tome, kako navode naučnici, mogao bi da leži u tome što su im ćelije veoma otporne na oštećenja, sporom metabolizmu koji smanjuje ćelijski stres, kao i u jedinstvenim genima koji pružaju zaštitu od kancera.
Naučnici sa Univerziteta u Notingemu i Birmingemu analizirali su medicinske izvještaje o obdukcijama stotina kornjača iz zooloških vrtova, uključujući i neke iz zoološkog vrta u Česteru.
Otkrili su da je samo jedan odsto kornjača imalo rak — znatno manje nego kod sisara ili ptica. Takođe su ustanovili da, kada se tumori i pojave, oni gotovo nikada ne metastaziraju.
Neke vrste kornjača — uključujući kopnene kornjače — žive više od 100 godina. Džinovske kornjače sa Galapagosa i Aldabre, na primjer, dožive ponekad i više od 150 godina. U aprilu ove godine, ženka te vrste postala je majka prvi put u svojoj 100. godini, u Zoološkom vrtu u Filadelfiji.
Otpornost na rak
„Kornjače, posebno džinovske kornjače sa Galapagosa i Aldabre, poznate su po dugom životnom vijeku i velikoj tjelesnoj masi. Očekivali biste da to znači i veći rizik od raka, ali naša studija, koja objedinjuje decenije podataka iz zooloških vrtova i prethodnih istraživanja, pokazuje koliko je rak izuzetno rijetka pojava kod ovih životinja. Zbog toga su kornjače neiskorišćen model za razumijevanje otpornosti na rak i zdravog starenja i pokazuje ključnu ulogu koju zoološki vrtovi imaju u unapređenju nauke kroz saradnju“, navodi dr Ilenija Kjari, jedna od autorki studije sa Škole bioloških nauka Univerziteta u Notingemu.
Skot Glaborman sa Univerziteta u Birmingemu smatra da treba učiti iz bioraznolikosti i iskoristiti činjenicu da su neke vrste, poput džinovskih kornjača, možda već riješile mnoge probleme s kojima se suočavaju ljudi — uključujući starenje i rak.
„Fantastično je što ovi napori ne samo da doprinose naučnom razumijevanju otpornosti na rak, već i podržavaju važne mjere očuvanja ugroženih vrsta koje možda nose ključ za medicinske proboje od koristi i za divlje životinje i za ljude“, ističe dr Helena Tarner, istraživač u zoološkom vrtu u Česteru.
Studija je objavljena u naučnom časopisu BioScience.